Nedavno su objavljeni rezultati nacionalnog četverogodišnjeg istraživanja u sklopu kojeg su 1402 učenika praćena od prvog do trećeg razreda srednje škole, a rezultati pokazuju da 13 posto srednjoškolaca ima ozbiljne simptome depresije, a svaki peti razmišljao je o samoubojstvu.
U Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek Ambulantna za dječju i adolescentnu psihijatriju formirana je 2014. godine, a od 2016. godine u istoj radi specijalist psihijatrije – uži specijalist iz dječje i adolescentne psihijatrije.
Trend povećanja broja pacijenata
– Tijekom godina trend je povećanja broja pacijenata, od 40-ak pregledanih pacijenata u 2014. godini do 145 pacijenata 2018. godini, a u ovoj je godini do kraja svibnja bilo ukupno 101 pregledani pacijent – rekla je dr. Mirjana Gašparić Sikavica, voditeljica Odjela psihijatrije, i dodala da od prošle godine u sklopu psihijatrijske poliklinike djeluje i suportivna grupa za adolescente s psihičkim poremećajima.
Istaknula je da su poremećaji s kojima se najčešće susreću tipični za dječju i adolescentnu dob poput školske i ispitne anksioznosti i fobija, a zatim različiti opći anksiozni, panični i opsesivno kompulzivni poremećaji.
– Sljedeće po učestalosti jest depresivni poremećaj, od blagih do srednje teških i teških oblika praćenih suicidalnošću. Također, javljaju se djeca i mladi s različitim oblicima poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, poremećajima u ponašanju, a najrjeđe, iako ne i zanemarivo, je pojava i različitih oblika psihotičnih poremećaja – objasnila je.
I psihologinja Nina Hrenić napominje da statistike govore o porastu mentalnih poremećaja općenito, pa i kod djece i adolescenata što pokazuje da suvremen način života i tehnološki napredak ne prati ujedno i bolja kvaliteta života i veće zadovoljstvo.
Nerealne slike i očekivanja
– Uzroke takvog trenda treba tražiti u promjenama obiteljskih odnosa, sve većem utjecaju okruženja i medija, povećanom pritisku očekivanja od mladih uz izostanak odgovarajuće podrške, kao i nerealnim slikama i očekivanjima koje mladi postavljaju pred sebe, a stvaraju ih na osnovu slika prisutnih u medijima i društvenim mrežama koje su iskrivljene i idealizirane, te nedostatku preventivnih programa i stručnjaka – naglasila je Hrenić.
Smatra da djecu učimo mnogobrojnim činjenicama, ali ne i osnovnim životnim vještinama, primjerice kako se uspješno nositi sa stresom, problemima, tjeskobom, kako prepoznati emocije kod sebe i kod drugih, kako se samoregulirati.
– Djeca i mladi su sve manje tjelesno aktivni – roditelji ih voze u i iz škole i time im uskraćuju priliku za kretanjem, ali i druženjem s vršnjacima. Često rade stvari umjesto njih, oslobađaju ih i obaveze pomaganja u kućanskim poslovima jer su opterećena školskim obavezama ili zauzeta aktivnostima na internetu. A, poznato je da je fizička aktivnost smanjuje stres i doprinosi osjećaju zadovoljstva – ističe psihologinja.
Napominje da roditelji često ne prepoznaju problem na vrijeme, minoriziraju ga, misle da se radi o prolaznoj fazi ili hiru i čekaju da prođe. Kaže da za razliku od odraslih koji imaju sposobnosti da sami potraže pomoć, mladi se najčešće moraju osloniti i ovise o roditeljima, nastavnicima i drugim osobama koje o njima skrbe da prepoznaju njihovu patnju i pruže im potrebno liječenje.
Depresija prikrivena tjelesnim smetnjama
– Problem je i taj što se simptomi depresije kod djece i mladih razlikuju od simptoma koje pokazuju odrasli, pa je i to jedan od razloga zašto depresija ostane dugo neprepoznata. Primjerice, depresija kod djece često je prikrivena tjelesnim smetnjama kao što su bol u trbuhu, glavobolje za koje ne postoje tjelesni uzroci. Često mogu pokazivati razdražljivost, strah, tjeskobu, nelagodu, lošu koncentraciju, lošije školsko postignuće. Adolescenti uz tjelesne bolove i pojačanu osjetljivost na kritike, češće mogu osjećati i pokazivati ljutito i razdražljivo raspoloženje, mrzovoljnost i provale bijesa nego tugu – objasnila je.
Kazala je kako je imala slučaj gdje ju je jedna majka došla pitati za savjet što da radi, a psihički problemi koje njezino dijete ima traju 11 godina. U međuvremenu, ističe Hrenić, to dijete je odraslo, ali problemi nisu nestali nego su i oni narasli.
– Svi psihički poremećaji se mogu liječiti. Ovisno o vrsti, intenzitetu i trajanju poteškoća odabire se najučinkovitija terapija. Ponekad je to rad i savjetovanje s roditeljima, ponekad s djetetom ili oboje, ponekad psihoterapija, lijekovi ili kombinacija svih navedenih metoda – zaključila je Hrenić.
