Koprivničanac Marko Fogl koji već godinama sa svojom obitelji živi na Novom Zelandu, napokon ostvaruje svoju veliku želju o kojoj razmišlja već tri godine, a njenu realizaciju planira punih 18 mjeseci. Upravo danas, u petak, krenuo je na put motorom dug 26 tisuća kilometara i to od Novog Zelanda do Koprivnice.
– Nisam svoje najbolje godine htio provesti u svakodnevnici. Kad upadnem u neki ritam i ponavljanje život prođe kad trepneš. Želim ih obilježiti avanturom koju ću pamtiti cijeli život. Želim vidjeti i iskusiti kako drugi ljudi žive i doživljavaju svijet. Želim putovati i istraživati izvan granica komfora. Svijet je danas otvoreniji više nego ikada prije i želim ga vidjeti – rekao nam je ovaj 32-godišnjak nekoliko dana prije puta.
Strast prema putovanju, istraživanju i upoznavanju novih kultura
Dodao je da oduvijek osjeća strast prema putovanjima, istraživanju i upoznavanju novih mjesta, kultura, običaja, prirode i ljudi.
– Nakon povratka iz Latinske Amerike prije tri godine, tražio sam slijedeći izazov kojim ću se udaljiti iz svakodnevne rutine, ali i testirati svoje granice. Nikad me nisu privlačila razvikana turistička mjesta poput Pariza ili Barcelone. već avanturističke destinacije bez velike turističke infrastrukture. Razmišljao sam o Africi, ali sam shvatio da putovanje javnim ili organiziranim prijevozom je vrlo ograničeno i skupo te se gubi sloboda kretanja i istraživanja – prisjetio se.
U isto vrijeme, ističe, pojavila se strast prema motorima. Vozačku dozvolu imao je još iz vremena studiranja u Aucklandu kada je na predavanja putovao vespom pa je tata predložio da kupi manji motor i Marko je u roku tri mjeseca kupio svoj vlastiti motor.
– Kad bih letio u Hrvatsku s Novog Zelanda, često sam se pitao što se točno nalazi na tlu kada bismo letjeli iznad Australije, Azije i Bliskog Istoka i tu mi je svanula ideja da zašto ne bih jednom putovao doma motorom – kazao je Marko.
Planiranje puta dugog 26 tisuća kilometara trajalo je 18 mjeseci
Kako bi uopće krenuo na put, morao je isplanirati gomilu stvari – od 37 zemalja 29 zahtijevaju vize, a svaka nosi svoja ograničenja, za neke se morao početi prijavljivati i šest mjeseci unaprijed, morao je paziti na redoslijed traženja viza jer zbog političkih odnosa država neke zemlje ne žele izdati vizu ako vide da se putuje u određenu državu, zatim potrebno je bilo organizirati prijevoz motora preko morske dionice, u obzir je morao uzeti i vremenske prilike. Uz to, objašnjava da ako dođe do kvara na motoru, rastavio ga je i sastavio nekoliko puta, simulirao je puknuće gume ili cijevi kako bi sam znao popraviti motor na terenu. Dodao je ako neke države poput Kine ne dozvoljavaju ulaz osobnim prijevoznim sredstvima bez pratnje, kontrole i državnog službenika pa se zbog prevelikih troškova takve zemlje prelaze u grupama stoga je morao pronaći i povezati se s drugim ljudima.
Plan je biti u Koprivnici u listopadu
Njegov put počinje u Aucklandu, a motor do Australije ide brodom. Nakon toga kreće i vozi prema sjeveru Australije, brodom do Timora, zatim su na redu Indonezija, Singapur, Malezija, Tajland, Kambodžu, Vijetnam, Laos, Myanmar, Indija, Bangladeš, Nepal, Pakistan, Kina, Afganistan, Tadžikistan, Kirgistan, Uzbekistan, Turkmenistan, Iran, Azerbajdžan, Gruzija, Armenija, Turska, Grčka, Bugarska, Albanija, Makedonija, Bosna, Srbija i na kraju Hvatska. Plan mu je u Koprivnici biti u listopadu.
– Cilj mi je što više istražiti, vidjeti i iskusiti na putovanju stoga se planiram zadržavati na mjestima koja mi se sviđaju, no u obzir moram uzeti ograničenja pojedinih viza i definiranih termina ulazaka u države. Nosim punu kamp opremu pa je plan spavati što više na otvorenom, ako bude vrijeme dozvoljavalo. Ali tu su svakako hosteli i domaći ljudi – istaknuo je Marko.
S obzirom na to da njegovo prijevozno sredstvo diktira što će nositi, sa sobom je ponio rezervne dijelove, dodatno gorivo, pitku vodu, konzerviranu hranu, punu kamp opremu, ostalo sam popunio posebnom odjećom od merino vune koja se lako pere, suši i ne zadržava mirise. Nosi i osobni GPS tracker pa ako dođe do kakve nezgode, pritiskom gumba obavještava međunarodnu spasilačku službu o njegovoj lokaciji.
Veselje, uzbuđenje, ali i strah
– Gledamo li isključivo putne troškove kao što su gorivo, hrana, vize, osiguranje, iznos putovanja je 11 tisuća eura, a već tri godine rigorozno štedim za ovu avanturu. Veselim se svemu, uzbuđen sam, ali iskreno i umirem od straha. Već tjednima ne spavam i preispitujem se jesam li donio pametnu odluku. Mogao sam zadržati dobar posao, klimatizirani ured, komfornu stolicu i dnevnu budilicu svakog jutra, a bavim se sređivanjem vize za Iran i kalkuliram koliko pitke vode imam za održat se na životu ako dođe do nečeg neplaniranog. Ali, veselim se – rekao je tri dana prije puta Marko.
Istaknuo je da su njegovi roditelji užasno zabrinuti.
– No, nisu začuđeni mojom odlukom nakon što sam nešto slično napravio prije tri godine kada sam dao otkaz i otputovao u Latinsku Ameriku na tri mjeseca. Oni me najbolje poznaju i znaju da me ovakve stvari ispunjavaju. U ovom trenutku, njihova podrška mi je najvažnija – zaključio je Marko.
Glas Podravine i Prigorja u stopu će pratiti Markove zgode i nezgode na njegovoj avanturi života! S postaja na svom putu Marko će se javljati zanimljivim pričama, doživljajima i fotografijama iz brojnih zemalja na svom putovanju, a sve ćete to moći pratiti, čitati, klikati i gledati na portalu Glasa Podravine i Prigorja!
