OPG Šantić iz Križevaca jedan je od brojnih korisnika potpora u poljoprivredi koje su Grad Križevci isplatili za 2018. godinu. Obitelji Šantić na račun je sjelo otprilike 2000 kuna od ukupno raspodijeljenih 270 tisuća, a spomenuti novac poslužit će im za najam prodajnog prostora na zagrebačkoj tržnici. Tamo svakog tjedna plasiraju svoje proizvode koji su etiketirani kao ekološki.
– Potpora nije velika, ali nama mnogo znači jer njome si znatno smanjujemo troškove plasmana kupinovog vina, prirodnih sokova, a uskoro i džemova – objasnila nam je Marijana Šantić, inženjerka poljoprivrede, zadovoljna što Grad i na ovaj način iskazuje brigu za male poljoprivredne proizvođače.
Razgovarajući o obiteljskom poslu doznajemo da se OPG Šantić niz godina primarno bavi sadnjom i preradom kupina i malina, a u dogledno vrijeme prerađivat će i lješnjake. U tu su svrhu, na otprilike pola hektra zemlje, prošle godine zasadili drvorede lješnjaka čije će plodove, predviđaju, moći prerađivati tek za dvije do tri sezone.
– Nasadi kupina i malina prostiru se na površini od hektra i pol i nalaze se u Gorici Miholečkoj – rekla je Šantić.
Kupci sve više traže ekološke proizvode
Napomenula je da se poslovanje njihovog OPG-a nalazi na važnoj prekretnici koju su inicirali suvremeni trendovi u poljoprivrednoj proizvodnji.
– Kupci sve više traže ekološke proizvode pa smo svoju proizvodnju odlučili prilagoditi tom trendu. Stoga zaobilazimo kemikalije koje organski uzgoj ne trpi – kaže Šantić i napominje da njihovi sokovi, džemovi i vina ne sadrže šećere, dodatne vode niti konzervanse.
Zbog toga su specifičnog okusa i bogati su hranjivim tvarima.
Naša sugovornica objašnjava da je ekološki proizvod skuplji od običnog iz niza razloga, ali ne i zbog pomodarstva, kako se često smatra. Višu cijenu opravdava tretiranje voća i povrća specijalnim ekološkim sredstvima koja su znatno skuplja od, recimo, pesticida. Osim toga, u ekološkoj proizvodnji prinosi su mnogo manji i neizvjesniji.
– Sve to utječe na krajnju cijenu proizvoda koji je znatno zdraviji i, osim što zadovoljava dnevne potrebe za vitaminima i mineralima, prevenira pojavu raznih bolesti. Zato ga traže osobe koje su okrenute zdravoj prehrani, ali i pacijenti koji žele povratiti svoj narušeni imunitet – riječi su Šantić koja je potvrdila našu konstataciju o rasprostranjenosti bobičastog voća u ovim krajevima, ali ju je odmah i demantirala.
Kazala je da su 2006. godine, kad su pokrenuli posao uzgoja bobičastog voća, brojne obitelji stvorile nasade kupina i malina s namjerom da proizvode vino. Uspijevalo im je neko vrijeme, a onda je došlo do zasićenja tržišta.
– Naše bavljenje kupinama i malinama također je počelo s namjerom proizvodnje vina. Godinama smo ga proizvodili, ali onda smo se odvažili na eksperiment s prirodnim sokovima. Shvatili smo da kupci sve više posežu za njima pa smo s vremenom smanjili proizvodnju vina nauštrb bezalkoholnih pića – rekla je Šantić.
Uzgoj malina i kupina nije jednostavan i zahtjeva maksimalnu predanost i ulaganja. To je također jedan od razloga, smatra Šantić, zbog kojeg su brojni nasadi danas obrasli travom.
Nema kruha bez motike
– Formula je jednostavna, nema kruha bez motike. U našoj obitelji svi smo predani OPG-u. Suprug ima stalan posao nakon kojeg se bavi uzgojem voća, a tu su i djeca koja rado pomažu. No unatoč svoj sili truda, uviđamo da nam nedostaje osnovne sirovine za naše krajnje proizvode. Stoga ćemo se budućom snažnijom proizvodnjom morati okrenuti i drugim proizvođačima – smatra Šantić koju smo zamolili da nam kaže nešto više o spomenutoj snažnijoj proizvodnji.
Tvrdi da će nju potaknuti vrijedno postrojenje za preradu voća i povrća koje su prošle godine kupili sredstvima Europske unije.
– Riječ je o malom pogonu koji još nije instaliran, a kad zaživi omogućit će proizvodnju većih količina sokova i džemova. Stoga u naš proizvodni proces planiramo uvrstiti i drugo voće i povrće, odnosno sve ono koje slovi kao snažan antioksidans, poput mrkve i cikle – objašnjava Šantić kojoj nije teško boraviti u polju ili za prešom, ali je do iznemoglosti iscrpljuju papirologija i stalne izmjene zakona.
Ipak, niti jednom njena obitelj nije zažalila što se upustila u podizanje nasada i širenje proizvodnje.
– Posao smo u samom startu shvatili ozbiljno pa smo već s prvim nasadima započeli i njihovo navodnjavanje po principu kap po kap. Bez takvog sustava nema rezultata, jer klima iz godine u godinu postaje sve nepovoljnija. Sve je manje padalina zbog čega je zemlja suha. Pogledajte samo zime, gotovo da više nema snijega koji bi dugoročno natopio žedno tlo – rekla je naša sugovornica nakon čega smo razgovor usmjerili na otkup proizvoda.
Dio asortimana otkupljuje i KTC
Osim što sav svoj asortiman nude na zagrebačkoj tržnici, jedan njegov dio otkupljuje i KTC.
– Izrazito smo zadovoljni tim otkupom. Od samog početka suradnje bilo je očito da osnivač KTC-a Ivan Katavić podupire nas križevačke poljoprivrednike. Nikad nismo imali problema s naplatom, a i cijena otkupa je pristojna – navodi Šantić.
Dodaje da su u pregovorima i s jednim trgovačkim lancem zdrave hrane koji je zainteresiran za njihove proizvode.
– Ekološka proizvodnja još nije sasvim razumljiva krajnjem kupcu, a to je najvidljivije na zagrebačkoj tržnici gdje brojni kupci, kad vide cijenu našeg soka, ostanu pomalo razočarani. Kad im objasnim da je riječ o zdravom proizvodu bez aditiva u čiju je proizvodnju uloženo mnogo više truda i financijskog ulaganja nego kad se radi o običnom industrijskom soku ili vinu, onda kupci shvate njegovu pravu vrijednost – zaključila je Šantić.
