Građani i tvrtke moraju se žurno pripremiti na probleme neviđene još od Domovinskog rata, a Vladine mjere još nisu definirane

Autor: Željko Krušelj

Ovih smo dana od jednog većeg distributera plina dobili obavijesti o novoj cijeni tog energenta od 1. listopada, kada i počinje sezona grijanja. Smračilo nam se, jer je ove godine korekcija već uslijedila početkom proljeća. Neki su odmah demonstrativno ustvrdili da će promijeniti distributera, a neki da će se grijati na drva ili struju. Zato su i planula prodaja peći i grijalica na ta energenta.

Nezadovoljnici su pritom smetnuli s uma činjenicu da bi iznimno teško, možda i nemoguće, bilo pronaći povoljnijeg dobavljača plina, s obzirom da i nadalje najviše toga ovisi o ruskim isporukama, koje su i sredstvo političkih ucjena. S druge strane, korekcije cijena električne energije tek slijede. I drvo za ogrjev je enormno poskupjelo. Tvrtke i institucije u javnom sektoru već su drastično osjetile što sve to znači, jer su im računi za struju i plin nekoliko puta veći nego što su to bili u isto vrijeme prošle godine. Na televizijskim kanalima u gotovo svakoj informativnoj emisiji nagađa hoće li čak i škole i bolnice ove zime ostati nezagrijane, što bi bio dokaz potpunog kolapsa javnog sektora, ali i ogromna trauma za građane.

Tisuće tvrtki je zbog naglog rasta troškova poslovanja na samom rubu ponora. Njihovo eventualno gašenje dovelo bi do gubitaka više desetina ili stotina tisuća radnih mjesta. Preostale tvrtke, koje imaju veće financijske potencijale, morale bi enormne režijske troškove kompenzirati daljnjim rastom cijena vlastitih roba i usluga. Na taj se način ubrzava i spirala inflacije, gdje smo na kraju svi gubitnici. Samim tim većina građana postaje i socijalno ugrožena.

Crnohumorna je spoznaja da hrvatski građani u takvom scenariju, nažalost realnom, zapravo i neće najlošije proći, jer barem imamo LNG terminal i luke za dovoz nafte. Ozbiljniji će šok, kako je to nedavno sa saborske govornice napomenuo zastupnik Krešo Beljak, doživjeti građani u velikim i bogatim europskim državama, nenavikli na egzistencijalne izazove temeljene na svakovrsnim restrikcijama. Ako, međutim, u Berlinu i Parizu eskalira gospodarska i politička kriza, pogotovo u slučaju dolaska na vlast radikalno desnih ili lijevih opcija, posljedice bi za cijelu Europsku unije bile katastrofalne. Cvokotanje od hladnoće hrvatskih građana u tom je kontekstu puno manji problem.

Situacija, sve u svemu, nije nimalo blistava. Slijedi nam jesen i zima kakvi po iskušenjima za građane nisu viđeni još od Domovinskog rata. Koliko je aktualna situacija složena i u mnogim segmentima bizarna, govori i podatak da ni u ratnom razdoblju veći dio Hrvatske nije imao probleme s energentima i nestašicama ili drastičnim rastom cijena pojedinih roba.

Zato je danas pitanje svih pitanja: što može i što namjerava učiniti Vlada? Pravog odgovora nema, jer bi najavljivani prijedlog mjera mogao uslijediti tek idućeg tjedna. Zasad se čuju samo isprazne parole pojedinih ministara, bez ikakvih činjeničnih potvrda, da se ‘djeca i bolesnici neće smrzavati’, da će ‘Vlada učiniti sve da se ukupna socijalna situacija ne pogorša’, da će ‘dodatno zaštititi najranjivije skupine’ i tome slično. Svatko tko ima uvid u način djelovanja Banskih dvora ne može imati prevelika očekivanja, jer Plenkovićeva ekipa nikad nije spremna na jasne i čvrste reformske i protukrizne poteze. Ona uvijek u prvome planu ima utjecaj mjera na svoje biračko tijelo.

Posebno zbunjuje, a i otvara razna pitanja, stav Vlade prema šokantnom višestrukom porastu cijena električne energije pravnim subjektima, dakle i tvrtkama i institucijama. Razlog je krajnje jednostavan: HEP je u državnom vlasništvu, tako da Vlada može izravno utjecati na njegovu poslovnu politiku. S druge strane, isti taj HEP, tvrde analitičari, ostvaruje ogromne profite. Proizlazi da Vlada preko državne tvrtke uništava vlastito gospodarstvo, jer su cijene energenata ujedno i generator dvoznamenkaste inflacije.

Opet se nameće ista dilema: tko je tu lud? Naviknuti na dvoličnost Vladine politike, gdje kao porezni obveznici uvijek istodobno nešto dobivate i nešto gubite, mogli bi pretpostaviti da takav cjenovnik omogućava da se iz bogatijih tvrtki izvuče više novca za državni proračun. Kako to mnogi neće moći plaćati, najmanje bi iznenađenja moglo izazvati administrativno zamrzavanje cijena, kao što je to slučaj s cijenama goriva na crpkama, ili nagle objave nižih cijena, što bi bilo protumačeno kao posebna briga za gospodarstvo.

Drugim riječima, Plenkovićeva bi služba za odnose s javnošću cijelu tu priču izložila kao iznimni uspjeh Vlade u cilju povećanja njenog rejtinga. Kako prosječni građanin mahom ne razumije populističku metodologiju djelovanja, za Banske bi dvore to moglo uroditi plodom. Riječ je o opasnom poigravanju živcima korisnika usluga, no u Hrvatskoj je odavno pravilo da sve ovisi o piarovskim potrebama stranke na vlasti.

Građanima je drugi veliki problem daljnji rast cijena hrane, iako je ovih dana objavljeno da je u nizu zemalja Europske unije taj trend zaustavljen. Kod nas se uvijek pronalaze novi razlozi da svakodnevno šokiranje kupaca. Ovog je puta do suša, što je doista ozbiljan razlog, ali Hrvatska to ne bi bila da isto opravdanje ne koriste i oni koji njime nisu izravno pogođeni. Vlada tu ne može biti poslovično pasivna, jer je lako uočljivo da su takvi prehrambeni artikli u istim trgovačkim lancima susjednih država osjetno jeftiniji. Ne možemo biti zagovornici nekih mađarskih protutržišnih metoda kontrole cijena, ali zasigurno postoje načini da se trgovci u Hrvatskoj ne ostvaruju ekstraprofite. Ukratko, vrh izvršne vlasti mora u doslovnom smislu izgarati na pronalaženju prihvatljivih rješenja, a ne se hvaliti nikad boljim PDV-om. Umorni smo od Vladine demagogije i simuliranja mjera.

 

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com