Hrvatska ima i može, ali joj se neće, ta tvrdnja najbolje ocrtava stanje stvari kad je u pitanju iskorištavanje geotermalnih izvora. Doduše, neki dijelovi Lijepe naše, vjerojatno zbog toga što su bliže Markovom trgu, svoje projekte iskorištavanja vrelih podzemnih voda brže realiziraju nego što to čine Podravina i Prigorje.
Tako je nedavno gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak (HSLS) izložio tamošnje aktivnosti koje će taj grad pozicionirati među prve u Hrvatskoj koji će početi obilnije koristiti svoje geotermalne potencijale. Početkom ovog mjeseca Bjelovar će se prijaviti na natječaj Ministarstva turizma za sufinanciranje dokumentacije za izgradnju toplica. Grad je upravo objavio javni natječaj za izvođača radova za bušenje i nadaju se da bi krajem ljeta mogli početi s bušenjem. Do 2024. bušenja moraju biti gotova, a cilj je da do kraja godine bude završen eleborat o rezervama. Hrebak želi da Bjelovar za 10 do 15 godina postane energetski samodostatan grad.
Sličan projekt još je 2010. godine u općini Legrad najavljivao tadašnji načelnik Mladen Vernić (HDZ).
– Ulagači iz Švicarske spremni su s tvrtkom Geopodravina krenuti u izgradnju toplica s lječilištem, a riječ je o investiciji vrijednoj 150 milijuna kuna – izjavio je tada Vernić. Sve je ostalo na riječima kako to već biva s projektima od iznimnog značaja za razvoj Podravine.
Mnogo nepoznanica
Stvari su se u Legradu ipak počele pomicati, ali tek dolaskom i upornošću načelnika Ivana Sabolića (SDP).
– Terra Energy Generation Company je na eksploatacijskom polju Legrad 1 početkom veljače počeo s bušenjem koje će otkriti temperaturu podzemnih voda odnosno snagu bušotine. Ispitivanja će dati odgovor na pitanje je li na tom mjestu moguće graditi elektranu, koristiti je za stakleničku proizvodnju i drugo. U ovom trenutku bilo kakva najava korištenja geotermalnih izvora bila bi poput pravljenja ražnja bez zeca čemu smo svojedobno svjedočili – rekao nam je Sabolić.
Nažalost, stvari bi se i brže odvijale kad bi naša legislativa bila prilagođena potrebama koncesionara i duhu vremena koje sve više vapi za obnovljivim izvorima energije. U Mađarskoj i Turskoj slična bi priča odavno bila privedena kraju, odnosno već bi koncesionar, zahvaljujući tamošnjim životnijim zakonima, znao snagu bušotina te bi se njen potencijal iskorištavao u gospodarske svrhe. Naravno, u Hrvatskoj je, za razliku od spomenutih zemalja, potrebno ishoditi niz dokumenata i predati ih na ocjenu u više ministarstava i agencija.
Stručnjaci kažu da kontinentalni dio zemlje leži na ogromnim količinama vrele vode koja se može iskoristiti za stakleničku proizvodnju voća i povrća, grijanje kućanstava i privrednih subjekata i u konačnici, a što je od neupitnog značaja u vrijeme energetske krize, za proizvodnju električne energije.
Više snage od Krškog
Da se realizacija ovakvih projekta u Hrvatskoj bespotrebno oteže, pokazala je i prošlotjedna konferencija ‘Energija iz dubina’ održana u Zagrebu na kojoj je sudjelovalo stotinjak stručnjaka. Tamo je rečeno da geotermalna energija ima ogroman potencijal u Hrvatskoj, a da su konzervativne procjene o 500 megavata snage podcijenjene. Čulo se da se stvarni potencijal kreće između 750 i 1000 megavata. Usporedbe radi, snaga nuklearne elektrane Krško je 696 megavata.
Ravnatelj Agencije za ugljikovodik Marijan Krpan tom je prilikom izrazio želju za većom primjenom geotermalne energije u poljoprivredi. Trenutno se koristi tek šest megavata proizvodnje, dok slični bazen u Mađarskoj iskorištava otprilike 300 megavata za poljoprivredne svrhe.
Naravno, Hrvatska nije Mađarska, niti je Legrad Bjelovar pa da takvi i slični projekti u jeku svjetske energetske krize i posezanja za obnovljivim izvorima energije postanu prioritetom nad prioritetima.
