Obitelj Kenđelić dugi je niz godina u Ferdinandovcu znana kao prava poljoprivredna obitelj. Djed Ivan nekad davno nastavio je s poljoprivredom svog oca Jandraša, baš kao što ga je nastavio Ivanov sin Ivan te njegov sin Edvard, Jandrašev praunuk, ako ćemo precizno. Posebno je zanimljivo kako je Edvard (31) praktično odrastao u Zagrebu gdje se školovao, no vikendi kod djeda na imanju učinili su svoje.
Edo se zaljubio u polje, traktore i poljoprivredu kao takvu, te je oduvijek imao veliku želju baviti se time. Uostalom, kad je postao punoljetan, biralo se što će kupiti, auto ili traktor, a on nije dvojio – izabrao je traktor. Prošlo je puno godina od tog dana, on je u međuvremenu stekao i diplomu, ali od poljoprivrede nikad nije odustao.
– Pradjed Jandraš imao je krave, konje i svinje tamo na Mekišu, a djed Ivan napravio je štalu 1997. godine za 30 muznih krava s mljekovodom. Intenzivno smo se bavili mljekarstvom sve do 2017. godine. Tad smo prestali s tim zbog cijene mlijeka i povećavanja troškova. Cijena mlijeka je ostala nepromijenjena, tu se izgubila subvencija države mlijeka 50 lipa i automatski je cijena pala s 3 kune na 2,5 kune što je bilo neisplativo – govori nam Edo.
Ipak, prošle godine vratili su se u posao punom parom. U ranije spomenutoj štali sada imaju 30 bikova koje tove u tri turnusa. Sve se radi za prodaju i izvoz. U obradi imaju oko 19 hektara zemlje na kojoj su u zadnje dvije godine ratarali, ali su vidjeli da od ratarenja nije velik prihod, ne može se stvoriti dodatna vrijednost i 2021. godine odlučili su se na polovično ratarenje, a polovično stočarenje. Tada su uveli tov ranije spomenutih junadi.
– Imamo svu mehanizaciju za ratarstvo, sve što treba, osim kombajna, njega iznajmimo kad zatreba. Imamo dva traktora, tri velike prikolice, balirke, rotodrljače, sijačice, cijelu zelenu liniju za obradu livada i za ratarstvo. Uzgajamo kukuruzm, ječam i soju – govori nam Kenđelić i otkriva da država u današnje doba putem poticaja dosta pomaže, a planiraju i kupnju malog teleskopskog utovarivača i nove prikolice za stajski gnoj, ako prođu natječaj.
– Nadamo se većoj cijeni tovne junadi. Tov junadi smatramo dodatnom vrijednošću od ratarenja, sav vlastiti proizvod ulažemo u tov junadi i nadamo se većoj cijeni, iako smo i sada zadovoljni. Junad prodajemo lokalnim mesarima kao i onima na Jadranu – priča nam. Svi već znaju da je cijena repromaterijala otišla u nebo, ali zato se poljoprivrednici kao i OPG-a Kenđelić nadaju da će poskupjeti i finalni proizvod, žitarice i junad u tovu. Ako cijena mesnih proizvoda ode gore, na OPG-u Kenđelić planiraju se prebaciti na stočarstvo bez ratarstva, odnosno proizvodili bi onoliko žitarica koliko im treba za tov junadi, za razliku od danas kada pola proizvoda prodaju, a pola daju u tov svoje junadi. Svoju junad hrane kukuruznom silažom i silažom od zrna kukuruza, a ista ta junad boravi u štali koja je napravljena planski, sa sabirnom trakom i većina posla u tovu je strojna, zahtijevaju se minimalni ljudski napori.
Srećom, Edvard ima iskustva, radio je na modernim farmama gdje je puno naučio, a sada to iskustvo primjenjuje na svoju farmu koju vodi uz pomoć cijele obitelji, oca Ivana, majke Nade i brata Filipa.
