Marko Gregur jedan je od brojnih entuzijasta koji iz godine u godinu podmeću leđa kako bi se Koprivničanci mogli dičiti jedinstvenim Međunarodnim književnim festivalom Galovićeva jesen. Ovogodišnje druženje, kaže Gregur, bit će inspirativno za književnike, a nada se i za publiku koja nije masovna, ali je rafinirana. Dolaze nam književnici iz SAD-a, Čilea, Meksika, Češke, Slovenije. – Sve su to, u svijetu literature, zanimljiva i etablirana imena čija će izlaganja, siguran sam, privlačiti pozornost i provocirati kreativnost – tvrdi Gregur.
Na upit kako članovi organizacijskog odbora dolaze do pisaca iz tako udaljenih zemalja, odnosno koliko im u svemu pomažu institucije poput Društva hrvatskih književnika, naš sugovornik odgovara da bez privatnih kontakata ne bi postojao predznak Međunarodni u imenu festivala.
– Primjera radi, Jefferya Renarda Allena upoznao sam nedavno na susretu književnika u Havani. Dopao mu se moj opis Galovićeve jeseni pa je s veseljem prihvatio poziv. Na slične načine ostvareni su kontakti i s ostalim piscima. Sve počinje i završava, uglavnom, privatnim kanalima i angažmanima – objašnjava Gregur.
Dodaje da koprivnički gosti iz inozemstva najčešće dolaze o svom trošku, odnosno ne opterećuju skromni budžet Galovićeve jeseni, Grada Koprivnice niti Ministarstva kulture koje najviše pomaže Festivalu.
– Konkretno, Jeffery Renard Allen dolazi o trošku Sveučilišta u Virginiji na kojem predaje kreativno pisanje. Usput rečeno, veseli nas što će za posjeta Koprivnici održati predavanje studentima Sveučilišta Sjever. Češko ministarstvo kulture, odnosno Centar za književnost, snosi sve troškove dolaska Mareka Šindelke. Tamošnje institucije, kulturni centri, gradovi i ministarstava strateški izdvajaju novac za odlazak svojih pisaca na gostovanja. Za razliku od nas, oni prepoznaju koliki su dometi i značaj zdrave kulturne politike, to jest kulturne diplomacije – tvrdi Gregur te sa žaljenjem konstatira da okolina u kojoj živi nije na taj način naklona umjetnicima.
– Primjera radi, u prvom dijelu godine išao sam na književni festival u Havanu. Tražio sam sredstva na natječajima za kulturu lokalnih proračuna, ali ništa. Natječaji za dodjelu sredstava iz područja kulture, ocjenjivači i administracija, uopće ne prepoznaju važnost međunarodne suradnje kao mogućnosti za podizanje kulturnog standarda grada i ne vide put nekog umjetnika kao investiciju koja će se vratiti, nego kažu da program nema veze s Koprivnicom i amen. A sve se to vraća, kao što će se vratiti dolaskom Jefferyja Renarda Allena koji će o svojim iskustvima govoriti gimnazijalcima i održati predavanje na Sveučilištu Sjever, sve potpuno besplatno. Srećom, Ministarstvo kulture u potpunosti je financiralo odlazak na festival u Havanu. To je samo primjer koji detektira jedan širi problem, a to je da Koprivnica nema strategiju razvoja kulture. Sve počiva na pojedincima. Kad putuje kultura onda ima sto problema zbog kojih se novac ne može dati, ali kad putuje politika…– kaže Gregur i na tom primjeru daje do znanja kako se kulturna politika ovog kraja, manje-više, svodi na privatnu inicijativu pa tako i spomenuto dovođenje stranih pisaca na Galovićevu jesen. Bez tih osobnih poznanstava i angažmana, kaže naš sugovornik, ovaj kraj bio bi lišen brojnih kvalitetnih sadržaja.
– Nažalost, kad-tad taj entuzijazam splasne i ispuše se poput balona, da upotrijebim tu izlišenu metaforu. Tako sam i sam pomalo sagorio angažirajući se u organizaciji Galovićeve jeseni pa će ova godina biti posljednja u kojoj ću biti predsjednik Organizacijskog odbora. Dosta mi je natezanja s birokracijom, moljakanja za novac i sličnih problema. Odlučio sam više vremena posvetiti nekim svojim projektima – ističe Gregur pomalo ljut na političare i birokraciju koji nikako da shvate da se kultura događa unatoč njima, a ne zbog njih.
Na traženje da nam kaže koji su to privatni projekti, Gregur otkriva da se upravo nalazi pred objavljivanjem nove knjige, druge koja će izaći pod okriljem izdavačke kuće Hena com.
– Ovaj roman, kao i prethodne dvije moje knjige, Divan dan za Drinkopoly i Kak je zgorel presvetli Trombetassicz, uređuje Kruno Lokotar čije su mi sugestije zlata vrijedne. On je urednik koji aktivno sudjeluje u svim aspektima nastajanja djela, a takvih je danas izrazito malo – kaže Gregur i otkriva nam da će nova knjiga nositi naziv „Mogla bi se zvati Leda“.
– Djelo se bavi životom bračnog para koji je fokusiran na namjeru da usvoji dijete. Osim vlastitih emocionalnih turbulencija, žena i muškarac suočavaju se s problemima koje pred njih stavlja, opet smo na istom terenu, birokracija – prepričava Gregur ukratko sadržaj romana koji je većim dijelom pisan u standardu. Promocija se očekuje na ovogodišnjem Interliberu.
Gregur dodaje da već sprema novi roman koji će se baviti poznatim koprivničkim izdavačem Vinkom Vošickim.
– Roman počinje njegovim dolaskom u Koprivnicu 1909. godine. Život mu je bio ispunjen zanimljivostima i stoga je zahvalan kao tema za roman. Istovremeno pripremam monografiju o njemu – najavljuje Gregur kojeg čudi što se do dana današnjeg nije pojavila osoba koja bi studioznije obradila lik i djelo Vinka Vošickog, čovjeka koji je, između ostaloga, objavljivao Krležina i Cesarčeva djela.
– Istražujući njegov život došao sam do zanimljivih informacija. Građa za roman i monografiju dolazila mi je iz raznih smjerova. Do dijela građe došao sam zahvaljujući obitelji Vrban koja je od Vošickog kupila vinograd u Starigradu. Povjesničar Hrvoje Petrić i ja bili smo začuđeni da su na tavanu klijeti još uvijek bili neki dokumenti. Također, dio građe mi je posudio gospodin Hećimović koji ju je u pravo vrijeme dobio od Vošickovog posinka. Jedno popodne nazvao me akademik Feletar i rekao za tu „pošiljku“ pa smo nas dvojica zajedno sjedili na dvorištu u Jagnjedovcu kod obitelji Hećimović i premetali prašnjave knjige – riječi su Gregura koji se sprema na put u Genevu. Otkriva nam da tamo živi sin Vinka Vošickog kojem su danas 92-godine, a koji mu je također poslao dio građe.
– U redovitom sam kontaktu s njim i čini se da taj bivši zaposlenik CERN-a nije manje interesantan od svog oca. Veselim se što ću ga osobno upoznati – naglasio je Gregur i pozvao čitatelje da svojim dolaskom podrže 25. Galovićevu jesen koja se održava zadnji vikend u ovom mjesecu.
Budžet Međunarodnog književnog festivala iznosi 50.000 kuna
Na upit o ovogodišnjem budžetu Galovićevih jeseni, Marko Gregur odgovara da iznosi 50.000 kuna u što je uračunata i novčana nagrada koja iznosi 10.000 kuna.
– Rekoh, najviše novca osigurava Ministarstvo kulture s kojim smo ostvarili lijepu suradnju. Grad Koprivnica pokrovitelj je spomenute nagrade, a Podravka će se i ove godine pokazati kao darežljivi gastronomski domaćin, jer njihovi će kuhari, gospođa Đurišević i Sedlanić sa svojom ekipom i ove godine za naše goste spravljati ukusna jela iz zemalja odakle dolaze autori– kazao je Gregur.
