Iva Bolfek, profesorica umjetnosti u koprivničkoj Gimnaziji Fran Galović, iznimno je posvećena prenošenju znanja, ali i ljubavi prema likovnoj umjetnosti na svoje učenike. U slobodno vrijeme bavi se slikanjem i članica je udruge Atelieri Koprivnica.
– Pokušavam biti nastavnica koja ne drži neko suhoparno predavanje, već potičem kreativnost kod učenika. Nekima je to super, nekima katastrofa, ali pokušavam naći neki balans – kaže Bolfek.
Među gimnazijalcima ima dosta mladih zainteresiranih za umjetnost. S obzirom da ih je teško impresionirati jer putem interneta vide svašta i dostupno im je puno različitih sadržaja, jako se trudi približiti im umjetnost medijima koje oni najčešće koriste, koji su im bliski, te pronaći sadržaje koji su im zanimljivi i potaknuti ih na kreativno izražavanje.
– Nedavno su imali zadatak izraditi svoj tzv. art book. Nekoliko mjeseci vodili su dnevnik o likovnoj umjetnosti u koji su bilježili umjetnike koji ih zanimaju, modne kreatore, pisali o dizajnu, filmovima, a oni koje vole glazbu bavili su se bendovima koje vole i autorima omota njihovih albuma te napravili su stvarno super stvari. Kao glavni cilj ovakvog načina učenja željela sam ih potaknuti da uoče koliko je likovnosti oko njih, od odjeće koju nose, do tenisica, plakata, omota glazbe koju slušaju – objašnjava Iva.
To je samo jedan od načina kojima Iva Bolfek želi zainteresirati učenike za likovnost i osvijestiti kod njih povezanost i ispreplitanje različitih medija umjetnosti.
– Često ih pitam za mišljenje, tjeram ih da odlaze na izložbe barem jednom u polugodištu i uglavnom mnogi već maju razvijenu tu naviku. Ima puno učenika koji idu često i to ne zbog ocjena, nego zato jer ih zanimaju. Ima i veliki broj onih koji će to samo odraditi. Kao dokaz trebaju priložiti svoju fotografiju s izložbe, pa neki znaju samo uletjeti u izložbeni prostor i fotografirati se. Učim ih da pitaju ako ih nešto zanima, pogotovo autore. Neki kolege su mi znali reći da su im moji učenici nakon otvorenja izložbe postavljali pitanja o njihovim radovima, mislim da je to odlično – kaže Iva.
Ljubav prema likovnoj umjetnosti gaji od malena.
– Ne znam od koga sam naslijedila umjetničku crtu, najvjerojatnije od oca. I mama je kreativni tip, sjećam se da nam je izrađivala vrlo maštovite i originalne kostime za maškare kad smo bili mali – kaže Iva.
Iva Bolfek izlagala je na nekoliko skupnih izložbi od kojih izdvaja ‘The World Biennial Exibition of Photography’ (Novi Sad, 2007.), Izložbu keramike, MMC-Pučkog otvorenog učilišta Umag 2011, te izložbe u AK galeriji Koprivnica. Razvila je svoj poseban stil koji koristi vrlo izražajne nijanse akrilnih boja, a protagonistice njenih slika uglavnom su žene moćnih karaktera koje smješta u različite prostore, najviše interijere.
– Ne razmišljam puno kad slikam, moje je stvaranje impulzivno, stvar trenutačne inspiracije, impulsa. Za mene je to kao psihoterapija. Netko ide psihijatru, netko se bavi sportom, a ja slikam. Mislim da je razlog što toliko uživam stvarajući taj što ne živim od toga. Volim osjećaj opuštenosti, ne sviđa mi se pomisao da nešto moram. A kad si slobodni umjetnik i živiš samo od umjetnosti, tada moraš stalno stvarati i biti inovativan, a vjerujem da je jako teško biti kreativan kad to moraš biti. Nemam želje živjeti samo od likovne umjetnosti, zadovoljna sam i sretna svojim poslom – kaže Iva.
Nikad ne radi slike po narudžbi jer kaže da je to dosta opterećuje zbog rizika da se osobi rad ne svidi, a to svakako želi izbjeći. Kod njenih radova najvažnija joj je emocija, emotivni naboj. Oduvijek ju privlače stripovi, a ‘Dylan Dog’ je bio njena prva ljubav. Iva dosta samozatajno govori o svojim radovima, a tu osobinu cijeni i kod svojih učenika. – Super mi je kod jako talentirane djece baš ta skromnost i kad znaju da su napravili nešto jako dobro. To je vrlina. Ne volim ljude koji se busaju u prsa.’
Među najdražim radovima koje je naslikala joj je slika žene koja leži na krokodilu, a o protagonisticama svojih slika kaže:
– Slikam te moćne žene jer se ja ne doživljavam takvom. Volim ostaviti dojam da sam kul i da sve držim pod kontrolom, ali realno sam skroz drugačija. Privlače me džungle, divlje zvijeri, egzotična mjesta. Vjerojatno sam ja u tim svojim likovima. Helena Hraščanec
