Umjetnicu ili specifičnije rečeno performericu Vlastu Delimar nije potrebno posebno predstavljati. Njeno ime nezaobilazno je kad se spominje body art na prostoru Balkana, ali i šire.
Novi projekt koprivničke umjetnice ‘Živa slika zajedništva’ bit će realiziran u petak, 6. listopada u 9 sati na Zrinskom trgu u Koprivnici.
– Zamišljen je kao rehumanizacija prostora, potraga za čudesnim. Zrinski trg danas, u moje vrijeme Trg maršala Tita, mjesto je memorije mojeg djetinjstva a posebno mjesto djevojaštva koje se odvijalo šezdesetih i početkom sedamdesetih prošlog stoljeća – kaže Delimar koja je živjela na adresi Svilarska 34 i samo desetak metara dijelilo ju je od glavnog gradskog trga zbog čega se osjećala nekako privilegirano, čak pomalo i ponosno.
Moj korzo, kaže, živa je slika zajedništva, to je bilo mjesto događanja, velika pozornica na kojoj su bili pomiješani publika i izvođači. Suvremenim jezikom rečeno, tu se događao pravi ‘hepening’.
– Trg je bio gradsko šetalište na kojem bi se u predvečerje pojavili prvi šetači i krenuli u špancir gore – dolje. Neki su bili svečano odjeveni, neki u novoj odjeći koju je trebalo posebno predstaviti i pokazati, djevojčice na rolšuhama ili koturaljkama, dječaci na romobilima. Mladi rokeri dolazili su s prvim emancipiranim frizurama poluduge kose, zalutali seljačići u blatnim cipelama nespretnog ponašanja i sramežljive seljančice koje su svojom ruralnom odjećom odudarale od gomile. Djevojke su pretežno šetale u grupi, djevojke s djevojkama kao i mladići s mladićima – prisjeća se Delimar.
Šetnja korzom prakticirala se kroz cijelu godinu čak i zimi kad je snijeg znao biti i metar visine što je bilo posebno zanimljivo.
Nju se smatralo dijelom kolektivne komunikacije kao nužnost egzistencije društvene zajednice gdje se zajednička energija ispreplitala i nadograđivala iskustvima pojedinaca. Darivali bi se mladenački pogledi, sklapala prijateljstva, ljubavni parovi bi pokazivali svoj zanos, djevojke bi tražile zgodne dečke, a dečki zgodne cure. Izmjenjivala su se razna iskustva, otkrivale bi se svakojake tajne, sklapali bi se čak i neki poslovi.
Performans će kao trajni dokument postati neposredna društvena korist, a za lokalnu zajednicu doprinos kulturnom razvoju na području Grada Koprivnice i nadalje kao predstavljanje kulture Koprivnice na nacionalnoj i međunarodnoj razini
Na korzo su, prisjeća se, dolazili u šetnju baš svi žitelji grada, svih socijalnih slojeva. Tu su se svi osjećali izjednačeno što je ujedno i bila uloga javnog prostora, transparentnost koja ujedinjuje. Još jedna posebnost šetnje epicentrom Koprivnice bio je lagani žamor glasova koji su kao mantra i zvučna kulisa lebdjeli nad glavnim trgom da bi nakon par sati, s odlaskom zadovoljnih šetača, nastala lijepa tišina. I onda bi ovako ispunjen ljudskom dobrom energijom sljedeći dan taj glavni trg ponovno dočekao svoje šetače.
Nakon što je evocirala uspomene na vrijeme svoje mladosti i prostor kakav ju je tada okruživao, došli smo do dijela razgovora o umjetničkom projektu koji proizlazi iz propitivanja uloge javnog prostora, trga, nekad i danas.
– Upravo kao sjećanje na ovakvo praiskonsko ponašanje u javnom prostoru želim napraviti javni hepening/performans s građanima na Zrinskom trgu u Koprivnici. Možda uspijemo našim nastupom pokrenuti invenciju i kreativnost kako pojedinaca tako i svih onih koji će se poistovjeti s ovim performansom kojim želimo podsjetiti na važnost i ulogu javnog prostora u kojem smo se nekada više i neposredno družili. Zrinski trg je urbani javni prostor, ambijent velikih mogućnosti, objedinjenih različitosti koji zajednicu čini zajednicom unutar urbanog krajolika. Želimo pokrenuti rehumanizaciju javnog prostora za kojom vape mnogi urbani prostori – objašnjava Delimar.
Riječ je, kaže, o jednodnevnom događanju kroz javni performans premješten u fotografski i filmski zapis. Kao trajni dokument postat će neposredna društvena korist, a za lokalnu zajednicu doprinos kulturnom razvoju na području Grada Koprivnice i nadalje kao predstavljanje kulture Koprivnice na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Kako je zamislila projekt kojeg će realizirati narednog petka u 9 sati, Deilimar objašnjava da će u njemu sudjelovati dvjestotinjak učenika Gimnazije Fran Galović. Naravno, pozvanima se mogu smatrati i čitatelji ovih redaka, a nada se da će se performansu pridružiti i slučajni prolaznici. Poziv na sudioništvo bit će organiziran putem društvenih mreža i plakata koje će postaviti u javnom prostoru grada.
U performansu će sudjelovati dvjestotinjak učenika Gimnazije Fran Galović, a pozvani su i čitatelji ovih redaka te slučajni prolaznici
– Ova velika skupina ljudi imat će zadatak šetati korzom gore – dolje kao što smo to radili nekada, od početne točke raskrižja pa do zgrade Gradskog poglavarstva. Svakoj osobi bit će omogućeno da izabere način kako će se odjenuti i pokazati svoju osobnost. Za šetnju Zrinskim trgom izradit ćemo određenu koreografiju koju će diktirati i moje prisustvo, ne samo kao autorice projekta nego s likovnim elementima mojeg performativnog tijela. Performans će trajati otprilike 120 minuta, a po potrebi i duže jer možda ćemo neke scene morati ponavljati zbog fotografiranja i snimanja – razlaže Delimar.
Video film kao zapis, dokument performansa biti će obogaćen kolažima arhivskih fotografija Trga maršala Tita snimljenih sedamdesetih godina i tekstovima same autorice Vlaste Delimar uz intimnu ispovijest prošlosti kao mjesta zajedničke memorije.
Video film u trajanju 15 minuta autorica planira prikazati na filmskim festivalima, a premijeru filma održat će u Kinu Velebit iduće godine.
Profesorica likovne umjetnosti koprivničke gimnazije Fran Galović Iva Bolfek pomoći će u posredovanju s učenicima koji su iskazali interes za sudjelovanje u cjelokupnom projektu.
Važno je napomenuti da se performans u slučaju kišnog vremena odgađa za prvi dan bez kiše.
