Već više od 35 godina prim. mr. sc. Vesna Mađarić, spec. inektologije radi kao liječnica na Infektološkom odjelu koprivničke Opće bolnice od čega posljednja dva desetljeća kao rukovoditeljica tima za infektologiju. Baš kad je bila vrlo blizu odluke da ode u mirovinu, dogodila se epidemija koronavirusa i nastavila je još žešćim tempom raditi na bolničkom COVID odjelu pomažući pacijentima u borbi s toliko nam još nepoznatim koronavirusom. Nedavno je postala i dijelom Tima za nadzor i pomoć Domu za starije i nemoćne u Koprivnici. Iako nam je bila namjera da je ovim putem bolje upoznamo i privatno, zbog epidemije u koprivničkom Domu za starije i nemoćne te prvih smrtnih slučajeva osoba zaraženih koronavirusom na našem području, gotovo cijeli razgovor je ostao u okviru medicine.
GP: Koji je značaj infektološke struke danas, posebno vezano uz epidemiju koronavirusom u svijetu odnosno u Republici Hrvatskoj?
-Infektološka struka u Republici Hrvatskoj, a vjerujem i u čitavom svijetu, danas proživljava možda najteže, ali i najsvjetlije trenutke svoga postojanja. U ovoj pandemiji koju je nespremno dočekao čitav svijet, prije svega neorganizirani zdravstveni sustavi, biti infektolog je biti onaj liječnik u svojoj sredini čije se mišljenje respektira, dapače od njega se očekuju rješenja za novonastalu situaciju u svakom dijelu zdravstvenog sustava, počevši od nacionalne razine, pa do manjih sredina kao što su županijske bolnice.-
GP: U posljednjih nekoliko mjeseci susrećemo se s mnogo nesvakidašnjih pojmova, epidemiologija, infektologija, virologija. Što je infektologija, što rade infektolozi i po čemu se to razlikuje od posla epidemiologa i virologa?
-Virolozi se bave proučavanjem virusa, njegovih osobitosti i utjecajem na organizam domaćina. Epidemiologija je medicinska struka koja se bavi praćenjem zdravstvenog stanja u populaciji, otkrivanjem rizika pojave bolesti, odnosno prevencijom i suzbijanjem masovnih bolesti. Infektologija je struka koja se prije svega bavi dijagnosticiranjem i liječenjem infekcija u ljudima, no zadnjih 20-tak godina, sve većom pojavnošću infekcija koje nastaju za vrijeme boravka bolesnika u bolnicama u koje su došli zbog neke druge bolesti, infektolozi u većini hrvatskih bolnica su osobe koje se bave nadzorom i prevencijom kao i liječenjem bolničkih infekcija. Naime, svaka bolnica dužna je imati Tim za kontrolu bolničkih infekcija kojeg čini infektolog, mikrobiolog i sestra za kontrolu bolničkih infekcija. Upravo s te pozicije, s obzirom da “unijeta” infekcija s koronavirusom bilo u zdravstveni bolnički sustav ili u neku drugu zajednicu ljudi, kao što su Domovi za starije i nemoćne, doslovno se tretira kao bolnička infekcija s obzirom da se može vrlo brzo širiti unutar jednog sustava. Vezano uz to, poduzimaju se sve efikasne mjere iz područja prevencije daljnjeg širenja infekcije unutar jednog sustava, a za to je educiran upravo Tim za bolničke infekcije. –
GP: U kojoj mjeri ste u vašoj Ustanovi kao specijalist infektolog uključeni u rješavanje svakodnevnih problema nastalih uz epidemiju koronavirusom odnosno kako je organiziran zdravstveni sustav u našoj bolnici?
-Prateći epidemiološku situaciju u svijetu i u Hrvatskoj, shvaćajući ozbiljnost trenutka u kojem jesmo, ispred Tima za bolničke infekcije sam početkom ožujka na Stručnom vijeću bolnice sve rukovoditelje djelatnosti upoznala s prijetećom opasnosti te smo uz suglasnost Uprave bolnice započeli s pripremama za epidemiju. Moram napomenuti da smo višekratno dnevno dobivali najrazličitije naputke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo što moramo učiniti, ali ne i kako!? Nakon mojeg imenovanja za koordinatora za pripremu i nadzor epidemije, od strane ravnatelja naše Ustanove dr. Devčića, započeli smo s energičnim pripremama.
A to nije bila jednostavna situacija, županijska bolnica nije Klinika za infektivne bolesti gdje se liječe samo bolesnici s infekcijama, sustav smo trebali posložiti na način da kirurška struka zna puteve ulaska hitnog kirurškog bolesnika sa sumnjom u COVID, u kojoj će ga sali i pod kojim uvjetima operirati, kako osigurati u bolnicu ulazak trudnice sa sumnjom u COVID, kako zbrinuti akutnog psihijatrijskog bolesnika sa sumnjom u COVID, kako zbrinuti dijete sa sumnjom u COVID, kako učiniti hitnu endoskopiju i gastroskopiju, a sumnjamo da bolesnik ima COVID, kako uostalom zbrinuti svakog drugog bolesnika koji dolazi u bolnicu s temperaturom, a možda nije COVID i treba mu neka druga hitna dijagnostika. Složeni je to bio proces i nije bilo baš ni jedne bolničke struke, specijalnosti u našoj bolnici koja nije zdušno u svim tim pripremama sudjelovala. Uz to, trebalo je izmjestiti više internističkih odjela na one kirurške odjele kako bi se osigurao prostor za COVID odjel i bolesnike pozitivne i sumnjive na COVID. U namjeri da bolnicu zaštitimo od „ulaska“ virusa na neki drugi odjel, uveli smo režim da se ni jedan bolesnik s temperaturom ne prima ni na koji drugi odjel, dok ne prođe kroz COVID odjel, gdje su se primali bolesnici sumnjivi na COVID, do slijedećeg dana kada smo imali nalaz obriska i kada smo ga sa sigurnošću mogli preseliti na drugi odjel, ako je nalaz na COVID bio negativan.
Na taj način, dnevno na COVID odjel primamo 6 do 7 bolesnika koje drugi dan po negativitetu nalaza premještamo na druge odjele. Velik je to i nimalo jednostavan proces. Niti jedan zdravstveni djelatnik na taj se način nije zarazio COVID infekcijom u bolnici. Ono, na čemu sam inzistirala na početku same epidemije, bilo je da imamo svu raspoloživu zaštitnu opremu za zdravstvene djelatnike i od prvog trenutka Uprava bolnice se snalazila na različite načine da nam to i osigura. Svi naši djelatnici imaju zaštitnu opremu, naravno prema riziku postupaka koji provode i sve što je liječnička i sestrinska struka tražila da bi se procesi rada nesmetano odvijali je i dobila, što nije bio slučaj u nekim drugim županijskim bolnicama. Bili smo i jedna od prvih bolnica koja je na vratima uvela redovitu dezinfekciju ruku, ali i dijeljenje zdravstvenim djelatnicima medicinskih maski koje su morali nositi tijekom radnog vremena. Zdravstvenim djelatnicima smo omogućili i da se testiraju na virus i na taj način smo otkrili tri djelatnika bez simptoma, najvjerojatnije zaraženih izvan bolnice. –
GP: Kako je organiziran rad u COVID odjelu i kakvi su ishodi liječenja bolesnika zaraženih koronavirusom?
-COVID odjel zauzima prostor infektološkog i pulmološkog odjela kao i odjela koronarne jedinice i kardiologije. Dakle, veliki doprinos i teret u zbrinjavanju takvih bolesnika podnosi naša internistička struka. Ne samo da su se prostorno morali premještati na druge pozicije nego su se i svi liječnici internisti kao i medicinske sestre uključili u smjenski rad u COVID odjelu uz nas četiri infektologa. Tako da radimo u tri smjene, jer nije lako izdržati sa svom onom opremom na sebi, orošenih naočala, „mokar od glave do pete“ otežanog disanja pod maskama i još uz to sve raditi s bolesnima. Ovakvog primjera rada infektologa i internista, mislim da nema niti u jednoj drugoj hrvatskoj bolnici. I ovim putem se javno zahvaljujem svim kolegama infektolozima, internistima, liječnicima hitnog bolničkog odjela, radiolozima, svim medicinskim sestrama i tehničarima te radiološkim tehničarima na doista predanom i danonoćnom radu na COVID odjelu. Što se tiče liječenja bolesnika sa COVID-om, do kraja prošloga tjedna svi liječeni u našoj Ustanovi po svim principima struke kao i na Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu bili su i izliječeni. Troje bolesnika nam je već prije premješteno u Zagreb na respirator, ali ne zbog toga što naši internisti ne bi to isto tako suvereno učinili, već što je Klinička bolnica Dubrava bila definirana po naputku Ministarstva zdravstva, kao naš regionalni centar za bolesnike kojima će trebati respirator. –
GP: Prošlog Vas je tjedna županijski Stožer civilne zaštite imenovao u Tim za nadzor i pomoć Domu za starije i nemoćne u Koprivnici koji je postao žarište koronavirusa. Smatrate li da se zaraza u Domu mogla spriječiti? Postoji li bojazan da će se virus među tom starijom populacijom, ali i zaposlenicima i dalje proširivati?
-U ovaj Tim, s obzirom na svoju stručnost, ispred naše bolnice imenovana je glavna sestra bolnice Ruža Evačić, sestra za kontrolu bolničkih infekcija Snježana Vuljak i ja kao infektolog. Ovaj Tim proveo je edukaciju iz oblačenja i svlačenja zaštitne opreme, ponašanja sa COVID bolesnicima, ne samo cjelokupnog bolničkog osoblja nego i osoblja Doma za starije i nemoćne. Ovaj Tim je u Domu proveo i testiranje odnosno uzimanje obrisaka nosa i ždrijela kod više od 200 štićenika. Ostali dio štićenika obradila je liječnica Doma, dr. Jagoda Gašpari.
Mišljenja sam da se zaraza u Domu teško ili nikako nije mogla spriječiti. Raspustili smo škole, vrtiće, ljudi rade od kuće….da li smo mogli “raspustiti” i Dom za starije i nemoćne? Nismo. Velika je to koncentracija, više od 300 ljudi na jednom mjestu, gotovo svi s nekom kroničnom, imunosumprimirajućom bolesti. Bio je dovoljan ulazak u Dom i samo jednog djelatnika koji nije imao nikakve simptome COVID bolesti već je bio samo nosioc virusa, pa da taj virus dođe na “plodno tlo” na starije i kronično bolesne ljude. I kada sad razmišljam o toj situaciji, najveći dio tih COVID pozitivnih štićenika Doma, nema gotovo nikakve simptome bolesti. Da li je to njihovo zaražavanje gotovo isto kao i da su se cijepili protiv ovog virusa, pa će možda za mogući predstojeći novi val epidemije, kako neki stručnjaci najavljuju, zapravo štićenici Doma biti “tiho prokuženi”, vrijeme će pokazati.
I još jedna opaska kao liječnika koji zbrinjava ovu stariju populaciju naših sugrađana. Jako me je zasmetala medijska buka oko prijevoza štićenika iz Doma u bolnicu. Stručno je procijenjeno da se upravo svi oni koji mogu sjediti u kolicima, bespotrebno ne “tumbaju” i na taj način dodatno ne ugrožavaju od mogućnosti pada i prijeloma koji su zbog krhkosti njihovih kostiju vrlo izgledni. Tih 200 metara prošli su od Doma do bolnice apsolutno sigurnije za njih nego da su se vozili u sanitetu, ne ugrožavajući baš nikog, jer su imali adekvatnu zaštitu. Ovih dana smo obasipani kroz medije mišljenjima svekolikih medicinskih laika o tomu što je bolje za bolesnike naše županije, od toga da nam trebaju doći stručnjaci iz Zagreba, pa do toga da smo upravo te naše “krhke” sugrađane stavili u izlog javnosti. Mi, zdravstveni djelatnici prije svega se vodimo interesima sigurnosti naših bolesnika, a u “izlog javnosti” su ih stavili upravo ti isti mediji koji nas zbog toga prozivaju. No, svi mi koji smo ovih dana više na poslu nego kod kuće, a i kada smo kod kuće, izolirani smo, jer nas se boje i naši vlastiti ukućani, svi mi koji ovih dana dajemo sve od sebe da pomognemo našim bolesnim sugrađanima, prije svega smo zadovoljni što nemamo scenarij Italije, zahvalni smo svima onima koji nam ne “plješću sa balkona”, kao što se to radilo u istoj toj Italiji ili Španjolskoj, ali ovo je ipak Podravina. –
GP: Što po pitanju ove epidemije možemo očekivati u mjesecima pred nama?
-Priklonila bih se mišljenju našeg molekularnog biologa Ivana Đikića da su ovi naši brojevi pozitivnih osoba u Hrvatskoj samo privid, testiran je samo mali broj građana Hrvatske, a moguće da je zaraženo i do 100.000 ljudi. Ovim, učinkovitim mjerama koje je poduzimala naša Vlada i Stožer, najvjerojatnije smo samo spriječili naglo širenje virusa, odnosno omogućili zdravstvenom sustavu da uspije zbrinuti, s obzirom na svoje ograničene kapacitete, one koji su u ovome trenutku oboljeli od COVID-a. Mislim da će se virus i dalje širiti u populaciji, naravno, brzina će ovisiti o našem odgovornom ponašanju, pranju ruku, poštivanju socijalne distance, nošenju maski, sve do stjecanja “kolektivnog imuniteta” ili do pronalaska cjepiva. –
GP: Već neko vrijeme živite u Cvetkovcu, bavite se vrtlarenjem, a organizirali ste i radionice hobby art tehnike. Nudi li život na selu neki poseban mir?
-Život na selu, bolje rečeno bliskost s prirodom, nudi mir, mene osobno “liječi” od svakodnevnice, a mislim i da me čini boljom osobom. Da, uzgajam svoje povrće i cvijeće. Sada za hobije nažalost nemam vremena, ali nadam se da će i za to doći vrijeme kad budem u mirovini – zaključila je u razgovoru dr. Vesna Mađarić.
