Kad stanovnike Kalinovca ili Budrovca zatražite da vam opišu svog župnika Mladena Gorupića, svi će vam odreda reći da je osebujan i iskren čovjek. Vjernicima se obraća s odlučnošću, ali iza tog nastupa, kazat će vam, krije se meko srce.
Sam Gorupić ne krije da voli red, da stvari budu posložene kako valja. Istovremeno tvrdi da svoje dvije župe vodi ističući svoj primjer i da od svojih župljana ne traži ništa više od onoga što sam može pružiti.
– Kad smo obnavljali ovu prekrasnu crkvu u Kalinovcu, molio sam župljane da svojim prilozima doprinesu njenoj revitalizaciji. Svakoj toj molbi prethodio je moj dar – tvrdi župnik čijim je dolaskom 1999. godine u Kalinovac počela obnova tamošnjeg župnog dvora i crkve. Od tada pa do danas, procjenjuje, u taj je posao uloženo više od devet milijuna kuna. No nisu samo župljani bili darežljivi, nego i Biskupija, Županija i Općina Kalinovac.
– Nažalost, izborom nove općinske vlasti, nestala je i njihova darežljivost. Slično je i s novom vlasti u Đurđevcu koja je samo jednom i nikad više donirala 25 tisuća kuna župi u Budrovcu. Odonda više nemaju sluha za nas, a vjerojatno mojom krivnjom jer sam javno izgovorio istinu kazavši da nam Grad Đurđevac nije pomagao. Tada su me razapeli na križ iako nisam imenom prozvao niti gradonačelnika ni saborskog zastupnika, ali oni su se očito našli prozvanima – riječi su Gorupića koji je komentirao stanje u Kalinovcu nekad i danas.
Mnogo darežljivih mještana je umrlo
Došavši u mjesto usred podravske ravnice, zatekao je zajednicu vrlo školovanih, odnosno fakultetski obrazovanih ljudi. Velika većina bila je zaposlena u samom Kalinovcu ili okolnim mjestima, to jest gradovima. Općina je tada silno pomagala studente, školarce i nije škrtarila na izdacima za mladost.
– Nažalost, sva ta mladost nije ostala živjeti u Kalinovcu, nego se raselila po Zagrebu ili inozemstvu. Da bismo privukli nove stanovnike ili vratili raseljene Kalinovčane, tražio sam od Općine da raznim poticajima sudjeluju u obnovi mjesta. Lokalna vlast tada se odazvala, ali cijene ovdašnjih kuća bile su jednake onima u Đurđevcu, odnosno nije bilo računice za njihovu kupnju. Polako je i općinska vlast odustajala od ulaganja u demografsku politiku. Više se nije obilato darivala obitelj s novorođenčetom, niti se davao novac za udžbenike. Uglavnom digle su se ruke od ulaganja u djecu i mlade – ističe Gorupić i dodaje da ni same spomenute mjere, kad ih je bilo, nisu davale željeni plod pa je jedne godine zabilježio tek četiri krštenja.
Dolaskom u Kalinovac župa je brojila 1750 župljana, a danas, kaže naš sugovornik, jedva da ih je 1500.
– Prvih godina blagoslovio sam više od 500 kuća, a na zadnjem blagoslovu izbrojao sam 393 domaćinstva. Prvih godina svjedočio sam velikoj darežljivosti Kalinovčana, ali u godinama mog službovanja mnogo je darežljivih župljana umrlo – kaže župnik Gorupić i istovremeno poslaguje kutije s prehrambenim namirnicama koje je pripremio za župljane slabijeg imovinskog statusa. Dodaje da nove generacije, izuzev pojedinaca, imaju u znatno manjoj mjeri osjećaj za solidarnost, ljubav spram drugoga, nego što su to imale prijašnje generacije.
– Ipak, dužnost mi je kazati da se Kalinovčani, ukupno gledajući, u velikoj mjeri odazivaju brojnim akcijama darivanja. S druge strane, moramo biti iskreni i dodati da župa Budrovac s 250 obitelji tijekom raznih darivanja skupi više novca i potrepština, nego što skupi župa Kalinovac sa svoja 393 domaćinstva – tvrdi Gorupić koji ima logično objašnjenje za takvu pojavu.
Optuživali ga da je kupio Passat župnim novcem
Kaže da je župa Budrovac po svojim obilježjima još uvijek selo, a u takvim su sredinama darežljivost i nesebičnost na cijeni. Što je sredina bliže gradu i urbana poput Kalinovca, objašnjava Gorupić, blijedi i potreba za solidarnošću.
– Ne tražim župljane da daju sve od sebe, nego da pružaju u granicama svojih mogućnosti. Govorim im da pomažu jedni drugima, a poneki mi uzvraćaju kako ne žele financirati pijance. Pijanci će svoj grijeh pravdati kod Boga, kažem im, a na nama je da damo kad se od nas traži – riječi su Gorupića koji kaže da nikad nije odbio pomoć osobi u nevolji.
Župnik Gorupić kaže da sva eventualna kritika prema župljanima jest kritika i njega samog, jer i on je dio te župe.
– Na kraju krajeva, ja živim od tih župljana, to jest isplaćujem si mjesečnu plaću, odnosno nagradu od novca koji su oni dali župi – ističe Gorupić i domeće da su bar 80 posto njegovih župljana dobri ljudi, ali da u svakom žitu ima kukolja. Odmah se prisjetio slučaja kad ga je jedan stanovnik Kalinovca tužio novinarima zato što si je kupio automobil Passat.
– Ispalo je da sam ga kupio župnim novcem što nije istina. Automobil je nabavljen novcem od ušteđevine koju sam stvorio izdvajanjem od svojih mjesečnih primanja. Da župi nisam uzeo ni kune, vidljivo je na naši internetskim stranicama. Tamo su istaknute sve župne financije – upućuje Gorupić kojeg nismo mogli ne pitati, koliko iznosi njegova mjesečna plaća, to jest nagrada.
– Imam 30 godina svećeničkog staža, vodim dvije župe i radim pola radnog vremena u školi. Stoga moje mjesečna nagrada iznosi 6900 kuna, a od tog novca 1500 kuna stavljam u blagajnu kao naknadu za stan i hranu. Dakle, meni ostaje 5400 kuna – objašnjava Gorupić i dodaje da mu od svake mise ostane po 50 kuna.
Produbivši razgovor o svećeničkim primanjima, doznali smo da je do 2000. godine postojalo pravilo prema kojem je sav novac od blagoslova kuća ostajao svećeniku, a danas taj novac ide u blagajnu.
– Dalo se tada nakupiti lijepog novca od kojeg se mogao kupiti automobil – iskreno nam je odgovorio Gorupić.
Na kraju razgovora upitali smo našeg sugovornika koliko je istinskih vjernika, a koliko onih koji se samo tako deklariraju.
– Od ukupno izjašnjenih vjernika, samo ih pola dolazi u crkvu. Po davanju za crkvu većina ih je vjernika, a po primanju sakramenta svi su vjernici. No Kalinovac je, u odnosu na ostale, jako dobra župa – zaključio je župnik Gorupić.
