Zoran: Sve više obitelji kupuje u trgovačkim centrima, ali mi ne odustajemo od tradicije i kvalitetnog, domaćeg mesa

U dvorištu dvije zakačke, u dva kotla zagrijava se voda, mesar Josip oštri noževe, u kuhinji domaćica Marija priprema doručak, psić Arči se polako prikrada ne bi li se domogao koje odbačene kožice, prizor je to koji nas je dočekao ovog tjedna uz obiteljsku kuću Zorana Zlatara iz Drnja.
Ovo je scena pripreme za svinjokolje. Kao i nekada, podosta se Podravaca ‘debelo’ priprema za dugu i hladnu zimu.
Dolaskom na imanje Zlatarevih na vratima nas je dočekao gazda Zoran te nas prvo smjestio uz topli kotao i ponudio nam ‘čašicu zdravlja’ te nam odmah najavio kako smo stigli u pravi trenutak jer je već sve spremno za tradicionalno kolinje u Podravini.
– Mi na kolinju radimo sve kao što su radili i naši stari, od tradicije ne odustajemo. Zaklali smo jutros jednog prasca od 120 kilograma i od njega ćemo praviti špek, tlačenicu, kobasice, krvavice, naravno i šunke, a topit ćemo i čvarke. Nas u kući ima, obitelj je velika i sve će se to preko godine pojesti, ne brinite – kazao je domaćin.
Da bi se sav planirani posao obavio na vrijeme, ekipa se, njih šestero, okupila kod Zlatarevih već oko 6.30 sati. Popila se jutarnja rakijica za zagrijavanje i kava za razbuđivanje, a onda se krenulo na klanje.
Na obližnjem stolu u dvorištu poslužene su bile kobasice i tlačenica od prijašnjih kolinja, a nedaleko stola s hranom, bile su i boce rakije i domaćeg likera od oraha kako ekipa, kako kaže Zoran, ne bi bila ni gladna, a ni žedna.
Kao što smo doznali pri samom dolasku, riječ je o tradicionalnom kolinju gdje se svinja pokriva slamom i pali kako bi joj otpala sva dlaka i kako bi, kako nam je kazao mesar Joža, meso bilo dimljenog okusa, a samim time i kobasice, šunka, krvavice i tlačenica.
– Proces ‘smuđenja’ svinje traje gotovo sat vremena jer se smudi četiri puta sa svake strane ne bi li otpala sva nepotrebna dlaka, a meso i koža se što bolje nadimila – kazao je majstor Joža koji je mesar već dugih 40 godina te dodao kako se upravo taj način obrade svinje koristi od davnih dana i svakako je i najbolji jer se dobije jedan posve drugačiji i kvalitetniji okus mesa.

Mesar Joža uklanja i posljednje dlačice i čisti prasca koji će potom na vješala//FOTO:IVAN BRKIĆ

Već pri samom početku kolinja krv se spremila u posudu te se posolila i čeka kada će biti upotrijebljena za izradu krvavica.
– Puštanje krvi je neophodno jer u suprotnom meso bi se vrlo brzo pokvarilo i bilo neupotrebljivo – kazao je Joža te nastavio dalje sa ‘smuđenjem’ svinje.
Nakon ‘smuđenja’ uslijedilo je pranje svinje kako bi ona bila spremna za dizanje na vješala i rezanje na polovice te potom, sortiranje mesa u kante za daljnju preradu.
– Odmah potom, uzima se uzorak mesa, najčešće dijafragme, i nosi na analizu zbog trihineloze. Za pregled mesa na prisutnost trihinele potrebno je donijeti mali dio ošita koji je uzet s mjesta uz kralježnicu – kazao nam je Zoran te dodao kako su neizostavan dio svakog kolinja crijeva jer bez njih nema ni kobasica, krvavica i tlačenice.
– Prošla su vremena kada su ih domaćini, bolje rečeno domaćice, same pripremale.
U novije vrijeme taj običaj se sve manje prakticira pa se sve više kupuju gotova crijeva u mesnicama – dodao je gazda Zoran.
U kuhinji se već naveliko rezao luk i spremala se mast za domaća jetrica koja su, kaže Zoran, nešto najbolje što vam kolinje može dati jer se ona pripremaju i jedu svježa i tada su i najbolja.
Nakon što su jetrica otišla do kuhinje, Joža je nastavio s poslom te se preselio na mesarski stol u obližnju garažu gdje se rezalo meso za špek, šunku, krvavice, a Zoran je rezao mast za nezaobilazne čvarke.
Ubrzo se osjetio miris svježih jetrica i čuo se povik domaćice Marije: ‘Stanka, jetrica su spremna!’.

Zoran u carstvu svoje sušare kobasa//FOTO:IVAN BRKIĆ

Posao se ostavio i svi smo ušli u toplu kuhinju koja nam je itekako prijala, s obzirom na to da smo cijelo jutro proveli na hladnom dvorištu.
Okus svježih i vrućih jetrica s paprom i soli, uz domaću turšiju i friški kruh je nezaboravan i ne može se usporediti s ničim i tko nije probao osiromašen je za ogromno kulinarsko iskustvo.
Muški dio ekipe predvođeni mesarom Jožom, vraća se za mesarski stol i nastavlja s daljnjom preradom mesa. Slijedi topljenje masti i izrada čvaraka, a meso se sprema, dio za sušenje, dio za krvavice, a dio u zamrzivač.
Domaćica Marija, nakon što je očistila kuhinju od pečenja jetrica, priprema se za ručak i to kolinjsko zelje, krvavice i pečeno meso.
Cijeli posao kolinja detaljno je obavljen kako je i planirano, svatko je znao što treba raditi i gdje mu je mjesto. Zahvaljujući iskusnim članovima, dobroj organizaciji i podjeli poslova, prasac od 120 kilograma brzo je pretvoren u mesne prerađevine.
Provodeći dio dana kod obitelji Zlatar, doznali smo i kako se gotovo 80 posto svinje iskoristi za preradu, a tek 20 posto odlazi u otpad. Zlatarevi kolju šest godina zaredom i to isključivo svoje svinje koje hrane.
– Prijašnjih godina nismo doprinosili domaćoj hrani, ali sada se sve više i više baziramo na zdravo i domaće. Ono što nam je također bitno u ovo, sada epidemijsko vrijeme je druženje, a uz druženje se napravi i jako dobar i kvalitetan posao – istaknuo je Zoran dodavši kako godišnje kolju tri puta, a samo kolinje traje gotovo cijeli dan.

Svinja se nakon ‘smuđenja’ mora dobro oprati vrućom vodom//FOTO:IVAN BRKIĆ

Osim svinja, obitelj Zlatar hrani i ovce pa tako svaki Uskrs imaju i svježu janjetinu, a svakodnevno i svježa jaja. Iako malo poljoprivredno gospodarstvo, radi se od jutra do mraka, ali kada se sve to zbroji dobije se vrhunski rezultat, domaće i kvalitetno meso i mesne prerađevine.
– Nekad je svako domaćinstvo imalo svoje kolinje, ali u posljednje vrijeme globalizacija je učinila svoje i takvih poslova i običaja u selima sve je manje, a sve više obitelji meso kupuje u trgovačkim centrima. Danas u našoj ulici ima svega pet obitelji koji doma hrane svinje, dok je nekad svaka kuća u selu hranila i svako dvorište je u ovo vrijeme imalo svinju na vješalima – naveo je Zoran te dodao kako želo i dalje sačuvati tradicionalni način pripreme mesa, jer kaže, žele da pripadnici mlađe generacije vide kako se taj posao može kvalitetno obaviti kod kuće.
– Najveći dio poslova na kolinju obavlja se vani pa smo čekali pogodno vrijeme, a bilo bi nam draže da smo imali snijega jer bismo tada imali pravi zimski ugođaj, upravo primjeren tom poslu – dodao je na kraju gazda Zoran.

FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ

FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ

FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ
FOTO:IVAN BRKIĆ

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com