Na spomen naselja u kojemu smo bili prošlog vikenda, mnogi će pomisliti na daleku Kinu, no mjesto je udaljeno svega tridesetak kilometara od Koprivnice. Nazvano je Čingi Lingi, a u njemu je i obiteljska kuća u kojoj žive Dario Popec i Tatiana Kirillova. Sklonivši se od kiše, s njima smo u toploj sobi razgovarali o tome kako su se upoznali, i kako su za život izabrali baš ovo mjesto neobičnog naziva.

– Rođen sam u Zagrebu, no moji roditelji su rodom iz Molvi i nakon što sam završio srednju školu, došli smo živjeti u ovaj kraj. Po struci sam ugostitelj, i 2007. godine odlučio sam bolji život potražiti izvan domovine. Zaposlio sam se na kruzeru jedne američke kompanije, a nakon nekog vremena, na brod je došla raditi i moja ljubav – rekao je Dario pokazavši na svoju Tatianu koja se na hrvatskom uključila u razgovor.
Tatiana je rođena u Rusiji, u Republici Tatarstan. Dolazi iz grada Naberežnije Čelni koji je veličine Zagreba, a u svijet se uputila i zbog radoznalosti. Već za vrijeme studija povijesti i engleskog jezika na Kazanskom federalnom sveučilištu, četiri mjeseca provela je u SAD-u, a nakon završetka školovanja ponovno je krenula put Amerike.
– Amerika mi se svidjela već za prvog boravka i htjela sam ostati tamo, no nisam mogla dobiti vizu. Nakon četiri mjeseca vratila sam se u Rusiju, završila fakultet i odlučila raditi na brodu jer je bilo lakše dobiti dokumente. Kad sam došla na brod, prvo što sam vidjela bio je moj budući suprug Dario. On mi je odmah pokazao brod, i nakon kratkog vremena već smo bili zajedno. No, posao na brodu bio je težak, pa sam se nakon sedam mjeseci vratila doma, i radila kao profesorica engleskog jezika u školi. Dario je i dalje ostao na brodu, no ostali smo u kontaktu, i napokon me pozvao da dođem u Hrvatsku kako bih upoznala njegovu zemlju. Nakon nekoliko mjeseci, ponovno sam se nakratko vratila u Rusiju, a od 2010. godine sam u Hrvatskoj sa Dariom – kazala je Tatiana, čuvajući u krilu maltezericu Lunu koja je pozorno pratila njezin govor. Dario je još neko vrijeme radio na brodu, a onda mu se ukazala prilika da promijeni zanimanje i postane vozač.
– Bio sam vozač u vojsci i imam položene sve vozačke kategorije. Na brodu se radi sezonski pa smo Tatiana i ja bili odvojeni i po nekoliko mjeseci, a zimi sam bio doma i bez posla. Moj prijatelj mi je predložio da napustim posao na brodu i radim kao vozač kamiona, na što sam se i odlučio, a trenutno vozim robu u Italiju – kazao je.
Tatiana radi u jednoj stabilnoj i prosperitetnoj tvrtki na mjestu voditelja prodaje za Rusiju, a odnedavno pokriva i Kinu, Grčku, Rumunjsku, i englesko područje. Uslijedilo je naše pitanje kako to da su odlučili živjeti upravo u ovom naselju.?
– U prvim mjesecima zajedničkog života živjeli smo kao podstanari u Đurđevcu, no želja nam je bila da imamo svoj vlastiti dom. U potrazi za kućom došli smo ovdje i odmah nam se svidjelo. U drugom pokušaju uspjeli smo kupiti ovu kuću i zadovoljni smo ovdje. Krajolik je predivan, a ja sam i ribolovac. Možete li zamisliti sreću ribolovca kojemu se samo stotinjak metara od kuće nalazi jezero puno riba! Imamo susjede koji ovdje žive povremeno ili samo u ljetnim mjesecima, no sve više ih je sa stalnim boravkom. Svoje slobodno vrijeme uglavnom provodimo u prirodi koja nas okružuje, no često primamo i goste – kazao je Dario, a na vrata su u tom trenutku pokucali njegova sestra Ana sa suprugom Tommasom i sinom Franom.
– Zahvalna sam onome tko je dao ime naselju. Kada na aerodromu službenici vide u dokumentima da Tatiana Kirillova živi u mjestu Čingi Lingi, nasmiju se ili začude, a odmah idu i ‘guglati’ da provjere nije li to u Kini – kazala je nasmiješena Tatiana.

Mi smo pak u jednom prijašnjem razgovoru doista i saznali kako je naselje dobilo ime.
– Nekad je ovdje bio dravski kanal na kojem su bile i dvije vodenice. Kanal je kasnije zatrpan, a u blizini se počeo iskapati šljunak, koji su ljudi odvozili u kolima sa konjskom ili kravljom zapregom. Početkom pedesetih godina proteklog stoljeća, tu je već bilo jezero gdje smo se ljeti dolazili kupati. Moji prijatelji Mato Šadek, Josip Varga i ja bili smo još dječaci, no već tada smo čuli za Čingi Lingi Čardu u Baranji pa smo tako nazvali i naše jezero. Tijekom godina iskapalo se sve više šljunka i jezero je postajalo sve veće, a među kupačima i stanovnicima okolnih mjesta raširio se naziv Čingi Lingi. Prvi stanovnik uz jezero bio je brijač Pero Glavanović koji je tu živio u drvenoj baraci, ali na jezero su u sve većem broju dolazili i stanovnici Bjelovara, Molvi i Koprivnice. Počeli su graditi vikendice, no danas ima sve više stanovnika koji ovdje i stalno žive – kazao je Stjepan Kokša iz Molvi.
Domaćine i njihove goste ostavili smo da u miru priprave roštilj, a mi smo po laganoj kiši krenuli u obilazak. Mjesto Čingi Lingi čini naselje i tri jezera ukupne površine 18 hektara i prosječne dubine od 16 metara. Nalazi se u prirodnom okruženju u blizini rijeke Drave, udaljeno tri kilometra od općinskog središta Molve i jedno je od glavnih turističkih odredišta. Jezera se poribljavaju, a kako smo čuli, u njima žive i somovi koji mogu težiti i do stotinu kilograma, no do sada takva grdosija nije ulovljena.
Naselje Čingi Lingi nastalo je uz jedno od tri jezera i zasigurno je jedno od najmlađih u našoj županiji. Saznali smo da u više pravilnih odvojaka ima 186 kuća u kojima su uglavnom vikendaši, no sve više ima i stalnih žitelja. Općina Molve na čijem je čelu načelnik Zdravko Ivančan, brine o svojim žiteljima, a danas uz struju i javnu rasvjetu, naselje ima plin i vodovod. Nemaju kanalizaciju koju stanovnici priželjkuju, a ulice nemaju asfalt, no mještani se nadaju da će se uskoro na njih navoziti novi šljunak.






