U samo nekoliko minuta ljetno nebo iz vedrine pređe u sivilo, a iz oblaka se izlije led veličine oraha. Snažan vjetar ruši kukuruz, raznosi plastenike, a silovita kiša potapa oranice. Sve se češće, i sve brutalnije, takvi prizori se ponavljaju u Hrvatskoj, a onda i u Podravini za koju je sve češće izdan narančasti odnosno crveni alarm.
Nekada stabilna klima s predvidivim sezonama sve više ustupa mjesto ekstremima – naglim olujama, toplinskim valovima, sušama i neobičnim vremenskim obrascima. Klima se mijenja, a s njom i poljoprivreda u Podravini.
Nevrijeme više nije iznimka – ono postaje pravilo
U proteklih nekoliko godina, Podravina je zabilježila niz razarajućih vremenskih nepogoda. Štete od tuče koja je u svibnju i lipnju 2022. godine pogodila područja sedam podravskih općina iznosile su gotovo 30 milijuna kuna. Olujna nevremena s tučom te godine nekoliko su puta krajem svibnja i početkom lipnja pogodila općine Drnje, Đelekovec, Golu, Koprivnički Ivanec, Legrad, Peteranec i Rasinju te oštetila građevinske i infrastrukturne objekte te poljoprivredne kulture.
Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), prosječna godišnja temperatura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj porasla je za više od 1,2°C u posljednjih 50 godina, a učestalost dana s temperaturama iznad 30°C se više nego udvostručila. Paralelno s time, broj dana s obilnom oborinom se povećava, ali su oborine sve nepravilnije – u jednom danu padne kiše koliko je nekad padalo u tjedan. Ritam prirode postaje nepredvidiv, a to za poljoprivredu znači – katastrofa.
Kako klima mijenja poljoprivredu Podravine?
Ratarstvo, temelj podravske poljoprivrede, izravno osjeća udarce klimatskih promjena. Kukuruz, soja, pšenica i suncokret – sve kulture trpe posljedice: toplinski stres smanjuje oplodnju kukuruza i snižava prinos, suše isušuju tlo i onemogućuju klijanje, tuča i olujni vjetrovi fizički uništavaju usjeve tik pred žetvu, a proljeće dolazi ranije te s njime i kasni mraz – uništavajući mlade biljke. Poljoprivrednici sve češće prijavljuju štete koje dosežu i 80-100% uroda na pogođenim parcelama. Ugrožena je ne samo godišnja zarada, već i dugoročna sigurnost prehrambene proizvodnje u regiji.
Snažni pljuskovi dovode do erozije tla, odnose sloj humusa, stvaraju korita i “riječne brazde” po oranicama. Sušni periodi pak izazivaju pucanje tla, gubitak mikroorganizama i smanjenje sposobnosti tla da zadrži vlagu. Sve to utječe na dugoročnu plodnost zemlje, što znači da su rizici prisutni čak i u godinama bez ekstremnih nevremena.
Prilagodba ekstremnim uvjetima iziskuje ulaganja – od sustava navodnjavanja do osiguranja, agrotekstilnih mreža, protugradnih raketa i skupljih sorti otpornih na stres. No mnoga obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG-ovi) nemaju financijsku snagu za takve investicije. Istovremeno, osiguravajuće kuće sve teže pokrivaju klimatske rizike, što dodatno pojačava nesigurnost i odvraća mlade od ulaska u poljoprivredu.
Kako dalje? Što su rješenja?
Klimatske promjene ne možemo zaustaviti preko noći, ali se na njih možemo prilagoditi – uz podršku institucija, znanosti i zajednice. Poljoprivrednici se već prilagođavaju novim uvjetima – pomicanjem rokova sjetve, uzgojem sorti otpornih na sušu, toplinu ili bolesti. Potrebna je jača suradnja sa stručnjacima i poljoprivrednim savjetodavnim službama.
Sustavi kap po kap, mikronavodnjavanje ili akumulacijska jezera mogu pomoći u sušnim periodima. Potrebne su i javne investicije i povoljnije kreditne linije za OPG-ove.
Sadnja drveća oko parcela smanjuje udare vjetra, zadržava vlagu i stvara mikroklimu. Agrošumarstvo – kombinacija drveća i usjeva – dokazano povećava otpornost tla i smanjuje eroziju. Uvođenje meteoroloških stanica, mobilnih aplikacija za prognozu i sustava ranog upozoravanja pomaže boljoj pripremi i bržem reagiranju. Kombinacija konzervacijske poljoprivrede, plodoreda, pokrovnih usjeva i smanjenog oranja štiti tlo i zadržava vlagu. Takav pristup dugoročno povećava otpornost i smanjuje ovisnost o kemiji.
Jedna od ključnih poruka klimatskih stručnjaka glasi: oni koji najmanje pridonose klimatskim promjenama – najviše pate. Poljoprivrednici iz Podravine ne proizvode CO₂ u količinama koje stvaraju industrije i promet velikih gradova, ali snose posljedice globalnog zatopljenja. Zato se sve češće govori i o potrebi klimatske pravde za ruralna područja – kroz subvencije, tehnološki prijenos i priznavanje uloge seljaka kao čuvara krajolika, hrane i bioraznolikosti.
Priroda se mijenja – hoćemo li se i mi?
Podravina je oduvijek znala živjeti s prirodom – ne protiv nje. Današnji izazovi traže upravo to: suradnju s prirodom, povratak otpornim i održivim praksama, ali i pametnu upotrebu znanosti i tehnologije. Ekstremi koji su do jučer bili iznimka, danas su pravilo. No ako prepoznamo prijetnju – i odgovorimo na vrijeme – Podravina i dalje može ostati plodna, bogata i otporna.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
