Večeras je u Galeriji Koprivnica otvorena izložba Barilček u sklopu europskog projekta Vinski folklor kao povijesni identitet Podravine i Pomurja pod akronimom reVITAlize.
Zahvaljujući povoljnoj klimi i geografskim čimbenicima pogodnim za uzgoj vinove loze na brežuljcima Bilogore i Kalničkog podgorja razvilo se vinogradarstvo, a u Podravini bačvarstvo.
U prošlosti su gotovo svi Podravci imali gorice pa uzgoj vinove loze nije služio samo za osiguravanje egzistencije, već je bio važan dio svakodnevnice, a kultura vina imala je ulogu u običajima i životu Podravine.
Iako je uzgoj vinove loze vrlo zahtjevan i mukotrpan posao, veselje, ljubav i zadovoljstvo kojim su Podravci obrađivali gorice, obavljali goričke poslove, uživali u berbi grožđa, druženju i vinogradarskim običajima sastavni je dio lokalnog identiteta.
Dio te raznovrsne i bogate kulturne baštine su bačvice – barili, barilci, barilčeki, palaske drvene posude za prijenos vina iz gorica, kleti. Te male drvene bačvice, najčešće izrađene od hrastovih dužica i danarica zapremnine od tri do pet litara i uobručene kovanim obručima, Podravci su kupovali na sajmu u Koprivnici ili naručivali kod lokalnih majstora bačvara.
Na dnu barilčeka nalazilo se postolje ili drvene nožice na kojima posuda stoji. Na gornjoj strani barilčeka je otvor za utakanje vina i ručka za nošenje. Neki barilčeki ukrašeni su biljnim i geometrijskim motivima u obliku prozorčića, zvjezdica i valovitih isprepletenih linija ucrtanih rukom i uz pomoć šestara koji su izvedeni crtorezom, dok je na nekima izveden reljefni ukras ili su urezani inicijali vlasnika, godina izrade i/ili zapremnina.
Bilo je i bačvara poput Filipa Sirovca koji je izradio barilček od tri vrste drveta: hrastovine koja je bila tamnija, šljive koja je bila crvene i duda žute boje.
Prema kazivanju njegova sina bačvara Alojzija: ‘Barilček je imal jedno dno i iznutra pipu koja je imala tri položaja. Kad ju je okrenul i pustil curi bijelo vino, okrene i pusti curi crno vino i kad se stavi u treći položaj onda su curili i bijelo i crno vino. Za taj barilček i udubač dobio je priznanje 1951. godine na sajmu u Virovitici.’
Osim bačvara, barilčeke su izrađivali i medičari. Licitarski barilčeki bili su simbol zlatnog doba podravskog vinogradarstva razvijenog prije pojave filoksere u Podravini, a priču o njima ispričao je dr. Leander Brozović.
Godine 1885. tako su silno rodili podravski vinogradi da Podravci nisu imali dovoljno bačava u koje bi spremili mošt pa je u znak sjećanja na tu vinorodnu godinu koprivnički medičar Ignac Ujlaki izradio licitare u obliku barilca, barilčeka. Osim za nošenje vina iz gorica u kuću i nošenje vina u polje težacima za vrijeme gospodarskih poslova, barilčeki su bili dio vinogradarskih običaja koje je zabilježio Josip Turković.
Tako su na Vincekovo goričari pričali djeci da se ptičji svati skrivaju ispod živice, pa su djeca iskala barilčeke i čuturice po zimi, na snijegu. Kad bi barilečki progovorili, ispričali bi vrlo zanimljive neispričane priče o odlascima i dolascima u gorice kad se išlo po vino, nezaboravnim druženjima najčešće u zimsko vrijeme kada nema vinogradarskih poslova, šalama i dosjetkama koji su dio druženja međaša v kletima.
Neke od tih pošalica vezane su i uz barilčeke pa se tako ponekad znalo i dogoditi da se zbog druženja s međašima, goričar umjesto s punim vratio doma s polupraznim ili praznim barilčekom.
Barilčeki su nekada bili sastavni dio svakodnevnog života, a postali su ukrasni predmeti koji stoje u kletima ili kućama, dio predstavljanja tradicijskog vinogradarstva, vinarstva i vinogradarskih običaja na sajmovima i turističkim manifestacijama te predmeti u muzejskim i privatnim etnografskim zbirkama.
Izložba je sufinancirana europskim sredstvima u okviru programa INTERREG V-A programa prekogranične suradnje Mađarska-Hrvatska 2014.-2020., a može se razgledati do 9. svibnja 2021. godine.
