Radnik je tvrtka koja ove godine obilježava 77. obljetnicu osnutka. Malo je danas onih koji se mogu pohvaliti takvom tradicijom. U čemu je tajna ne samo rasta, nego i očuvanja kontinuiteta tvrtke?
– Radnik je tvrtka koja se kroz dugi niz godina razvijala i uspješno privatizirala. Imamo veliko iskustvo rada u Njemačkoj u kojoj i danas radimo te ulažemo puno u tehnologiju i ljude. Vodimo uredno poslovanje i transparentnu tržišnu utakmicu. Svjesni smo da razvoj poduzeća ne ide na brzinu i moramo puno ulagati u obrazovanje kadrova i organizaciju poduzeća. Značajno za razvoj je stabilna vlasnička strukturu tvrtke. Mi jesmo i želimo ostati socijalno osjetljiva tvrtka i želimo da se i ubuduće odgovorno upravlja tvrtkom. A hoćemo li još rasti… Sigurno ništa megalomanskog nije u planu. Važnije su i druge stvari. Imamo pedeset stipendista, nudimo kredite za stanove i kuće našim radnicima Imamo oko četiri ili pet milijuna eura u kreditima za naše radnike, s kamatom od dva posto. Ukratko, želimo zadržati naše najbolje radnike. Osim toga, izgradili smo novu upravnu zgradu u Križevcima, uvjeti rada stručnih službi će biti mnogo kvalitetniji, te moramo unapređivati našu organizaciju i kadrovsku strukturu. Želimo graditi nastaviti razvijati stabilnu tvrtku. Nadam se, s mnogo zadovoljnih ljudi, motiviranih da dalje rade na razvoju tvrtke.

Ove ste godine ponovno osvojili nagradu ‘Zlatna kuna’ koja se dodjeljuje za uspješno poslovanje, ali i doprinos hrvatskom gospodarstvu. Na koje su načine povezani Radnik i cjelokupno hrvatsko gospodarstvo?
– Radnik ulazi u top tri hrvatska građevinska poduzeća, pa je razumljivo da je doprinos Radnika značajan hrvatskom gospodarstvu. Raspolažemo s vrlo kvalitetnom tehnologijom. Mislim da mi u Hrvatskoj imamo najviše toranjskih kranova – ukupno 36 velikih kranova. Također, ulažemo milijunske iznose u montažne oplate. Šteta što nema više prateće industrije u Hrvatskoj. Plus, sva potrebna logistika. Obujam građevinskih radova u Hrvatskoj od 2021. do 2024. godine porastao je za 33 posto, te bi se moglo reći da je građevinski sektor u Hrvatskoj ima dobre trendove? Mnogo je faktora utjecalo na ove brojke, neki globalni, drugi specifično hrvatski. Sva gospodarstva su se aktivirala nakon covida, kod nas je potres pokrenuo val obnove, došao je NPOO, drugi fondovi, projekti koji su ranije planirani – i mi smo se našli na jednoj uzlaznoj špici, ali sigurno će doći i do ublažavanja, poravnanja trenda.
Od velikih kompanija s dugom tradicijom često se očekuje takozvano “društveno odgovorno poslovanje”. Na koje je sve načine Radnik takva kompanija?
– Odnosom prema zajednici je bitna značajka našeg poslovanja. Nema dana, a da se ne odobri neka donacija za razne društvene namjene, socijalu, kulturu, rad udruga raznih područja interesa. Posebno smo angažirani u sufinanciranju sporta djece i mladih naše zajednice. Sama činjenica da smo glavni sponzor osam sportskih klubova; KK Radnik, NK Radnik Križevci, NK Tomislav Radnik, Taekwondo klub Radnik, Tenis klub Radnik, ŽRK Radnik, Bočarski klub Radnik i od ovog mjeseca Ženskog nogometnog kluba Radnik Koprivnica. To nisu mala sredstva koje Radnik isplaćuje s ciljem da što više mladih naše sredine ima mogućnosti za bavljenje sportom. Za sve zajedno izdvojimo oko jedan milijun eura godišnje. Našim radnicima, kad zatreba dodatno plaćamo liječenja, sistematske liječničke preglede, osiguravamo godišnje odmore u našim odmaralištima na Lošinju, organiziramo teambuildinge. Trenutno stipendiramo i školujemo 50-ak učenika i studenata, te i tako vodimo brigu o budućim stručnim radnicima i vodećim kadrovima.

Na koliko je aktivnih gradilišta u našoj županiji Radnik trenutno prisutan te koliko je projekata već završeno ove godine? (Hotel Kalnik….)?
– Trenutno izvodimo radove na tridesetak gradilišta širom Hrvatske. Svi projekti su važni i svaki od njih je specifičan, no po vrijednosti radova mogao bih izdvojiti npr. Lječilište Topusko – hotel Toplica, Terme Bjelovar, rekonstrukcija više objekata za KBC Rebro Zagreb, Operacijski blok Opće bolnice Varaždin, NP Plitvička jezera – rekonstrukcija Hotela Plitvice , Upravna zgrada Plava Laguna Poreč, rekonstrukcija objekata Daruvarskih toplice, uređenje hotela Minerva u Varaždinskim toplicama, rekonstrukcija Dvorca Inkey Rasinja, više objekata trgovačkih centara SOP SHOP, Aglomeracije i pročistači otpadnih voda u Križevcima i Lošinju, Dom zdravlja u Križevcima, Osnovne škole u Galdovu i Križevcima, učenički domovi u Daruvaru i Koprivnici, Studentski dom u Koprivnici i brojna druga gradilišta. Zajedno s partnerima na početku smo poslova izgradnje Nacionalne bolnice Blato u Zagrebu, kao jedne o najvećih investicija u zdravstveni sustav. Ove godine završeno je ulaganje u hotelu Kalnik u Križevcima. Stari hotel Kalnik otvoren je u jesen 1972. godine. Kroz vrijeme unatoč nekoliko adaptacija, izgubio potrebne uvjete za hotel, te je njegova obnova postala nužna. U zadnjih 10-tak godina bilo je interesa od velikih trgovačkih lanaca, da kupe objekt, sruše ga i izgrade trgovački centar. Unatoč vrlo visokim ponudama (koje se ne mogu odbiti) nije nam padalo na pamet da ova lokacija u centru Križevaca ostane bez hotela. Odlučili smo dio dobiti investirati u Križevce čiju vizuru smo uljepšali obnovom zgrade hotela Kalnik, te nove upravne zgrade. Obnova hotela tražila je ulaganje od cca. 10 milijuna eura, a u taj posao smo ušli s ciljem razvoja turizma u našem kraju a i podizanja urbanog imidža Križevaca. Investicija je zatvorena ulaganjem iz sredstava Radnik d.d. i potporom iz sredstava EU. U sklopu rekonstrukcije i dogradnje površina hotela je sa postojećih 3.292 metara kvadratnih povećana na 5.252 metara kvadratnih, nadograđen je četvrti kat nova konferencijska dvorana s prekrasnim pogledom na sve četiri strane Križevaca, novoizgrađena je garaža u suterenu, u suterenu su izgrađeni novi prostori za Fitnes i Welnes, cca. 500 metara kvadratnih, nekoliko poslovnih prostora, dograđene su terase u prizemlju i trg iznad garaže, zamijenjene su sve instalacije u zgradi, rekonstruiran je novi glavni ulaz, kao i svi sadržaji u hotelu (restorani, dvorana, kuhinja, 37 soba). Projekt je obogaćen solarnom elektranom na krovu koja će zadovoljavati 85 posto potreba za električnom energijom, grijanje je pogonjeno dizalicama topline, plin će se koristiti samo u kuhinji za peći, te čitava zgrada je dobila novu energetski učinkovitu ovojnicu pretežno od aluminija i stakla.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, građevinski sektor u Hrvatskoj ove godine bilježi rast, no problem je nedostatak kvalificirane radne snage.
– Od 400 naših zaposlenika – 120 su strani. Od toga je oko polovica radnika iz zemalja regije, posebno iz BiH. U grupi Radnik koju čini još šest povezanih poduzeća, ukupno je zaposleno oko 900 radnika. Cilj je pronalaženje kvalificirane radne snage. Osobno se zalažem da se odlučnije uključi i gospodarska diplomacija. Sa zemljama iz kojih nam dolaze kvalitetni radnici bilo bi dobro napraviti međudržavne ugovore. Moramo riješiti problem provjere dokaza o kvalifikaciji. Kako provjeriti da je osoba koja nam dolazi iz neke daleke azijske zemlje doista obučena za pojedini posao? Agencija za strukovno obrazovanje za sada uglavnom teoretizira oko toga, a mi trebamo konkretna rješenja. A s povećanjem plaća sigurno bismo privukli i značajan broj radnika iz Europe, posebno povratka naših radnika.

Mnogo se posljednjih godina govori i piše i o stranim radnicima. Kakva su vaša iskustva?
– Mi se sami brinemo o svojim radnicima. Moraju proći provjeru jezika, moramo vidjeti na koji način možemo komunicirati i kako unaprijediti potrebno znanje jezika, posebno stručnog u građevini. Oni koji znaju bolje jezik na kojem možemo komunicirati na gradilištu postaju predradnici. Svi moraju proći obuku zaštite na radu. Provjeravamo i njihovu kvalifikaciju. Prvih mjesec dana testiramo njihovo znanje, tada imaju nižu plaću, a onda ih dalje raspoređujemo, ovisno o pokazanom znanju i vještinama. A uostalom – na njih se također odnosi kolektivni ugovor. Mnogi od njih pokazuju da imaju kvalificirano znanje. I bilo bi nam mnogo lakše kada bi nam država olakšala provjeru njihovih diploma i kvalifikacija odmah po dolasku. U posljednje vrijeme smo zaposlili dosta radnika iz Uzbekistana i pokazali su se dosta kvalitetni. Osim svog jezika govore i ruski koji je ipak slavenski jezik i moguće je sporazumijevanje.
Koji su danas drugi najveći izazovi u građevinskom sektoru? Jesu li to sve stroži ciljevi energetske učinkovitosti, troškovi gradnje ili nešto treće?
– Vidimo da su tvrtke iz trećih zemalja dosta prisutne na velikim gradilištima u Europi, pa i državnim gradilištima u Hrvatskoj, posebno u cestogradnji. To treba urediti. Na tržištu EU imaju prava prema Zakonu o javnoj nabavi, dakle nuditi poslove na javnoj nabavi, poduzeća iz EU te poduzeća iz zemalja koje su sa EU sklopile Sporazum o javnoj nabavi (GPA). Danas su na našem tržištu sve prisutniji i izvođači iz zemalja koje nisu potpisale Sporazum o javnoj nabavi, te u čijim zemljama hrvatske tvrtke nemaju ista prava na ugovaranje poslova. Mislim da su mnoga gradilišta u EU mogle dobiti europske tvrtke. Možda su za neke specifične infrastrukturne objekte (npr. Pelješki most) kineske tvrtke imale i neke reference koje su ih učinile posebno konkurentnim, ali generalno mislim da javni naručitelji trebaju voditi računa o zaštiti tržišta EU na način da se poslovi dodjeljuju ponuditeljima iz EU i zemalja sa sklopljenim GPA sporazumom. Osim toga, pitanje je zašto se kao uvjet posla ne raspisuje poštivanje kolektivnog ugovora za graditeljstvo? Ta izuzetno važna stavka razloga za isključenje ponuditelja je ostala – fakultativna. U cijeloj Europi naručitelji poslova kao jedan od uvjeta propisuju poštivanje razina plaća iz kolektivnog ugovora, samo u Hrvatskoj ne. Kako je moguće da netko ne razumije koliko je važno da izvođač radova ima kvalificiranu radnu snagu? A kako može imati kvalificiranu radnu snagu, ako ispada da većini radnika isplaćuje – minimalac? Dakle mi koji imamo sklopljene kolektivne ugovore, moramo kvalificiranu radnu snagu plaćati primjereno njihovoj grupi složenosti radnih mjesta, te imamo više cijene na natječajima. Mi kvalificiranog radnika prijavljujemo na 1.300-1.400 eura, dok neki ponuditelj obračunava poreze i doprinose na plaću od 970 eura. Kako je to moguće? Tu dolazimo do drugog velikog problema – u državi nitko ne kontrolira provođenje zakonskih propisa o plaćama, odnosno primjenu Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. HUP-a Udruge poslodavaca graditeljstva predlagali kroz izmjene modela kolektivnih ugovora mehanizam kontrole isplate plaća po kolektivnim ugovorima. I sada su već napravljeni deseci kontrola i imamo i prve rezultate. Na žalost, pokazalo se da mnoge tvrtke imaju stotine radnika prijavljenih na minimalac. A to je zakidanje državnog proračuna i fondova mirovinskog osiguranja i zdravstvenog osiguranja te stvaranje nelojalne konkurencije.
Na kraju, kakva je budućnost? Možemo li biti konkurentni za svjetskom tržištu?
– Ni u čemu značajno ne zaostajemo za zapadnom Europom. Možda u nekoj visokoj tehnologiji, kod tuneliranja, pilotiranja, geotehničkih radova… A to sve opet rade mašine koje se mogu nabaviti i kojima treba upravljati. I one pilone na Pelješkom mostu je radila njemačka tehnologija. Uz poboljšanja na planu ljudskih resursa, sigurno možemo biti konkurentni na europskom nivou. Izlazak na zapadno tržište zahtijeva više početnih ulaganja u tržište, veću logistiku obrazovanje radnika s više prakse i znanja za preuzimanje odgovornosti.







