Koprivničanec Nikola Sočev jedan je naših rijetkih sugrađana koji se može pohvaliti da je u povodu Dana našega grada, dva puta dobio priznanje odnosno medalju. Prvi put ta mu je čast pripala 2014. godine kada je Plaketu Grada primio kao predsjednik DVD-a Koprivnica povodom 140 godina njegova postojanja. Drugi puta je na pozornicu tokom Svečane sjednice Gradskog vijeća došao ovoga mjeseca te primio Medalju grada za svoj osobni doprinos na području dobrovoljnog vatrogastva.
I složit će se svi koji ga znaju, potpuno opravdano, jer Nikoli je vatrogastvo u krvi od mladih dana.
-Još kao dijete želio sam se upisati u vatrogasnu mladež, no kako dolazim iz katoličke obitelji, nedjeljom prijepodne uvijek smo išli u crkvu na svetu misu, a baš u to vrijeme vatrogasci su svakoga tjedna imali razne probe ili natjecanja. Pa sam se tek 1981. godine u tadašnjoj vojsci počeo time baviti, postao protupožarac i u Ljubljani položio vatrogasni ispit. Tri godine kasnije upisao sam se u DVD Koprivnica i evo do sada sam u njemu, trenutno na funkciji predsjednika – priča nam Nikola.
Ipak vatrogastvo mu nikad nije bilo profesija već je za život zarađivao kao sjekač, a kasnije i vozač radnih strojeva u Hrvatskim šumama. Prisjeća se vremena kada vatrogasci nisu imali kod kuće niti fiksne telefone, nego su, pogotovo ako su vidjeli da se sprema nevrijeme, pažljivo osluškivali zvuk sirene iz Vatrogasnog doma. I uvijek su bili brzi i efikasni kad god je trebalo, bez obzira radilo se o vikendu, danu ili noći. I oprema je tada bila puno skromnija, no uigrana ekipa vođena željom da se pomogne ljudima u nesreći, sačuvala je brojne objekte da ne postanu pepeo i prah.
Rado se sjeća i 2000. godine kada je postao predsjednikom Savjeta vatrogasne mladeži Hrvatske vatrogasne zajednice i ostao na toj dužnosti čak tri mandata.
-U to vrijeme dobili smo na 50 godina na korištenje Vatrogasni kamp u Fažani u koji svake godine na ljetovanje dolaze brojni članovi vatrogasne mladeži iz cijele zemlje i mnogima od njih je to jedina takva prilika za boravak na moru. Sretan sam što sam i sam imao priliku pomoći da taj kamp organizacijski i općenito postane jedno odlično mjesto za odmor i susrete mladih hrvatskih vatrogasaca – ističe Nikola.
Svojim iskustvom u natjecateljskim vodama i svojim znanjem obučio je sve desetine DVD-a Koprivnica koje zahvaljujući njemu postižu odlične rezultate na domaćim i inozemnim vatrogasnim natjecanjima. Nikola je također i dugogodišnji vatrogasni sudac koji redovno sudi na državnim natjecanjima za djecu i mladež te za seniore.
-Kao trener ili voditelj reprezentacije sudjelovao sam na tri vatrogasne olimpijade i to 2005. godine u Varaždinu te četiri godine kasnije u češkom gradu Ostravi. U Kočevju u Sloveniji bio sam 2011. te dvije godine poslije u gradu Mulhouse u Francuskoj. Naime, svake dvije godine održava se mala vatrogasna, a svake četiri velika vatrogasna Olimpijada – pojašnjava naš sugovornik koji je uvelike zaslužan i za odličnu suradnju s vatrogascima iz Slovenije te Bosne i Hercegovine. Također je jedan je od inicijatora potpisivanja povelje o bratimljenju DVD-a Koprivnica s PGD-om Domžale Mesto iz Republike Slovenije te slavonskim DVD-om Aljmaš.
Glavni je pokretač organizacije sad već tradicionalnog i priznatog međunarodnog natjecanja za djecu i mladež ‘Memorijal Stjepan Paša’, na kojem svake godine sudjeluje više od 80 ekipa iz cijele Hrvatske kao i ekipe iz Mađarske, Bosne i Hercegovine te Slovenije.
Pitanjem ga ponovno vraćamo u prošlost, jer nas zanima koje intervencije su mu posebno ostale u sjećanju.
-Sjećam se kad se tamo negdje početkom 80-ih dogodio veliki požar u Podravki na Danici koji je u potpunosti ugašen tek nakon tri dana. Njihovi vatrogasci su tada bili slabo opremljeni, a i požar je bio velik, tako da je u gašenju stvarno sudjelovalo puno ljudi. Svaka intervencija je sama po sebi specifična, nekad si sretan što si nekome uspio od vatre obraniti kuću, a nekad žalostan što se dalo sve od sebe, a neka je obitelj ipak ostala bez doma ili nekog objekta koji joj je bio važan za život. Ali kad znaš da si dao maksimum i vidiš da su to napravili i drugi kolege vatrogasci, savjest ti je čista, jer u borbi s vatrom je nemoguće uvijek biti uspješan. Pamtim i odlazak na jednu intervenciju u Golu na koju smo krenuli nakon gašenja požara u jednom tu obližnjem selu. Ispred nas je jurilo vozilo drugog DVD-a ispred kojeg je naglo zakočio osobni auto, potom naravno i kolege u svom vozili i mi smo se neminovno zabili u njih. Pri tome su nam ostale ukliještene noge, pa smo i sami trebali pomoć, ali hitnu – priča ovogodišnji dobitnik Medalje grada Koprivnice.
Ljubav prema vatrogastvu prenio je i na članove obitelji. Sina Kristijana, sada 30-godišnjaka u DVD Koprivnica je učlanio na njegov šesti rođendan i time mu u neku ruku odredio životni put, jer danas je Kiki profesionalni vatrogasac. Kćerka Nikolina do svojeg odlaska u Irsku prije nekoliko godina, bila je također vatrogasna sutkinja i prevoditeljica na vatrogasnim natjecanjima u inozemstvu.
Supruga Jasna je službeno članica tek nekoliko godina, no Nikoli i kolegama iz DVD-a Koprivnica velika je podrška od svoje udaje 1984. godine. Primjerice, brinula je da vatrogasci uvijek imaju čiste odore na natjecanjima i slične poslove u kojima se ženska ruka ipak najbolje snalazi. Na kraju Nikola nam priznaje da su mu najteže ipak padale intervencije kod ljudi koje i osobno poznaje. Tako je prije šest godina prvi dojurio u pomoć susjedima Ožvatićima nakon što im je iznenada u kuhinji eksplodirala plinska peć. Ukućani su pritom ozlijeđeni, ali srećom nije bilo smrtno stradalih.
Odnedavno je nakon 44 godine radnog staža i zdravstvenih problema došao u invalidsku mirovinu. No do isteka mandata ostat će na svim vatrogasnim funkcijama koje trenutno obnaša i usput nastaviti s aktivnostima u DVD-u Koprivnica. Jer na zvuk sirene nikad neće postani imun kao niti na sve ono što se skriva iza izreke: Vatru gasi, brata spasi!
