Šume su od davnina simbol života i stabilnosti prirodnog okoliša, ali i naše neposredne okoline.
One nisu samo skup stabala – one su pluća našeg kraja, mjesta gdje kisik nastaje, gdje se pohranjuje ugljik, gdje se čuva tlo, voda i raznolikost života. U Podravini i šire, šumske površine doprinose mikroklimi, štite obližnja naselja od erozije i preko hladnijih perioda pružaju zaklon i resurse. No u posljednjih nekoliko godina – pod utjecajem klimatskih promjena i ljudskog djelovanja – njihovo stanje sve je izazovnije.
Šume u Hrvatskoj i njihov značaj
Hrvatska je zemlja s velikim udjelom šumskih površina. Ukupna šumska površina u ovoj zemlji iznosi oko 2,76 milijuna hektara i ostala je stabilna u posljednjih nekoliko godina, no ukupna količina sječe drva u 2024. porasla je za oko 5 % u odnosu na 2023., ističe Državni zavod za statistiku.
To znači da se intenzitet gospodarskih aktivnosti u šumama – bilo za industrijske, bilo za ogrjevne potrebe – povećao, što je prirodno za zemlju s razvijenom tradicijom šumarstva, ali također dodaje pritisak na šumske ekosustave.
Šume su izuzetno važne za klimatsku stabilnost jer apsorbiraju ugljični dioksid i usporavaju klimatske promjene, a predstavljaju i ključna staništa za velik broj biljnih i životinjskih vrsta.
Utjecaj klimatskih promjena – novo vrijeme, nove prijetnje
Najvažniji suvremeni izazov za šume, uz ljudsku gospodarsku aktivnost, prvenstveno je klima koja se mijenja. Klimatske promjene uzrokuju sve ekstremnije vremenske uvjete: duže i intenzivnije suše, jače oluje, promjene režima oborina te povećanje rizika od požara i bolesti.
Na nacionalnoj razini primijećen je pad sposobnosti šuma da apsorbiraju ugljični dioksid – tzv. carbon sink – za oko 13 % u odnosu na 1990. godinu, uslijed klimatskih utjecaja poput ekstrema i požara.
To znači da šume ne samo da se suočavaju s direktnim fizičkim štetama, nego i gube dio svoje ključne uloge u borbi protiv globalnog zatopljenja.
Posebno su problematični požari, suše i ekstremne kišne nepogode, koje su posljednjih godina sve učestalije. Takvi uvjeti oslabljuju šumske sastojine i čine ih osjetljivijima na štetne organizme, poput invazivnih vrsta ili štetnika, što dodatno narušava njihovu otpornost.
Je li sječa problem ili rješenje?
U hrvatskim šumama, gospodarenje drvom dio je uobičajenog ekonomskog sustava: šume se siječe za drvnu građu, ogrjev ili industrijske potrebe. Kada se obavlja po pravilima održivog gospodarenja šumama, sječa može biti dio ciklusa obnove i brige o šumama. Stručna terminologija šumarstva razlikuje sanitarnu sječu (uklanjanje oštećenih ili bolesnih stabala) od intenzivne eksploatacije.
Članovi saborskog Odbora za poljoprivredu upozorili su na velike štete uzrokovane elementarnim nepogodama – poput oluja koje su u jednoj godini oštetile oko 3,9 milijuna prostornih metara državnih šuma, uključujući i hrastove sastojine koje su karakteristične za sjevernu Hrvatsku.
Takve štete pokazuju da sječa sama po sebi nije jedini ili najvažniji faktor – nepredvidivi klimatski ekstremi često ruše zdrava stabla, a to otežava planiranje održivog gospodarenja.
U regijama poput Podravine, stanje šuma odražava se i u lokalnim ekosustavima: smanjenje šumskog pokrova ili njegova degradacija može dovesti do erozije tla, promjene mikroklime pa i utjecati na poljoprivredne prakse, o čemu izvještava i analiza promjena okoliša u Koprivničko-đurđevačkoj Podravini u posljednjih nekoliko desetljeća.
Lokalna vrijednost šuma i njihove uloge
U našoj Podravini, šume nisu samo ekonomski resurs – one su važna društvena i prirodna vrijednost. Primjeri poput šume Đurđevačkih pijesaka, koja je dio specifičnog geomorfološkog fenomena koji obogaćuje lokalnu prirodu, pokazuju da se šumska područja ne mogu promatrati samo kao drvo za sječu, nego kao staništa s ekološkom i kulturnom vrijednošću.
Takvi šumski pojasevi služe za zaštitu tla i vode, potiču biološku raznolikost, ali i pružaju prostor za rekreaciju i edukaciju lokalnog stanovništva.
Zaštita i upravljanje – kakve su mjere?
Upravljanje šumama u Hrvatskoj i dalje se temelji na principima održivog gospodarenja i zakonskim okvirima koji nastoje balansirati ekološke, gospodarske i rekreativne svrhe šuma. Prema stručnim izvorima, cilj je da se ne samo očuva trenutna površina šuma, nego i poveća njihova otpornost na klimatske prijetnje kroz adekvatnu obnovu, prirodnu regeneraciju i povećanje biološke raznolikosti.
Zaštita šuma uključuje mjere poput kontroliranog i planiranog gospodarenja, sadnje autohtonih vrsta i praćenja zdravlja šumskih sastojina. No izazovi ostaju, i to prvenstveno u kontekstu klimatskih promjena, koje zahtijevaju aktivnu prilagodbu strategija upravljanja i veću otpornost šumskih ekosustava.
Šume i klimatska budućnost Podravine
Šuma je više od zbroja stabala – ona je živi sustav koji diše, filtrira zrak, zadržava vodu i otpornija je na poremećaje kada je raznolika i dobro upravljana. Međutim, klimatske promjene donose novi set prijetnji: povećane rizike od suša, ekstremnih oborina, požara i štetnika koji mogu devastirati šumske mase.
U Podravini, ali i šire diljem Hrvatske, bit će ključno prepoznati taj kontekst i prilagoditi mjere upravljanja te osigurati da šume ostanu pluća našeg kraja – zdrava, raznolika i otporna. To podrazumijeva suradnju stručnjaka, vlasti, lokalnih zajednica i građana u očuvanju jedne od najvažnijih prirodnih vrijednosti ovog kraja.
Šume su naš najvredniji prirodni resurs u borbi protiv klimatskih promjena i očuvanju bioraznolikosti – njihov opstanak i zdravlje utječu na kvalitetu zraka, tla i vode, ali i na kvalitetu života svih stanovnika Podravine i područja koja ovise o njima. Ulaganje u šume danas znači ulaganje u zdravlje i dobrobit budućih generacija, ali i konkretnu zaštitu prirode zbog koje je ovaj kraj vrijedan življenja.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
