Stanje u društvu dovelo nas je do toga se suočavamo s hrpom nepovoljnih obrazaca ponašanja u djece i adolescenata. U tome najviše odskače problem autodestrukcije, odnosno potrebe za samoozljeđivanjem za kojom u zabrinjavajućem broju slučajeva posežu mlade ruke.
Da se radi o puzajućoj pandemiji s kojom se suočava naše društvo, a o kojoj se u javnosti govori ili piše premalo, potvrdio nam je psihijatar i psihoterapeut Opće bolnice Koprivnica Aljoša Ugrin.
Društvo ne želi čuti glas jednog 13-godišnjaka koji vapi za pomoći, kaže Ugrin, a takvih je maloljetnika ili maloljetnica sve više.
– U Hrvatskoj imam osamo jednu bolnicu u kojoj se bave psihičkim bolestima djece, a to je Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež u Kukuljevićevoj u Zagrebu. Osim toga imamo svega 40-ak dječjih psihijatara što je daleko od dovoljnog broja – kaže Ugrin te dodaje kako se u Općoj bolnici Koprivnica svakodnevno susreće s maloljetnicima kojima je potrebna adekvatna stučna pomoć.
Budućnost je mračna
Prema njegovim riječima, posljedica nebrige države za duševno zdravlje mlađeg dijela populacije bit će vidljivo u narednom razdoblju, a u tom pogledu naš je sugovornik pesimist.
– Rezultate onoga što danas činimo kao društvo, bit će vidljivo za otprilike pet godine. Odgovorno tvrdim da po pitanju duševnog zdravlja djece i adolescenata činimo bolno premalo – tvrdi Ugrin.
Dovoljno je, kaže, da se usporede podaci o tome koliko imamo psihijatrijskih ustanova specijaliziranih za djecu i mladež, a koliko zatvora i kaznionica.
Dali smo si truda i usporedili te brojke. Dakle, u Hrvatskoj imamo samo jednu bolnicu za djecu i mladež, a to je već spomenuta Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež u Kukuljevićevoj. S druge strane imamo sedam kaznionica i 14 zatvora te dva odgojna zavoda.
Što se pak tiče liječenja maloljetnika od ovisnosti drogama, tu je naizgled situacija nešto bolja barem kad je u pitanju izvanbolničko liječenje u terapijskim zajednicama, takozvanim komunama. U Hrvatskoj djeluje osam terapijskih zajednica, ali nažalost niti jedna specijalizirana isključivo za maloljetnike.
Dodajmo ovome kako je prošlogodišnje istraživanje županijskog Zavoda za javno zdravstvo pokazalo da je čak 12.3 posto srednjoškolaca navelo da je konzumiralo neku drogu. Većina njih je to činila rekreativno posegnuvši za pokojim smotuljkom marihuane. Nažalost, unutar tog postotka nalazi se i određeni broj onih koji su otišli korak naprijed te će im trebati ili im je nužna stručna pomoć kako bi povratili svoj život.
Nema komuna za maloljetnike
Nakon što prođu bolničko liječenje preostaje im odlazak u jednu od komuna u kojima se, uglavnom, provodi radna terapija.
Razgovarajući s majkom jednog maloljetnog narkomana koji je prošao bolničko liječenje u spomenutoj Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Kukuljevićevoj, rečeno nam je da je u daljoj rehabilitaciji sustav zakazao.
– Iako nismo vjernici u takvom trenutku razmišljali smo o bilo kakvoj pomoći, pa i vjerskoj komuni, ali on nije htio. Iskreno u toj bi situaciji čovjek pristao na bilo što. Tada mi je palo na pamet da je bolje bilo kakvo rješenje od smrti – kaže nam naša sugovornica. Pojašnjava da je njihov sin izričito odbio odlazak u vjersku komunu rekavši kako ne želi da mu netko ispire mozak iskorištavajući njegovu slabost, tim više što nije vjernik.
Zivkajući niz ‘civilnih’ komuna bivali su redom odbijani jer, kako su im objasnili, nemaju iskustva u rehabilitaciji maloljetnika. Tek je jedna, smještena u Slavoniji, pristala na prihvat maloljetnika. On je uspješno prošao dvogodišnju rehabilitaciju i danas je na korak do sveučilišne diplome.
Nakon svega rečenoga, postavlja se pitanje brine li dovoljno naše društvo o psihičkom zdravlju djece i mladih. Ako nastavimo s aktualnom praksom, čini se da nam niti ovaj broj zatvora neće biti dovoljan u bliskoj budućnosti.
Da se krivo ne shvati, nitko nije protiv gradnje zatvora ili financiranja zatvorskog sustava s obzirom na broj zatvorenika i onih koji su to spremni postati.
Broj zatvora, u najmanju ruku, treba slijediti broj psihijatrijskih ustanova za djecu i mladež, broj specijaliziranih komuna za maloljetnike, jer ako danas ne brinemo o našoj djeci, sutra nam niti aktualni broj zatvora i kaznionice neće biti dovoljan. OZREN ŠPIRANEC
