Kad stisne zima, a mraz prodre do kostiju, najradije se stisnemo uz neku peć ili kamin u kojima pucketaju drva te se opustimo i zaboravimo da je jedan od uvjeta da bi drva ili plin pravilno i bezopasno sagorijevali, imati dimnjake i spojne dijelove čiste, kontrolirane i ispitane. To može uraditi jedino kvalificirani dimnjačar, ali takvih je, nažalost sve manje. Među tim rijetkim majstorima dimnjačarima je i Goran Trubelja iz Koprivnice koji vodi vlastiti dimnjačarski obrt. Obrt je to s dugogodišnjom tradicijom kojeg je osnovao Josip Trubelja 1965. godine kao zanatsku radnju, a nakon odlaska u mirovinu 2005. godine, obrt je preuzeo Goran koji nas je ukratko i upoznao sa svakodnevnim poslom jednog dimnjačara.
– Dimnjak je sastavni dio svakog ložišta ili energetskog postrojenja koji odvodi dimne plinove u atmosferu i omogućava optimalni pogon ložišta u svakom opterećenju. S obzirom na to da se većina kućanstva na našem području odlučila grijati pomoću kamina, peći na drva ili pak centralnog grijanja na drva i to ponajviše jer je plin poskupio, u ovo jesensko-zimsko doba imamo puno posla – istaknuo je Goran te dodao da su naši Koprivničanci vrlo ažurni po pitanju čišćenja dimnjaka.
Ono što je bitno znati da razlikujemo dvije vrste dimnjaka, podrumski ili etažni. Podrumski su kada završavaju u podrumu gdje moraju biti vratašca za kontrolu i čišćenje, a etažni dimnjaci završavaju po etažama. Kako kaže Goran, najbolji presjek dimnjaka je kružni, jer je zbog najmanjeg opsega otpor strujanja dimova i plinova najmanji.
Što se tiče alata, neki od tradicijskih alata se koriste i danas, no dobra većina se modernizacijom doba i načina grijanja promijenila, a s time su se i dimnjačari morali učiti novim vještinama čišćenja dimnjaka te proći brojne edukacije.
– Unazad par godina i kod nas su uključena mjerenja dimnjaka kako bi se vidjelo koliko dimnjak dobro vuče dim, je li je on ispravan, kako je posloženo ložište i kamo odlazi ispušni plin ,jer se bez tih elemenata ne može ni kvalitetno grijati, a može doći do velikog zagađenja okoliša ili pak trovanja plinom – istaknuo je Goran te dodao da je većina dimnjaka u Koprivnici dosta stara i da bi ih trebalo prilagoditi današnjem načinu grijanja. Stoga, trenutno rade na prijavama za projekte kojima bi sanirali navedenu problematiku i time našim sugrađanima omogućili kvalitetnije i sigurnije grijanje.
– Trenutno je teško naći radnu snagu jer mladi ljudi ne pokazuju interes za obavljanje ovog posla, a ponajviše jer je posao itekako podcijenjen. Posao bi im bio siguran, jer ga hvala bogu ima, ali nažalost nitko se za to ne odlučuje. U Zagrebu i Varaždinu se čak i zatvorila škola za dimnjačara jer nije bilo nikog prijavljenog – istaknuo je Goran te dodao da je osnovni cilj njegovog obrta da zadovolji potrebe korisnika i to pružanjem kvalitetne usluge u što je moguće kraćem roku, a na hitne slučajeve reagiraju odmah ili najkasnije u roku 24 sata.
– Ljudi se i danas radi sreće uhvate za gumb kad nas vide, no ono što ne znaju je da se treba primiti dimnjačara za gumb, a ne za svoj i to je samo jedna od sitnica koja me uvijek razveseli u ovom poslu – kazao je kroz osmijeh Goran.
Iz svega navedenog, sljedeći puta kada nekome zatreba dimnjačar svakako pri odabiru pripazite na tradiciju, iskustvo, znanje kao i tehničku opremljenost jer su to atributi koji jamče kvalitetu usluge kojom se obrt Trubelja bavi već dugi niz godina.
Dimnjačari imaju siguran posao, ali mladi se za njega ne žele školovati
