Mnogo godina kasnije, pred strojem za strijelanje, sjećamo se onog davnog popodneva kad su nas prvi put naučili pjevati omiljenu brojalicu. Mnogo godina ranije, pjevali smo ringe, ringe, raja/zdjela puna jaja/jedno jaje buć/a mi djeca čuč, petarpanovski neopterećeni svakodnevnom realnošću. Dapače, nije nas ni bilo briga što to pjevamo i zašto, a još smo se manje pitali što znači to ´raja´ i nismo ni slutili da ćemo i sami jednoga dana biti ponosni članovi raje, te niškoristi svetine, rulje i sirotinje koja se, htjela ne htjela, mora hrvati s čikom Pajom i njegovim streljačkim strojem.
Sjetila su se ovih dana toga i dva zadarska pripadnika raje koje je policija pod motom ´sigurnost i povjerenje´ privela zbog dva Facebook komentara o Čika Paji Plenkoviću u kojima stoji da ga ´triba dočekati pokvarenim jajima, njega i njegove poltrone´jer da ´nitko nije toliko ponizio i izdao Hrvate´ kao taj ´narcisoidni jadnik´ i ´udri munjo, pukni grome… zar i ti pavijanu s Frkom nijesi u Ukrajini´. Naša revna policija nije časila ni časa pa je odmah privela tu neotesanu dvojicu muškaraca, ne zato jer su opasni po Čika Paju i planiraju ga napasti pokvarenim jajima, razjarenim pavijanima ili zeusovskom silom munja i gromova ili pak zato što su počinili kazneno djelo čl. 133. Krivičnog zakona SFRJ koji se kolokvijalno još zove i verbalni delikt, nego da posluže kao primjer ostalim pripadnicima raje koji imaju biti čuč, ako jedno (ili u ovom slučaju dva) jaja iz zdjele buć. Drugim riječima, nema obespravljeni živalj u hrvatskom ropstvu koji plaća svoj mjesečni danak u obliku prevelikog PDV-a i prevelikih računa za režije što kritizirati Čika Paju koji im taj i takav život svesrdno omogućuje dok ostatak raje koja nije odselila u Švedsku prema vlasti i tom i takvom životu razvija Stockholmski sindrom.
Možda će se ponovno naći poneki zgroženi građanininin koji će stockholmski ustvrditi da pretjerujem, no činjenice su neumoljive baš kao i Čika Pajin streljački stroj pred kojim se sjećamo onog davnog popodneva kad su nas prvi put naučili pjevati omiljenu brojalicu. Stockholmski sindrom ima četiri ključne karakteristike. Prva je da taoci (čitaj raja) razvijaju pozitivne osjećaje prema svojem otmičaru (čitaj Čika Paji). Prema najnovijim podacima CroBarometra, HDZ na čelu s Čika Pajom daleko je najpopularnija politička opcija u zemlji pa smo stoga već uspješno ispunili prvu od četiri ključne karakteristike. Druga je karakteristika da ne postoji prethodna veza između taoca i otmičara, a ako se složimo s time da je Hrvatska demokratska zemlja u kojoj se vlast bira demokratskim putem i taoci sami mogu izabrati svog otmičara s kojim prije izbora nisu bili ni u kakvoj vezi, eto nam i druge potvrđene stavke. Treća i četvrtka karakteristika su taočeva vjera u humanost otmičara i odbijanje bilokakve suradnje s bilokakvim mehanizmima i organima koji bi mogli promijeniti trenutni talačko-otmičarski odnos i osjećaj dijeljenja istih vrijednosti s otmičarem, zbog kojeg taoc otmičara prestaje shvaćati kao prijetnju. Naša raja očito vjeruje u Čika Pajinu humanost koju on pak svakodnevno ističe na društvenim mrežama uz #za zaštitu i još bolji i kvalitetniji život svih ´hrvatska zastava emoticon´ građana i odbija surađivati s bilokim tko bi tu situaciju mogao promijeniti, a ne mijenja ju, vidjeli smo, niti sama svako toliko na izborima. Osim toga, raja vjeruje da s otmičarom njeguje iste vrijednosti jer tko bi pri zdravoj pameti bio protiv zaštite, sigurnosti i boljitka #svih ´emoticon hrvatske zastave´ građana ako je i sam dio tog građanstva, a što otmičar propovijeda? Čika Paja prema tome nije prijetnja, nego veliki humanist i altruist koji voli svoju talakčku raju i tek svako toliko nekoga dovede pred streljački stroj, e da bi se upozorilo druge, ali ih na kraju pozove čak i na kavu. I tako, ringe, ringe, raja, Hrvati u Stockholmu su štokholmski Hrvati, zdjela puna jaja, a Hrvati u Hrvatskoj imaju Stockholmski sindrom pa kad jedno jaje buć, svi mi taoci čuč.
