Dokumentarna terenska fotografija stambene jednokatnice na kraju najstarije ulice/trga u Koprivnici primjer je stare graditeljske tradicije u kojoj su drvena konstrukcija, pleter, opeka, zemljana ispuna i zemljana žbuka osnovni građevni materijali, tipični za najstariji očuvani sloj u Koprivnici. Radi se o zgradi izgrađenoj na katastarskoj čestici 1443/2 koju u gotovo istoj osnovi nalazimo i na najstarijim planovima grada i katastarskim izmjerama gradskog središta. Radi se o baroknoj profanoj arhitekturi grada koja je svojim volumenom i gabaritom formirala skladnu gradsku vizuru koja se stopila sa skromnijom mjerom renesansnog zemljanog grada. Iako je neki autori smatraju poluurbanom jednokatnicom, odnosno kućom ruralnog tipa, radi se građanskoj kući izgrađenoj nakon velikog požara Koprivnice 1736. godine koja se svojom osnovom prilagodila zemljišnoj čestici i tlocrtnoj osnovi ranijeg razdoblja, pri čemu je, osim klasičnog baroknog prostornog rasporeda (kuhinja i pomoćne prostorije u prizemlju, stambeni prostori i središnji salon okrenut ulici na prvom katu) posebno vrijedan način gradnje ciglom, pleterom i zemljanom ispunom. Dokumentarna terenska fotografija pročelja iz 1983. godine bilježi stanje propadanja prije četiri desetljeća, kuće koja se u to vrijeme nalazila na adresi Ulica Jugoslavenske Narodne Armije 19, kako stoji na uličnoj tabli na desnoj strani vijenca koji dijeli prizemlje od prvog kata.
Građanskoj kuća izgrađena je nakon velikog požara Koprivnice 1736. godine, osim klasičnog baroknog prostornog rasporeda, posebno je vrijedan način gradnje ciglom, pleterom i zemljanom ispunom.
Kulturno-povijesni okvir
Danas je kuća u Esterovoj 19 namijenjena rušenju, a na njeno mjesto će u postojećim gabaritima biti izgrađena suvremena novogradnja. Ruševina na kraju ulice/trga još uvijek je zanimljiv izvor podataka o načinu urbane barokne izgradnje grada, što potvrđuje i fotografija Krešimira Tadića snimljena prije četrdeset godina.
Povijesni kontekst izgradnje Koprivnice u 17. i 18. stoljeću posebna je i vrlo složena tema istraživanja. Najstariji slojevi arhitekture pripadaju baroknom razdoblju, dok je elevacija prizemlja i prvog kata sa tri prozorske osi i visokim zabatom orijentiranim prema ulici/trgu izgrađena kanatnom gradnjom početkom 18. stoljeća. Baroknu Koprivnicu zabilježio je Leopold Kneidinger 1766. na veduti s prikazom bedema, odnosno unutrašnjeg grada u čijoj su osnovi ucrtani karakteristični blokovi kuća te je vidljivo kako se ulična mreža i urbana struktura grada nisu bitno mijenjale. Za izgradnju kuća građani su u početku koristili pretežno drvo i pleter, dok tek nakon velikog požara koriste čvrsti materijali kao kamen i opeku. Većina kuća koprivničke jezgre do velikog požara 1736. godine bila je drvene građe, što je bio razlog nestanka najstarijeg graditeljskog sloja. Jednokatnica na južnom dijelu Esterove ulice pripada kasno baroknom urbanom graditeljstvu Koprivnice, dok je mješavina elemenata posljedica niza manjih ili većih obnova u 18. i 19. stoljeću, u kojoj je posebno značajna historicistička obnova poslije velikog potresa 1880. godine u kojoj je ulično pročelje dobilo neobarokne fasadne elemente i zanimljivo zabatno rješenje tipično za kuće nizozemskih i praških trgovaca. Energija građanske Koprivnice utkana je u strune vremena na kraju Gospodske ulice, kanat, pleter i zemlju koju otapaju kiše i bujice. Helena Kušenić
