Kada je 2020. godine stanoviti ruski poduzetnik i vlasnik grupacije Bioen Oleg Maksimov u ruke dobio rješenje drugostupanjskog suda kako mu njegov bivši partner Franjo Hoić mora vratiti novac koji je dobio prilikom investiranja u bioplinska postrojenja – očito nije ni slutio da će do svog novca morati doći težim putem. Bivši partneri razišli su se prije nekih sedam godina, nakon što je ruski poduzetnik shvatio da je odabrao krivog partnera te mu dao milijune kuna – bez rezultata.
U međuvremenu Bioen, tj. Maksimov pokušali su se naplatiti iz Hoićevih nekretnina i pokretnina, no nisu očekivali da će se u cijeloj priči pojaviti treća osoba i zakonski spriječiti pokušaj ovrhe.
Početkom protekle godine, nakon presude Općinskog suda, bilo je naređeno da se i formalno ovrši Franjo Hoić ‘s adresom’ u Gregurovcu u Općini Sveti Petar Orehovec – međutim, stanovita Zdenka Hoić, Franjina supruga, uložila je nekoliko dana ranije prigovor i ponovno pokrenula sudski postupak. Upravo taj postupak proteklih je dana dobio i svoj prvostupanjski rezultat. Ona je tužila i Bioen i Franju Hoića kao ovršenika jer su nekretnine i pokretnine koje su trebale biti ovršene – njezine! Prema ovrsi, Bioen se trebao naplatiti od Franje Hoića u iznosu od čak 7 milijuna kuna!
Da bismo shvatili pozadinu cijele priče moramo se ipak vratiti više godina unazad. Maksimov i Hoić upoznali su se prije 12-ak godina kad je Hoić pokrenuo investiciju gradnji bioplinara na području Gregurovca i Sv. Petra Orehovca. Maksimov se ‘zapalio’ za taj projekt i ušao u biznis sa Hoićem. Maksimov je ušao u priču, uložio svoja sredstva i dobio određeni udio u plinari. Kako su odmicale godine ruski je poduzetnik putem svoje firme investirao nemali novac te je 2015. izgrađeno prvo postrojenje u Gregurovcu. Potom je investirao i u drugo postrojenje u sjedištu općine. Maksimov je u razgovoru za prigorski.hr tvrdio kako je dio ulagao kroz firmu, a dio davao Hoiću na zajam kako bi i on ‘imao određeni postotak u firmi’ te kako mu to kasnije i vratio. No, biznis nije tekao kako je bilo planirano, navodno zbog administracije. U međuvremenu Maksimov se počeo podrobnije zanimati za poslovanje bioplinara i, kako je rekao, shvatio da je ‘nestalo’ par milijuna eura. Pokrenuo je i reviziju pa potom i prijavio Hoića – sudio se s njim sve do 2020. godine kad je medijima pokazao i drugostupanjsku presudu u svoju korist.
Prijavio ga je 2016. godine, kad ga je i maknuo sa svih čelnih pozicija u firmi. I tu dolazi zanimljiv dio za našu priču. Potvrdila je to i Zdenka Hoić u tužbi protiv Bioena i Franje Hoića.
-Nekretnine i pokretnine koje su se trebale ovršiti su zapravo moja imovina – tvrdila je ona i dodala:
-Imam sporazume od 9. i 11. siječnja 2017. o darovanju nekretnina i pokretnina. Tuženik Franjo Hoić darovao mi je nekretnine i pokretnine pa sam prema tome ja vlasnica, a ne on – kazala je.
Podsjetimo, nekretnine je dobila nekoliko mjeseci nakon što je protiv Franje ruski poduzetnik podigao prijavu, tj. sudski postupak. Zdenka je tvrdila kako Franjo tamo nema ni prebivalište ni boravište, a to se vidi i iz njegove nove adrese u – Sloveniji! Čini se kako Maksimovu i Bioenu nije preostalo drugo nego se žaliti na njenu tužbu protiv ovrhe pa su tvrdili kako se tu radilo o pravno neutemeljenom pokušaju prekida ovrhe, pa čak i zastare. Naravno, Franjo koji se isto spominje u tužbi nije imao baš nikakav prigovor na to što je Zdenka htjela spriječiti ovrhu.
-Znate, javna bilježnica mi je rekla da bih u slučaju da imam nekretninu i pokretnine u Hrvatskoj lakše došla do nekih prava i državljanstva pa smo zatim dogovorili darovanje nekretnina i pokretnina – rekla je Zdenka, inače Slovenka koja je s Franjom bila 40 godina u braku.
-Ma, nije postojao nikakav poseban razlog zašto sam joj darovao nekretnine i pokretnine, tako smo se mi dogovorili još prije nego li smo počeli graditi kuću – kazao je Franjo Hoić.
Na kraju svega, Bioen i Maksimov morat će Zdenki nadoknaditi otprilike 1370 eura troškova parničnog postupka, naravno s kamatama. Naravno, Maksimovu sad još preostaje da se žali na ovu presudu Županijskom sudu, međutim otkako je pokrenut sudski postupak za naknadu štete pa do pravomoćnosti o ovrsi prošlo je više od tri godine, a čini se kako nitko nije u međuvremenu pratio Hoićevu imovinu niti tražio da se na nju stavi kakav teret.
