Orgulje su jedne od najsloženijih glazbala koje je čovjek konstruirao, a svatko tko je imao prilike čuti njihov zvuk uživo sigurno će se složiti kako ovaj fantastičan instrument svojim impozantnim izgledom, puninom zvuka te mogućnosti oponašanja svih boja orkestralnih glazbala zaslužuje nositi naziv kraljice instrumenata. No, rijetki su sretnici koji imaju prilike vidjeti proces izgradnje ovog instrumenta, a još su rjeđi oni koji ga sami konstruiraju, izrađuju i sviraju. U Hrvatskoj je danas svega šest restauratora i graditelja orgulja, a jedan od njih je i majstor graditelj Alen Kvaternik iz Draganovca koji je jedini orguljar u čitavoj Podravini.
Alen se restauracijom, konstruiranjem i gradnjom orgulja bavi već 18 godina, a trenutno je najmlađi restaurator, ali i jedan od rijetkih graditelja u Hrvatskoj koji izrađuje vlastite orgulje. Izrađuje orgulje po klasične mehaničkom sistemu, ali i nove oblike modernijeg tipa koje se temelje na digitalno-elektro magnetskom sistemu koji danas većinski prevladava.
Posjetili smo ga u njegovoj radionici u Draganovcu gdje nam je objasnio postupak izgradnje te što ga je privuklo u svijet izrade ovog fascinantnog instrumenata.
– Od malena sviram orgulje i taj me je zvuk fascinirao još od ranog djetinjstva, a o izgradnji vlastitih počeo sam razmišljati jednom prilikom kada su se orgulje na kojima sam svirao pokvarile pa sam krenuo sam tražiti grešku i tada shvatio čime se želim u životu baviti. Postupno sam otkrivao složenost mehanizma i s vremenom sam sve više učio o principu funkcioniranja orgulja što se u konačnici pretvorilo i u moju profesiju- ispričao nam je Alen o svojim početcima.
Dodatna znanja i tehnike izučio je kod Antona Škrabla, poznatog slovenskog majstora orguljara iz Rogaške Slatine. Trenutno se najviše bavi održavanjem i restauracijom starih orgulja, a s obzirom na mali broj restauratora putuje po cijeloj Hrvatskoj i susreće se sa svim stilovima gradnje.
-Najčešće su to orgulje koje pripadaju razdobljima romantike, gotike i baroka. Vrlo je zahtjevno restaurirati takva stara svirala, pogotovo ako su dugo bila u neadekvatnim uvjetima. Ako se ne mogu restaurirati, objašnjava Alen, onda se pristupa rekonstrukciji prema nacrtima i određenim pravilima kako bi se zadržala što veća autentičnost. Najstarije orgulje koje je do sada restaurirao datiraju iz 1777. godine i u potpunosti su funkcionalne – objasnio nam je.
Kaže kako između klasičnih i modernih orgulja postoji razlika u zvuku zbog materijala i dispozicije odnosno odabira registara od kojih se orgulje sastoje, a današnje moderne crkve većinom uzimaju orgulje modernijeg tipa jer malo je onih koji imaju licencu za izgradnju starinskih orgulja.
– Da bi se dobila licenca morate izraditi klasične orgulje, a sve pod nadzorom organologa koji ukoliko zadovoljite stroge kriterije izdaje dozvolu. To nije jednostavno, jer potrebno je mnogo stručnosti, znanja i vještine, a pravila su vrlo striktna i morate se ih strogo držati-pojašnjava Kvaternik.
Izrada orgulja je, osim što je vrlo zahtjevan, iznimno dugotrajan posao u kojem se sastavljaju tisuće elemenata pa tako velike orgulje sadržavaju i do 80 tisuća dijelova. Mukotrpan je to trud koji se ulaže, ali konačan rezultat malo koga može ostaviti ravnodušnim. Sve kreće od detaljnog planiranja i osmišljavanja nacrta čija složenost ovisi o veličini prostora crkve u koju se orgulje smještaju koji nakon čega slijedi nabava materijala.
-Legure kositra i olova od kojih se izrađuju metalna svirala kupujem u Sloveniji, drvena svirala koja daju duboke tonove se izrađuju od domaćeg drveta, a sve ručno obrađujemo u našoj radionici. Nakon izrade noseće drvene konstrukciju pristupamo uklapanju svih ostalih elementa, a zadnja faza je testiranje i predintoniranje prije samog postavljanja u prostor crkve – objasnio je Alen koji u svojoj radionici zapošljava dvojicu radnika koji barataju sa desetak različitih zanimanja koja su potrebna da bi se orgulje izgradile.
Vrijeme za izradu naravno ovisi o veličini orgulja, minimalno treba utrošiti oko dva mjeseca rada za neke manje orgulje dok se veće grade i po godinu dana, a zanimljivo je da je Alen najveće orgulje koje je do sada izradio darovao župi Blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici za koju je jako vezan. Sastavljene su od osam registara, odnosno 80 tisuća dijelova i 534 svirala, a da bi ih izgradio trebalo mu je godinu dana rada.
Za orgulje je najvažnije da zvuče dobro, a da bi one uistinu zvučale kako treba iz radionice ne izlaze ukoliko ne prođu strogu Alenovu kontrolu. Da bi dobile pravu boju tona i postigle željenu harmoniju prije samog postavljanja u radionici se radi detaljna predintonaciju svih registara, odnosno niza svirala iste boje i jačine zvuka od kojih se orgulje sastoje.
-Orgulje moraju svojim zvukom u potpunosti ispuniti prostor crkvene lađe kako bi to bila jedna zaokružena cjelina. Da bi to dobili prije postavljanja testiramo ih u radionici, nakon čega se radi detaljna intonacija u prostorima crkve jer u svakoj je drugačija akustika pa je potrebno na licu mjesta uštimavati instrument- objašnjava Alen.
Trenutno razmišlja i o daljnjem razvoju i proširivanju radionice, javlja se na natječaje i projekte koje crkve raspisuju kada trebaju restauraciju ili nove orgulje, a predstavlja se i na sajmovima u Hrvatskoj. Zbog svoje kvalitete i pedantnosti koju su naručitelji prepoznali ima ponude da svoje orgulje isporuči i u Austriju.
– Smatram da u poslu treba ići korak po korak, težiti stalnom usavršavanju i inovacijama, a možda najvažnije od svega je da se radi ono što se voli i u čemu se istinski uživa – kazao je Alen koji će sutra na Dan neovisnosti svečanim koncertom u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Peterancu proslaviti i 25 godina bavljenja glazbom.
