Knjiga postanka, 41 poglavlje, 21 redak kaže: Usnu faraon da stoji pokraj Nila. Iz Nila iziđe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu. Ali odmah poslije njih iz Nila iziđe sedam drugih krava, ružnih i mršavih te stanu uz one krave na obali Nila. Ružne i mršave krave požderu onih sedam lijepih i pretilih i uto se faraon probudi.
Tako se otprilike može opisati i ovotjedni posjet premijera Plenkovića sa suradnicima Koprivnici. Narod je jednoga dana usnuo, a drugoga su premijer, ministar prometa Oleg Butković, ministrica turizma Nikolina Brnjac, ministar gospodarstva Damir Filipović te glasnogovornik Vlade Mirko Milić pokraj Drave susreli su se sa županom Korenom, gradonačelnikom Jakšićom, pročelnicima županijskih odjela, saborskim zastupnicima i drugim uvaženim gostima, a onda su jedni pojeli druge i uto se narod probudi. Ova biblijska prispodoba nije slučajna jer sedam mršavih krava, protumačio je onomad faraonu Josip, predstavlja Božju nakanu o sedam gladnih godina ili, u našem slučaju, Plenkovićevu, a što je u ovdašnjim krugovima jednako političkom božanstvu, o ‘sedam gladnih godina’ prije nego brza cesta 2030. dođe do Koprivnice.
I uistinu, Plenković je na konferenciji ‘Hrvatska kakvu trebamo’, vjerujte, obećao kako će brza cesta do Koprivnice zaista i doći do 2030. godine, odnosno, a prema drevnom biblijskom proročanstvu, potvrdio da Koprivničko-križevačku županiju prema njegovoj vlastoručnoj božanskoj nakani čeka još najmanje dugih sedam gladnih godina prije nego li se poveže s ostatkom zemlje i svijeta. Sve što trebamo je izdržati još malo prije nego počnemo uživati u blagodatima premijerove darežljive božanske ruke.
Možemo se samo zapitati što je premijeru prolazilo kroz glavu kad se u luksuznom automobilu zatamnjenih stakala vozio selima između Križevaca i Koprivnice. Naivni kakvi jesmo, a što je nedavno čak i potvrđeno istoimenim sajmom, mogli bismo pomisliti kako je razmišljao o tome koliko bi bilo lakše kada bi u posjet mogao doći nekakvom normalnom cestom, umjesto da se beskrajno vozi zavojitom Podravinom iza traktora i šlepera ili o tome kako bi kao drugi čelni čovjek države, a ujedno i jedini koji ima moć donošenja nekakvih odluka, trebao svim građanima omogućiti da žive dostojanstveno, ako već ne zbog njih, a onda da bude siguran kako će ga opet birati kao svog zastupnika i vođu. Realnije je, ipak, da nije razmišljao ni o čemu ili da je visio na mobitelu, tražeći informacije o tome što je to točno Sandra Benčić prodavala na božićnom sajmu prije 22 godine, a onda još i zaradila prekršajnu prijavu jer za proizvode na štandu iza kojih je stajala nije imala odobrenje nadležnih tijela te je još i vrijeđala policiju.
Baš kao u pjesmi pjesnika Konstantina Kavafisa, naši su građani na trgu okupljeni čekali barbare zbog kojih je u vijećnici sav posao stao. Ali barbari nisu došli. ‘I sad, što će od nas biti, bez barbara?’ upitao se Kavafis. ‘Oni su bili kakvo-takvo rješenje’. Plenković i njegovi suradnici su, za razliku od barbara, stigli, ali svakako ne brzom cestom koju moramo čekati još sedam gladnih godina. I što će sad od nas biti, bez brze ceste? Ona je bila kakvo-takvo rješenje.
Čekajući barbare
