Mladi koprivnički montažer Denis Golenja sa zagrebačkom adresom potpisuje montažu dokumentarnog filma Vlaste Delimar „Užarska radionica Ivana Delimara“ koji je nedavno predstavljen publici u Kinu Velebit.
No, rad na ovom projektu nije bila njihova prva suradnja, jer je Denis na poziv snimatelja montirao video uradak za crowdfunding kampanju Vlaste Delimar.
– Riječ je o jednom manjem projektu, a Vlastu sam upoznao tek kad je sve bilo gotovo. Vraćao sam joj hard disk, poveli smo zanimljiv razgovor i pitala me jesam li zainteresiran za montiranje njenog dokumentarnog filma. Kad kreneš raditi s nekim koga ne poznaješ, možeš samo otprilike pretpostaviti kakva će biti ta suradnja, ali ne znaš dok ne kreneš dublje u proces rada. Na kraju, mislim da smo Vlasta i ja dosta dobro „kliknuli“ i jako sam zadovoljan suradnjom – rekao je Denis koji je 2013. godine završio preddiplomski studij montaže na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a tri godine kasnije i diplomski studij oblikovanje zvuka.
Rad na ovom filmu bio mu je izazovan. jer su na samom početku imali nekoliko ideja i iako su oboje naginjali eksperimentalnijoj varijanti, na kraju su odlučili da je ipak bolje da film bude u formi video dokumenta koji prati cijeli projekt.
– To je zapravo jedan objektivan i hladniji pristup. No, dogovorili smo da ćemo od istog materijala napraviti nešto po svom guštu i osjećaju – intimniji, eksperimentalno-dokumentarni film. Uzeli smo malu pauzu zbog drugih obaveza, no uskoro krećemo u montažu i veselim se radu na tom filmu – kazao je Denis.
Radi ono što voli
U svom poslu uživa, jer kako kaže, radi ono što voli – filmove.
– Zabavno je i upoznajem zanimljive osobe. Sviđa mi se biti u poziciji da sam odgovoran za finalni oblik nečeg što nije samo moje, već je produkt rada više ljudi. Kao freelancer cijenim slobodu koju imam u izboru projekata i nemam problem s time da nemam stalan posao. Teško mi je zamisliti se da radim u nekoj firmi na neodređeno. Čini mi se da mi ovaj posao donosi brže napredovanje, jer se brže mijenjaju projekti pa uglavnom izbjegnem da mi neki posao postane dosadan ili prenaporan. Nisam naučio samo odrađivati stvari pa mi je posao u glavi i van radnog vremena i to je nekad naporno. No, najčešće najbolja montažna rješenja i ideje dolaze kad ne sjedim u montaži. Ono što mi se ne sviđa je to što mi je sav posao vezan uz računalo i to mi postaje sve veći problem – objasnio je Denis.
Prilikom upisivanja fakulteta i nije bio baš siguran da točno zna što je to montaža, no ističe da je svima tvrdio suprotno.
– Oduvijek sam volio gledati filmove i crtiće i kao klinac sam više vremena provodio ispred ekrana nego na igralištu. U srednjoj školi sam kroz filmsku grupu i par radionica osvijestio da tu postoji niz profesija i dobio nekakvu sliku o njima. Najviše mi se svidjela montaža i u tome sam se najbolje snašao. Montažu sam doživio kao da u njoj nema ograničenja i neizvedivog, već puno mogućnosti, dok sam snimanja doživljavao kao niz zapreka i kompromisa. Montaža mi se vjerojatno svidjela i zbog mog ne baš ekstrovertiranog karaktera – prisjetio se Denis.
Suradnja s redateljem
Napomenuo je da se posao razlikuje od projekta do projekta, jer svaki nosi nove izazove, a pogotovo ako se usporedi dokumentarni i igrani film. Smatra da je ključna suradnja s redateljem, jer montažer je taj koji redatelju mora reći može li materijal iskomunicirati njegovu ideju.
– Film često ne funkcionira onako kako je zamišljen ili nije snimljen onako kako je bilo planirano i na montažeru je da prepozna druga i bolja rješenja koja materijal nudi. Film na kraju izgleda onako kako ga je montažer uobličio. Posao je zahtjevan jer bezbroj puta moram odgledati materijal i pritom ga gledati očima gledatelja koji ga prvi put vidi. Puno je tu elemenata na koje moram paziti, primjerice koju priču želim ispričati, na koji način, koje emocije želim potaknuti kod gledatelja, a uz to moram se voditi nekim svojim osjećajem jer nema točnog ili netočnog rješenja. Oduvijek sam bio više matematički tip i smatram da me montaža natjerala da razvijem drugačije načine razmišljanja, percipiranja i izražavanja – naglasio je Denis.
Dosad je, kaže, napravio 30-ak filmova, 10-ak glazbenih spotova, nekoliko reklama, foršpana, reality showova, jednu sezonu sapunice, hrpu kratkih videa različitih namjena, jednu svadbu, no nikad ne bi radio u informativnom programu neke televizije, jer ne vidi zadovoljstvo u tome da mora nešto sklepati na brzinu zato jer mora u emitiranje za par sati. Ističe da mu je važnije s kim radi, a ne što radi. Trenutno montira Supertalent za Novu TV što mu je ujedno i posao s radnim vremenom od osam do 16 zbog kojeg ne mora brinuti o plaćanju računa idućih nekoliko mjeseci. Uz to, montira dugometražni dokumentarac Silvestra Kolbasa u kojem ima mnogo sati materijala i ističe da mu je to najkompleksnija stvar koju je dosad radio.
– Počeo sam raditi još tijekom studiranja, a na samom početku radio sam dosta asistentskih poslova na većim projektima i to mi je bio odličan način da vidim kako stvari funkcioniraju, ne samo u montaži nego općenito u filmskoj i TV proizvodnji. Radim kao freelancer i poslove uglavnom dogovaram po projektu. Postoje firme koje me angažiraju iz projekta u projekt, pa nemam neki osjećaj mi je budućnost nesigurna ili neizvjesna. Najčešće radim više projekata paralelno, balansiram između projekata koji su mi zanimljivi i koje želim raditi, i onih koji mi donose dobru plaću – naglasio je Denis.
Autorski projekti
Teško mu je izdvojiti najdraži projekt, ali nekako su mu nekako najdraži filmovi koje radi s Nikicom Zdunić.
– Na njezinim filmovima sam uključen u proces još za vrijeme pisanja scenarija, a često sam i na snimanjima pa zato vjerojatno i imam osjećaj da su to „moji“ filmovi više nego neki drugi koje montiram. Osim što smo bliski prijatelji, sviđa mi se njezina energija, posvećenost filmu i kako to prenosi na mene kad radimo skupa. Ne sumnjam da će raditi odlične filmove i dalje, jer mislim da je jedna od najtalentiranijih redatelja(ica) moje generacije – rekao je Denis.
Što se tiče planova, volio bi otići u inozemstvo na nekoliko mjeseci odraditi kakav zanimljiv projekt, a u budućnosti bi se želio više posvetiti autorskim projektima. Hoće li se do kraja života baviti montažom, ne zna, ali smatra da će sigurno ostati u audio-vizualnom području stvaranja. No, povratak u Koprivnicu ne planira u skorije vrijeme, ali suradnja s Koprivničancima je moguća.
– Jedan od mojih montažerskih uzora je Koprivničanka Maida Srabović. Puno sam od nje naučio i zahvaljujući njoj dobio prve poslove. Uglavnom sam joj asistirao na projektima koje je radila. Prošlo je dosta vremena otkako smo radili zajedno i nažalost manje se družimo nego prije, ali nadam se da ćemo raditi nešto svoje jednog dana. Po mogućnosti nešto animirano. Što se tiče suradnji s Koprivničancima, otvoren sam za zanimljive prijedloge – zaključio je Denis.
