Dragutin Feletar najpoznatiji je i najcjenjeniji koprivnički akademik, geograf, publicist, a odnedavno i počasni građanin Koprivnice. U svojoj dugoj i sadržajnoj znanstvenoj i publicističkoj karijeri objavio je više od stotinu knjiga, pokretač je izdavačke kuće Meridijani, član HAZU i neumorni istraživač i čuvar kulturne povijesti Podravine i Prigorja.
GP: Nedavno Vas je Gradsko vijeće izabralo za počasnog građanina Grada Koprivnice. Što za Vas znači ovo priznanje?
– U zemlji i inozemstvu dosad sam primio pedesetak priznanja za znanstveni i društveni rad. Kao i većini drugih stvaratelja i ja sam naprosto oduševljen svojim užim zavičajem. Kao i za Paju Kanižaja, tako je i za mene ‘Koprivnica – cijelog svijeta prijestolnica’. Zato su me prije koju godinu osobito obradovali mještani Legrada i Donje Dubrave, gdje sam rođen i gdje sam proveo mladost, proglasivši me počasnim građaninom svojih općina. I u Čakovcu sam primio najviše županijsko priznanje ‘Zrinski’. Osobito su me pak prije 15-ak godina obradovale visoke nagrade za životno djelo Koprivničko-križevačke županije i Grada Koprivnice. Sada, pri kraju života, dolazi i meni najdraža zavičajna nagrada – biti počasnim građaninom Koprivnice. To znači da su i Koprivničanci koje svakodnevno srećem na ulici i u mojem radu našli određene vrijednosti, važne za naš grad i Podravinu. Stoga se od srca zahvaljujem i predlagačima i vijećnicima Gradskoga vijeća što su mi učinili ovu veliku životnu radost.
GP: Objavili ste ukupno stotinjak znanstvenih i stručnih knjiga te udžbenika. Koliko neprestana i kontinuirana posvećenost struci pridonosi Vašoj životnoj vitalnosti?
– Moja prva knjiga tiskana je još 1968. godine, a s obzirom na to da se neprestano bavim istim poslom, ovako veliki broj knjiga koji sam napisao i nije nešto iznenađujuće. Zapravo, ovom svakodnevnom drilu naučio me moj dugogodišnji novinarski posao u kojem moraš završiti članak bio za to raspoložen ili ne. Vjerojatno godinama radeći istim tempom i upoznajući vrlo zanimljive teme, čovjek uhvati ne samo određenu rutinu, nego i životni tempo koji mu odgovara, koji ga drži vitalnim. Evo, i ovaj intervju rado dajem bez obzira na to što sam prije nekoliko dana došao iz bolnice zbog jedne vrlo teške operacije. Zanimljivo je da sam samo nekoliko dana nakon operacije počeo relativno intenzivno opet raditi na svojim knjiškim projektima.
GP: Izdavačka kuća Meridijani koju ste osnovali 1993. u Koprivnici zapravo je najvećim djelom obiteljski posao. Teme Vaših brojnih izdanja odnose se upravo na povijesno-geografske i kulturne teme o sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a posebno o Podravini. Koja su izdanja najznačajnija za kulturno-povijesno razumijevanje ovog našeg prostora?
– Mislim da je u više od 80 posto hrvatskih izdavačkih kuća to zapravo obiteljski posao. Eto, kako sjajan nakladnički posao radi u Koprivnici Kruno Jajetić sa svojom izdavačkom kućom ‘Šareni dućan’! Kada se pogleda popis dosad izdanih knjiga o kulturnim, povijesnim, geografskim pa i demografsko-ekonomskim temama, onda ispada da je najplodniji nakladnik takvih knjiga o Podravini upravo Izdavačka kuća Meridijani. S obzirom na to da je naš kraj vrlo slabo povijesno-geografski istražen, već od 1973. kada sam došao raditi u Podravku, sa suradnicima sam zacrtao cilj da u sljedećim desetljećima predano radimo, da svako veće naselje dobije svoju stručno-znanstvenu monografiju te da se pokrenu časopisi koji bi poticali i objedinjavali što više znanstvenika da se bave i istražuju upravo naš kraj. Tako sam, zahvaljujući Podravki, 1973. objavio obimnu monografiju pod naslovom ‘Podravina’ (i uz sjajnu grafičku opremu Vladimira Kostjuka). Bilo je to polazište za revitalizaciju izdavaštva u Koprivnici i Podravini. Tako se pod mojim uredništvom 1975. pokrenuo jedan od najboljih hrvatskih lokalnih godišnjaka – Podravski zbornik. Ovo izdanje kontinuirano izlazi još i danas i zajedno predstavlja pravu malu enciklopediju o podravskom kraju. Odmah potom pokrenuta je i biblioteka Podravskog zbornika. Prvo je tiskana 1977. moja obimna knjiga o kulturnom životu Koprivnice, potom 1978. važna knjiga Leandera Brozovića ‘Građa za povijest Koprivnice’ itd. Do danas je u ovoj biblioteci izašlo 30-ak knjiga. Među njima je i moja temeljna knjiga ‘Povijest Podravine’ (1988.) koja predstavlja inicijativno polazište za sva druga povijesna istraživanja. U istraživanja o Podravini uključuje se velik broj mladih znanstvenika od kojih su svojim visoko znanstvenim obradama osobito vrijedne knjige i znanstveni članci Hrvoja Petrića, Mire Kolar Dimitrijević i drugih. Za znanstvena istraživanja Podravine osobito važnu ulogu ima pokretanje multidisciplinarnog časopisa Podravina koji je prerastao u znanstveni časopis priznat u Hrvatskoj i svijetu. Njegovih četrdesetak svezaka danas je najcitiranijia literatura o sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Izdano je i dosta drugih vrijednih knjiga što je postala važna sastavnica kulturnog identiteta Podravine.
GP: Plodonosna je i biblioteka hrvatski pisci i umjetnici. Koje domaće autore okuplja?
– Bez obzira na to što i sam pišem kajkavske pjesme i izdao sam nekoliko zbirki, Meridijani u objavljivanju literarnih vrijednosti podravskih stvaratelja nisu dali veći doprinos. Ipak valja istaknuti nekoliko knjiga o Mihovilu Pavleku Miškini, zatim izdanja Božene Loborec, Terezije Bognar, Maje Gjerek, Vjekoslava Prvčića i drugih. Također smo izdali vrijedne monografske knjige o slikarstvu Mije Kovačića, Josipa Turkovića, Zorana Homena i drugih.
GP: Dugi niz godina bavite se i demografskim istraživanjima. Napisali ste da je u kretanju stanovništva i u Podravini situacija dramatična. Kamo vodi ovaj zabrinjavajući demografski tempo?
– Da, sam ili u suradnji sa sinom Petrom Feletarom, napisao sam više od 50 znanstvenih i stručnih članaka o demografskim kretanjima u Podravini. Već u člancima iz 1970-tih godina iznio sam podatke i zaključke da nas slijedećih desetljeća očekuje demografski slom. Naslov jednog mojeg članka iz 1973. glasio je ‘Umire li Podravina?’. Nažalost, ova predviđanja su se obistinila. Za ilustraciju dovoljno je istaknuti da je 1953. u Hrvatskoj rođeno oko 90.000 novorođenčadi, a u 2019. samo nešto više od 36.000 djece, što je čak manje za 60 posto. U Podravini je situacija još nepovoljnija. Ako se nastave sadašnji trendovi kretanja nataliteta i mortaliteta, kao i negativne migracijske bilance, onda će 2051. u Koprivničko-križevačkoj županiji živjeti samo oko 65 000 stanovnika. Većina malih naselja pogotovo uz Dravu i na Bilogori potpuno će izumrijeti. Primjerice cijela Općina Legrad 2051. godine, prema sadašnjim trendovima kretanja stanovništva imat će samo 185 duša. Nešto manjim tempom opadat će stanovništvo gradova: Koprivnica će 2051. imati oko 23.000 stanovnika, cijeli upravni grad Ludbreg samo oko 6000, a Đurđevac oko 5000 stanovnika. Zato je rješavanje i provođenje nove demografske politike zadatak broj jedan svih hrvatskih struktura.
GP: Mislite li da je briga za kulturu posljednjih godina pala u drugi plan? Je li naša županija dovoljno prepoznatljiva na kulturnoj karti Hrvatske?
– Poznato je da napredne zemlje Europe u kulturni razvoj ulažu i nekoliko puta više sredstava nego Hrvatska, ali u uvjetima u kojim živimo i stvaramo čini mi se da je teško i očekivati bržu revitalizaciju kulture u Hrvatskoj i našoj županiji. Unatoč svemu, mislim da Koprivnica živi relativno intenzivnim i raznovrsnim kulturnim životom koji danas podupire i novoosnovano Sveučilište Sjever. Možda imamo premalo marketinškog duha da bismo kontinuirano i agresivnije predstavili naš kulturni život široj zajednici.
GP: Od 2016. godine redoviti ste član HAZU. Utječe li trenutna pandemijska kriza na aktivnosti Akademije i otvara li neka nova pitanja?
– U HAZU surađujem još od 1980-ih godina (kada sam uredio obimni Virovitički zbornik), a za člana suradnika primljen sam 2006. godine. HAZU je mnogo aktivnija i uspješnija ustanova nego šte se to većini neupućenih čini. Zaduženja svakoga akademika toliko su velika da zapravo odrađuje cijelo radno vrijeme. Primjerice, osobno sam voditelj Odsjeka za etnologiju i Zavoda za istraživački rad u Bjelovaru, a i urednik sam glavnog časopisa Razreda za društvene znanosti ‘Rad HAZU’. K tome treba dodati razne projekte, veliki broj recenzija, predavanja i drugih obveza. Zbog korona-krize, Akademija je ove godine minimalno smanjila svoje aktivnosti jer sastanke i dogovore rješava informatičkim putem. Ove i početkom slijedeće godine mogu se očekivati i dvije knjige s područja naše županije u sunakladništvu HAZU. To je povijest Općine Sveti Petar Orehovec i izdavanje vrijednog i obimnog rukopisa o narodnom životu i običajima u Virju koje je 1898. napisao seljak Josip Tomec. Zavod HAZU naše županije u Križevcima priprema i druga izdanja i aktivnosti.
GP: Bili ste i Veliki Meštar Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja, gdje kao član nosite ime Zmaj Velikootočki. Kakva je uloga ove društvene udruge?
– To je stara hrvatska kulturno-društvena udruga koju su 1905. u Zagrebu osnovali hrvatski intelektualci na čelu s Emilijem Laszowskim i Velimirom Deželićem. Osnovna zadaća koju Družba provodi već više od 100 godina je afirmacija hrvatskih kulturnih i prirodnih vrijednosti te povijesnih događaja i ličnosti. Ovu odgovornu zadaću Družba provodi putem brojnih predavanja, susreta, znanstvenih skupova i proslava, kao i postavljanjem velikog broja spomen ploča i spomenika. Družba je dosad širom Hrvatske postavila više od 700 spomen ploča i stotinjak spomenika među kojima su i spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku, hrvatskom jeziku u Varaždinskim Toplicama, kralju Zvonimiru u Kninu, hrvatskim nobelovcima u Osijeku itd. Družba je također bila glavni organizator prijenosa zemnih ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iz Bečkog Novog Mjesta u Zagrebačku prvostolnicu. Sjedište Družbe je u kuli nad Kamenitim vratima, a od 1928. Družba je i vlasnik Zrinsko-Frankopanskog dvorca u Ozlju. U svim županijama Družba ima svoje organizacijske jedinice – Zmajske stolove. Za našu županiju Zmajski stol osnovan je 1998. sa sjedištem u Križevcima gdje ima svoju vitešku dvoranu. Na području naše Županije Družba je podigla veći broj spomen ploča i spomenika, najviše u Virju, Križevcima i Koprivnici. Biti predsjednik ili Veliki Meštar ovakve Družbe velika je čast, ali i obveza koju sam uspješno obavljao od 2006. do 2011. godine.
GP: Na kraju, očito je da Vas godine nisu usporile, na čemu trenutno radite? Kako se osobno nosite s ovom korona-krizom?
– Trenutno radim na nekoliko projekata u Meridijanima i u HAZU. Koronavirus me u radu ne bi toliko usporio, ali zbog bolesti sam gotovo prestao pisati. Godine nose svoje pa polako otkazuju pojedini organi. Oporavak nakon teže operacije kralježnice srećom se odvija relativno dobro pa se nadam da ću uskoro moći udovoljavati barem neodgodivim zadaćama u HAZU i preko Meridijana u Podravini.
Svim građanima Koprivnice čestitam Dan Grada uz želju za što brži kraj korona-krize i normalizaciju naše svakodnevice.
