Općina Legrad pogranična je općina koja je ulaskom u šengensku zonu dobila novi turistički zamah, a smiješe joj se i novi izdašni prihodi od moguće izgradnje geotermalne elektrane koji bi mjesnim vlastima omogućili još veća ulaganja u infrastrukturu, projekte i najvažnije, rješavanje problema tamošnjih mještana. Sve to ipak nije došlo preko noći, nego je rezultat rada općinskog načelnika Ivana Sabolića koji je ove godine obilježio deset godina mandata okrenutog prvenstveno – ljudima.
Ove ste godine obilježili deset godina mandata. Posao načelnika nikad ne završava i uvijek postoji ‘još nešto’, no jeste li zadovoljni razvojem općine u tih deset godina?
Općine postoje zbog toga da se rješavaju problemi. Zato smo tu, da rješavamo probleme lokalnog stanovništva i svih drugih kojima je to potrebno. Uvijek se događa nešto novo pa je normalno da nismo ostvarili sve što smo planirali jer su nas neki događaji i aktivnosti preusmjerili u neke druge projekte i planove… Ipak, ne odustajemo od svih projekata, već ćemo njih ostvariti prema vremenskom rasporedu i financijskih mogućnostima.
Naravno, neplaniranih i izvanrednih situacija uvijek ima.
Gradovi i općine su živo tijelo gdje se planovi mogu i moraju mijenjati. Ono što je nužno radimo odmah, a ostalo pokušavamo razvijati kroz nekoliko godina. Jedan od glavnih ciljeva nam je bio na neki način posložiti općinu tako da možemo reći da ima glavu i rep, a mislim da smo u tome uspjeli te da smo danas uzor i primjer. U ovih deset godina proveli smo više od trideset europskih projekata u želji da povećamo proračun te smo i u tome uspjeli. Bilo je tu takozvanih ‘soft projekata’ koji nisu toliko vidljivi pa sve do velikih infrastrukturnih projekata poput šetnice na Šoderici čija je realizacija bila jedan od financijski najvećih projekata pa do reciklažnog dvorišta, pristaništa na Dravi, nabavke čamca i biciklističkih staza. Ti su nam projekti utrli put za daljnji razvoj općine.
Općina definitivno nije ista kakva je bila prije deset godina, to je jasno vidljivo.
O tome najbolje mogu suditi ljudi koji ovdje žive i oni koji su nas ponovno posjetili nakon nekoliko godina izbivanja. Drago mi je da ljudi prepoznaju da smo nešto u tih deset godina ipak napravili i da se vidi napredak.
Deset godina nije malo vremena, to znači i da ste zaslužili povjerenje ljudi.
Na posljednjim lokalnim izborima nisam imao protukandidata tako da vjerujem da su ljudi prepoznali da se zaista trudimo i radimo stvari koje su ljudima korisne, a to je pravi put.
Rekli ste da općine postoji da bi se rješavali problemi. Imali li još uvijek problema koji se ‘vuku’ i koje bi trebalo riješiti?
Možda je moj najveći neuspjeh to što još uvijek nismo uspjeli pokrenuti izgradnju kanalizacije. U ovih nekoliko godina rada na tom pitanju, studije izvodljivosti su nam odbijene tri puta. To znači da nismo uspjeli prikazati da bi taj sustav kanalizacije kasnije bio isplativ u održavanju, no i dalje ustrajemo u tom nastojanju pa za naselje Legrad mogu najaviti dobre vijesti jer bi do kraja godine trebali dobiti građevinsku dozvolu, a već sljedeće godine aplicirati na neki od fondova i nakon toga započeti radove. Nismo odustali nego pronašli novi model. Uspjeli smo dokazati isplativost kanalizacije za Legrad što ćemo financirati iz fondova, a onda ćemo kanalizaciju korak po korak izgraditi i u ostalim naseljima. To će dulje trajati, no takav je način prihvatljiv europskoj komisiji, a radovi će zbog toga vjerojatno biti i kvalitetnije izvedeni. Druga stvar na kojoj također dugo radimo, no nismo se pomaknuli s mrtve točke je izmuljivanje Šoderice. U tome nas koči i administracija, zakoni Republike Hrvatske i slično. Međutim, nismo odustali niti od toga pa je novim prostornim planovima predviđeno da će Šoderica postati ‘polje za istraživanje mineralnih sirovina’. To znači da će netko od koncesionara uz vađenje šljunka moći izvaditi i mulj, poravnati depresije na dnu gdje se stvara resa i koje su opasne za kupače. Ipak, to neće biti toliko brzo koliko ljudi očekuju, ali priprema je pola posla te kada ćemo imati sve papire neće biti problema oko realizacije toga projekta.
Očekujete li probleme u smislu zaštite okoliša, ribljeg fonda i slično?
Studija utjecaja na okoliš će pokazati što možemo napraviti, a što ne. Nisu problem samo biljni i životinjski svijet već i ljudi jer se radi o turističkom naselju, pogotovo u ljetnim mjesecima te treba uskladiti radove i s njima. Dobro je što smo usklađeni s Općinom Drnje jer nam je izmuljivanje u zajedničkom interesu i dobro surađujemo.
Pretpostavljam da je to i prvi korak prema još većem turističkom oživljavanju Šoderice. Ima li planova i za revitalizaciju ugostiteljske i ostale ponude?
Upravo je pojava rese koja povremeno bukne kao što je to bilo prošle godine razlog koji ljude odbija od dolaska na Šodericu. Kada to riješimo, ljudima će jezero biti atraktivnije, a to će onda privući i ostale investitore. Imamo najave realizacije turističkih sadržaja iz privatnih inicijativa pa bismo uskoro trebali dobiti sadržaje koji prvenstveno nedostaju, poput dućana i restorana, a siguran sam da će se obnoviti i sportski sadržaji. Postojao je problem vodovoda koji smo riješili čime se područje revitaliziralo, a izgradnjom šetnice smo produljili sezonu i izvan ove ljetne gdje je najatraktivnije kupanje. Problem je bio i što je pandemija uzrokovala pad prometa kafićima pa oni sad rade samo u sezoni, no otvorila se palačinkarnica koja je upotpunila ponudu i ako ostvarimo sve ove predradnje, vjerujem da će nas privatne inicijative pratiti kao što je bilo i posljednjih godina.
Koji bi se još turistički i gospodarski projekti trebali ostvariti u aktualnom mandatu?
Trenutno su nam važni geotermalni projekti Kutnjak-Lunjkovec gdje tvrtka Bukotermal u vlasništvu Varaždinske županije i Općine Mali Bukovec radi svoj dio projekta koji donekle koči činjenica da sve moraju raditi prema zakonima javne nabave te drugi projekt privatnih investitora ovdje u Legradu gdje se već buši druga bušotina.
Što će ti projekti donijeti stanovnicima općine?
Ukoliko se ostvari plan gradnje geotermalne elektrane 98 megavata, to će u potpunosti promijeniti sliku općine jer će osigurati 1,6 milijuna eura čistog godišnjeg prihoda u općinski proračun. Osim toga nam se smiješe još neki dodatni prihodi što bi još dodatno povećalo proračun. Današnji realni proračun bez europskih projekata je oko 550.000 eura odnosno tri puta manje nego što bi to moglo biti u budućnosti. Tim novim proračunom bismo mogli graditi, obnavljati prometnice, dio izdvojiti za kanalizaciju i tako dalje.
Što se drugih projekata tiče, veliki turistički projekt je izgradnja hostela. Već imamo osigurano zemljište i građevinsku dozvolu te smo prijavljeni na NPOO. Vjerujemo da ćemo projekt i dobiti, a taj bi objekt bio dio dviju biciklističkih staza koje će ići do ušća Mure uz ostale popratne sadržaje poput električnih bicikala, vodenog bicikla i slično.
Koliko biste time dobili smještajnih kapaciteta?
Imali bismo 28 kreveta u devet jedinica, a zgrada bi bila samoodrživa i zapošljavali bismo desetak osoba što nam je posebno drago jer ljudi više ne bi morali odlaziti raditi na obalu.
Smještajni kapaciteti su općenito problem ovog našeg područja, a preduvjet su za iskorištavanje turističkog potencijala.
Tako je i zato smo još 2017. krenuli s poticajima za otvaranje smještajnih kapaciteta i to se pokazalo dobrim. Na Šoderici je otvoreno pet kuća za odmor s više od dvadesetak kreveta i ti su kapaciteti puni cijele godine. Privatnom inicijativom se otvorio i pansion Legrađanka gdje imamo dodatne krevete tako da smo broj noćenja koji je 2017. bio nula, prošle godine povećali na 1300 noćenja, od čega je bilo 800 stranih i 500 domaćih turista. Vidimo da brojke rastu, a s hostelom bismo već prve godine rada hostela trebali imati 5000 noćenja godišnje na području cijele općine s tendencijom rasta od oko tisuću noćenja godišnje. Te bi brojke mogle biti i bolje, no ne očekujemo masovni turizam i sigurno nećemo biti Jadranska obala, no to niti nije cilj.
S obzirom na prirodnu baštinu na ovom području, masovni turizam možda niti nije poželjan.
Da, to nam niti nije cilj, ali evo, imamo solarni čamac kojim je otkako smo ušli u šengensku zonu već 300 ljudi prevezeno u Mađarsku i iz Mađarske u Hrvatsku tako da ta linija odlično funkcionira. Razmišljamo o nabavi još jednog čamca čime bismo mogli prevoziti ljudi koliko stane u pola autobusa, a ostatak bismo usmjerili na bicikle i poučne staze, a onda bi se oni zamijenili što bi činilo jedan kompletni turistički paket koji funkcionira.
Kako se otvaranje granica odrazilo na život pogranične općine?
Baš sam neki dan pričao s vlasnicima palačinkarnice na Šoderici koji su mi potvrdili da ljudi sada iz Mađarske sada dolaze biciklima jer im iz Gyekenyesa što je jedna turistička destinacija, do druge treba desetak minuta biciklom. Sada možemo povezati ta dva jezera i međusobne turističke sadržaje možemo povezivati. Kao što sam već spomenuo, prelasci čamcima su do ovih poplava odlično funkcionirali, a to će u budućnosti biti i bolje.
Jesu li poplave prouzročile neke veće probleme i štete na području općine?
Nisu jer se Drava prelila samo na jedan put prema Halaš Čardi, no to je uobičajeno kada je veći vodostaj.
Općina Legrad u jednom je trenutku postala poznata i na nacionalnoj razini po kućama za kunu čime se nastojalo privući mlade obitelji. Je li taj projekt gotov?
Taj je program odjeknuo i u svijetu, ne samo u Hrvatskoj. To nam je pomoglo u turizmu, ali i obnovi demografske slike jer se pet obitelji doselilo u te kuće po kunu. Imamo i druge poticaju gdje su ljudi od trećih osoba kupovali bolje nekretnine, a mi smo im vraćali novac za kupoprodaju, a što je konzumiralo više od stotinjak osoba koje će ovdje ostati sljedećih petnaestak ili više godina. Problem je što kuća u ponudi više nema, no imamo gradilišta.
Padate li unatoč tome demografski?
Padamo, ali to je proces koji se ne može promijeniti preko noći jer nam je demografija u padu još od 1918. godine. Ono što vidimo jest da imamo više djece u vrtiću gdje ih je 2013. godine bilo 18, a danas ih je 50 i vrtić se širi. Ove godine je četvero djece ostalo bez vrtića, no ona još nisu napunila godinu dana pa niti ne mogu polaziti predškolski odnos, no čim za to steknu uvjete, nastojat ćemo im osigurati smještaj.
Svojevremeno ste imali određenih problema s pripadnicima romske nacionalne manjine. Jesu li se ti problemi riješili?
Da, imali smo jednu od najvećih stopa kriminala u županiji, a dobrom suradnjom , pregovorima i dogovorima policije, općinskih savjeta i predstavnika manjina promijenili smo stanje. Danas u općini žive oni stanovnici koji se žele integrirati u društvo pa će tako dvije djevojke ovih dana završiti srednju školu, jedna za slastičarku, a druga za prodavačicu. To će svima ostalima biti pokazatelj i primjer da se može kad se hoće, a nastojat ćemo ih odmah zaposliti. Osim toga, jedan dečko radi u jednom komunalnom poduzeću i s njim smo izrazito zadovoljni. Nadamo se da ćemo i svu ostalu romsku djecu potaknuti na školovanje, a nadam se da će u budućnosti netko završiti i fakultet.
Prašina se podigla i oko izgradnje farme pilića na području Velikog Pažuta. Što su pokazale studije utjecaja na okoliš i koliko to uopće ima veze s općinom Legrad?
Ljudi najprije moraju shvatiti da će se farma graditi van zaštićenog ornitološkog rezervata Veliki Pažut. Tamo već godinama postoji farma konja i nije bilo nikakvih problema, a napravljena je i studija utjecaja na okoliš koja je odvagnula potencijalne rizike i dobrobiti te se pokazalo da opasnosti nema. Farma je dobila građevinsku dozvolu te bi ovih dana trebao biti poznat izvođač radova, dok bi izgradnja trebala krenuti za nešto više od mjesec dana, a trajati sveukupno nešto više od godinu dana. Izgradnja te farme će također donijeti prihod Općini jer ćemo samo zbog komunalnog doprinosa dobiti 21.000 eura, a kasnije će se dobivati i komunalna naknada te će se otvoriti radna mjesta. Osim toga, konačno ćemo imati i hrvatsku hranu koja se ovdje proizvodi i koja će završiti na hrvatskim stolovima, bez obzira na to tko će biti vlasnik. farme. Šokiralo me što se u našim trgovačkim centrima prodaje piletina iz Brazila i Vijetnama, a na ovoj bi se farmi zajedno sa sličnom farmom na Baniji moglo proizvesti dovoljno pilića za kompletne hrvatske potrebe. Naravno, mogućnost problema uvijek postoji, no ne treba vjerovati svakakvim teorijama s društvenih mreža koje nemaju stručno pokriće.
Što mislite o novoj razdjeli izbornih jedinica s obzirom na specifičan položaj Legrada i općine?
Mi smo zapali u najveću moguću katastrofu u koju smo mogli jer smo na razmeđi tri različite izborne jedinice. Kada bih, na primjer, išao na preferencijalne glasove, to bi mi najviše škodilo jer više ne bih imao bazu iz koje bih dobio glasove i to ne samo ja, nego bilo tko. Nije dobro ni to što je naša izborna jedinica najduža pa kada ideš u kampanju, to je 350 kilometara do istočne granice. Osim toga, netko tko živi u Belom Manastiru uopće ne zna tko sam ja i što radim, niti ga se to ne tiče. Jedini koji bi mogli profitirati će biti oni koji su poznati u cijeloj zemlji, a svi ostali su na gubitku.
