Gospodarstva na području Velikog Poganca i susjednih sela u općini Rasinja, tradicionalno se bave poljoprivredom. Uzgajaju krave, goveda, ovce, svinje. Zbog toga nema kućanstva koje nema obradive zemlje na kojoj proizvodi hranu za stoku. I svi se veće dugo, svake godine ispočetka susreću s istim problemom, rješenje kojega nije na vidiku. Naime, divlje svinje kao i jelenska divljač, uništavaju im usjeve do te mjere da nerijetko kombajniranje poljoprivredne površine plate više no što je vrijednost ubranog uroda koji ostane.
Na gospodarstvu Branka i Stane Brnica 50 je grla stoke i obrađuju 19 hektara zemlje na kojima siju kukuruz, pšenicu, soju, suncokret i uljanu repicu. I svake godine za urod se bore s divljači. I sve im je sve teže i teže.
-Čak nam i livade unište. A protiv šteta od divljači zemlju s poljoprivrednim kulturama ne možete osigurati. Znači prijaviti je možemo jedino lovačkim društvima, ali ona nemaju novaca za plaćanje. Prošle godine sam imao parcele s kukuruzom gdje su mi napravili i do 70 posto štete. Idu i na soju i uljanu repicu. Najviše uništavaju divlje svinje i jelenska divljač – ističe Branko Brnica.
Na drugom kraju sela dočekali su nas Predrag Gojković, Milko Brnica, te Dušan i Branko Dulikravić. Drago im je kažu da nekog interesiraju njihove muke.
-To je problem koji se nikako ne rješava. Ja sam prije imao površine na području koje kao lovozakupac drži jedan gospodarstvenik iz Križevaca i divlje svinje su mi konstantno uništavale urod. Onda sam zemlje zamijenio za one na drugoj strani koja su u nadležnosti mjesnog Lovačkog društva, misleći da će tu stanje biti bolje. Ali ništa nisam postigao, jer tu je bila ista priča, čak i gora. Samo prošle jeseni divljač mi je na polju uništila oko 15 tona kukuruza. Zauzvrat su mi kupili dvije vreće sjemenskog kukuruza, ali to je tek tako nešto simbolično, jer ni približno to ne može nadoknaditi štetu – kaže nam domaćin Dušan koji se bavi uzgojem ovaca.
Milko Brnica dodaje kako mu divlje svinje nerijetko unište kukuruz čim ga posije.
-Znači doslovno mi izrovu sjemensko zrnje iz zemlje. A nakon sjetve prođem još po tragovima sijačice s valjkom, ali ništa ne pomaže, ko da imaju detektor u sebi, nanjuše zrno i gotovo. Ponekad sam znao ponovno sijati, ali ista priča. Znači postaje nam proizvodnja totalno neisplativa, jer dva puta kupujemo sjemensku robu i radimo taj posao da bi nam ga divljač opet upropastila. Divlje svinje su u stanju tako izrovati livadu da si prilikom košnje trave, uništiš kosu. To zna biti nevjerojatno, graba do grabe – ističe Milko.
S obzirom da su im gospodarstva okružena prirodom, divlje svinje im svako malo dođu i u dvorište. Zato i svinjce i torove i staje drže zatvorenima, jer nema sumnje da bi ušle u njih i napravile dodatni rusvaj. Predrag Gojković nam priča da je jednom oko tih šteta vodio i sudski spor. Trajao je 12,5 godina i održana su 23 ročišta.
-Da ne pričam o detaljima, dobio sam tri nepravomoćne presude u svoju korist, ali ne i novac. Protivna strana je nakon 11 godina čak zatražila vještaka kojeg sam također platio, ali pazite, kako da on nakon tolikih godina sad utvrdi da sam prije deset na tom polju imao ogromnu štetu od divljači – pita se Predrag.
Svi se slažu da se taj problem mora rješavati na nivou države i da je lovački lobi u Hrvatskoj vrlo jak. -Ali da se razumijemo, nemamo mi ništa niti protiv lovaca niti protiv divljači. Desetljećima smo bili u suživotu. Ali sad je došlo do prekobrojnosti divljači i broj za koji se dopušta odstrel očito treba povećati. Inače možemo odmah dići ruku od poljoprivrede od koje živimo, jer se sami protiv ovih problema ne možemo boriti – ističe Branko Dulikravić.
Imali su i sastanke s jednim ovdašnjim lovozakupcem i upoznali ga sa svojim nevoljama.
-Saslušao nas je i vjerujem razumio, no kazao je kako on za zakup državi plaća veliki novac, pa bi se njoj i mi morali obratiti. No kome točno i kako? Kad štetu prijavimo nekom lovačkom društvu, izađu na teren, ali te procjene su uvijek puno manje od stvarne štete. A i mala lokalna lovačka društva ne raspolažu novcem za njihovo namirivanje – priča Branko.
Ističu i kako su za zaštitu usjeva na poljima koristili i razne repelente, koji bi svojim mirisom trebali divljač otjerati, ali ni oni se nisu pokazali učinkovitima. Jednostavno divljači je previše i štete su sve veće. Primjerice na ovdašnjim poljima sve se više sije i suncokret kojeg divlje svinje ne vole. Ali njega pak uništava jelenska divljač. Ponekad se, ističu poljoprivrednici iz Velikog Poganca može naići na krdo od nekoliko desetaka divljih svinja, pa je lako pretpostaviti što je jedna takva skupina u stanju napraviti na samo jednoj parceli.
Vjeruju da će netko konačno i na razini države ozbiljno shvatiti ove nevolje s kojima se bore te napraviti neki plan za rješenje problema. Ovako, zaključuju naši sugovornici, poljoprivrednici su kao i sama poljoprivredna djelatnost u našoj zemlji potpuno nezaštićeni. I po pitanju niskih otkupnih cijena proizvoda i po pitanju zaštite poljoprivrednih kultura na poljima. Proljetna sjetva polako počinje, a s njom i borba za usjeve. Nažalost, već godinama u njoj pobjeđuje divljač.
