Josip Požgaj (48) iz Koprivničkog Ivanca strastveni je ljubitelj glazbe, nogometa, drva i starih instrumenata. Četiri godine igrao je nogomet za Dinamo, a danas nogomet igra s prijateljima. Zaposlen je kao vozač viljuškara u jednoj koprivničkoj tvrtki, a svoje slobodno vrijeme ispunjava neobičnim hobijem – popravcima i prenamjenom starih instrumenata.
Ljubav prema glazbi otkrio je još u djetinjstvu. Sviranje i pjevanje dio su njegova života od najranije dobi, iako za to nikada nije dobio formalnu potvrdu.
– Od djetinjstva se amaterski bavim glazbom. Nisam završio glazbenu školu, ali dosta dobro sviram više instrumenata, od čega najbolje instrumente s tipkama, najviše klavir. Dvadesetak godina svirao sam u Peterancu u Crkvi te vodio zbor – kazao je Josip.
Josip priučeno svira i druge instrumente, kako sam kaže, na zabavama i veselicama u goricama.
– Ne smatram se profesionalnim glazbenikom, već samo iskrenim zaljubljenikom u glazbu. Živim glazbu od sedme godine života kada sam si nacrtao prvu harmoniku koju mi moji roditelji nisu mogli priuštiti – dodao je Josip i otkrio da su kroz njegove ruke prošli brojni različiti instrumenti.
Vlasnik je više desetaka instrumenata, neki od njih služe sviranju, a neke čuva kao ukras ili ih je prenamijenio kako bi poslužili nekoj drugoj svrsi. Stari, zapušteni instrumenti često pronađu svoj put do Josipa, a on voli reći da ih ne popravlja, nego da im vraća dušu. Trenutno uređuje stari klavir u koji će ugraditi mehanizam potreban kako bi se u njega sakrio televizor. U klaviru će biti televizor, ali to neće ometati njegovu funkcionalnost.
– Nema dana u kojemu ne pogledam neki instrument. Ljudi me već znaju pa me nazovu kada imaju neki instrument i često mi ga poklone ako im ne treba, nekada me prijatelji zamole da im uredim neki instrument koji su dobili, a nekada si i kupim neki instrument – otkrio je Josip te dodao da su ljudi zadivljeni onime što nastane iz njihovih starih, zapuštenih instrumenata.
Za uređivanje jednog instrumenta treba mu pedesetak sati. Predmete izrađuje samo za svoju obitelj i prijatelje, uživa u radu s drvom, a izradio je i više komada namještaja za svoje potrebe, najviše za gorice.
– Izradio sam i neke vrlo rijetke predmete, recimo umivaonik od drva. Drvo nabavljam na pilanama. Vidim neki odbačeni komad i kada ga želim platiti, obično mi ne daju platiti jer im je to višak. Idući puta kada dođem na pilanu zauzvrat im poklonim neki predmet, neku policu – dodao je Josip.
Oduševljava ga kada iz nekog smeća, iz nečeg odbačenoga može napraviti komad namještaja koji će ljudi držati u dnevnome boravku.
– Svaki komadić drva koji otpadne, možda s neke bačve ili drugog predmeta, prije bih bacio, a sada nijedan komad, bez obzira na to koliko malen bio, ne bacam. Svaki komad drva ima svoju svrhu, a ja vidim gdje bih ga mogao upotrijebiti – kazao je Josip.
Izrada ili rekonstrukcija drvenih predmeta za Josipa je svojevrstan bijeg od svakodnevnih obaveza i posla.
– Miris drva u radioni za mene je odmor, kada me svi razljute, odem u radionu i tamo se odmorim. To je hobi baš za moj gušt – rekao je Josip otkrivši nam i jedan poseban instrument koji posjeduje.
Talijanski grad Cremona toliko je poznat po izradi violina da ga je UNESCO uvrstio na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a o važnosti toga grada za gradnju violina govori i činjenica da je tamo rođen najpoznatiji graditelj violina na svijetu, Stradivari. Jedna od violina izgrađenih u Cremoni krajem 18. stoljeća danas se nalazi u Josipovom vlasništvu.
-Violinu sam kupio u Koprivnici od jednoga čovjeka. Nisam imao pojma što kupujem, kupio sam ju sasvim slučajno jer ni taj čovjek nije znao što prodaje. Violinu smo preko Restauratorskog zavoda u Zagrebu poslali na procjenu i saznali smo da je napravljena 1783. godine i vrijedna je desetke tisuća eura – kazao je Josip.
Josipova violina vjerojatno je jedna od najstarijih u našoj županiji. U dobrome je stanju i može ju se još svirati. Sigurni smo da na našemu području ima još mnogo instrumenata kojima bi baš Josip mogao udahnuti dušu.
