Recepcioneri, konobari, kuhari, sobarice i čistačice, taksisti i animatori, pizza i roštilj majstori trenutno su najtraženija zanimanja, za kojima na Jadranu trenutno vlada prava pomama jer će na leđima iznijeti i ovu turističku sezonu. Iako se na Zavodu i u oglasnicima redovito traže i zidari, tesari, općenito građevinski radnici, ali i oni spremni zaraditi plaću u poljoprivredi, ugostiteljski poslovi trenutno su u žiži zanimanja. Društvene mreže preplavljene su oglasima vlasnika ugostiteljskih objekata na obali koji najčešće trebaju djelatnike do 1. listopada. A njih, općepoznato je, u sezoni itekako manjka.
Dario Sabolić (41) iz Koprivnice ugostiteljski je radnik koji se na rad u sezoni odlučio kako bi zaradio više novca i tako već devet godina odlazi na Jadran. Što se tiče poslodavaca tamo, u odnosu na Koprivnicu, Dario kaže, da gdje god da je radio, nije naletio na lošeg poslodavca, ali ni na loš smještaj ili hranu u objektu.
– Zadnje dvije sezone radim u Malinskoj na otoku Krku u Konobi Šantek i jako sam zadovoljan. Vlasnici konobe su dobri i pristupačni ljudi i ono najvažnije cijene moj rad – kaže Dario i dodaje kako je poštovanje konobara prema vlasniku i obrnuto najvažnija stvar u ovoj branši. Smatra da bez toga nema ni kvalitetnog i uljudnog radnika pa tako ni zadovoljnog gosta.
Radio je na jugu Hrvatske, u Biogradu u Restoranu Peperino, Bolu u Konobi Dalmatino pa je prešao na Paklene otoke u Restoran Lagannini gdje je imao prilike raditi s jednim od najboljih hrvatskih kuhara, Hrvojem Zirojevičem.
– Uistinu me bilo svugdje i ne mogu reći da mi je negdje bilo lošije. Na svakom mjestu nešto sam novo naučio, nekog novog upoznao, stekao nove prijatelje za cijeli život i ‘napunio’ si životopis s iskustvima – ističe i dodaje kako su mu sve smjene koje je dosad radio bile približno iste i radilo se otprilike od 10 do 13 sati na dan.
– Jest da je posao naporan i da nemaš baš puno slobodnog vremena za uživanje, no sve se to na kraju godine itekako isplati. Plaće na sezoni kretale su se prijašnjih godina od 900 do 1500 eura, a slične su i danas – govori nam Dario te dodaje da se uz redovnu plaću jako dobro može zaraditi na napojnicama. Iako se one, kaže, razlikuju od mjesta do mjesta, nigdje nisu bilo loše.
– Mogu reći da se na sezoni može jako dobro živjeti samo od ‘bakše’, a na plaću se može skroz zaboraviti. Nju možete spremiti i na kraju sezone biti presretni svojom zaradom – poručuje Dario mnogima koji još nisu sigurni je li rad u sezoni vrijedan.
Ističe i kako je s godinama potražnja za ovom profesijom sve veća jer su konobari mahom odlučili otići van države jer se nisu adekvatno plaćali. U njegovom slučaju to nikako nije istina jer gdje god da je bio nije bio oštećen i sve što je bilo unaprijed dogovoreno s poslodavcem, to je i ispoštovano.
– Poslije svake sezone vraćam se u Koprivnicu i nađem posao u profesiji, ali ove godine nisam siguran što ću i kako. Postoji mogućnost i da trajno ovdje ostanem. No daleko je još kraj sezone, vidjet ćemo što će se sve još dogoditi – ističe Dario koji smatra da je ovo iznimno naporan posao i iako radi dvokratno, ujutro pa se vrati na večeru ili pak radi od 14 do 23 sata, kada legne u krevet zna za što je radio i to je najvažnije.
Što se tiče poslodavaca, plaća i napojnica u Koprivnici, Dario kaže, kako su poslodavci također korektni, plaće su znatno manje kao i napojnice, ali izgura se nekako.
– Zato i radim sezonu i zato mnogi i odlaze na Jadran raditi jer je novac za normalan i mirni život – naglašava Dario koji ni u jednom trenutku dosad nije požalio što je ugostiteljski radnik ni što se odlučio za rad u sezoni.
