Ivan Pokupec križevački je vjeroučitelj, aktivist i političar, član stranke Slobodna Hrvatska i bivši član Živog zida, a danas radi u križevaćkoj osnovnoj školi te aktivno prosvjeduje protiv trenutnih epidemioloških mjera za djecu i najavu obaveznog testiranja u školama. Za Glas Podravine i Prigorja otkriva više o tome što ga je motiviralo da digne glas, što misli o Stožeru i Vladi, ali i koliko je daleko spreman ići u, kako kaže, borbi za djecu.
U utorak ste sudjelovali na prosvjedu ispred HZJZ-a u Zagrebu. Jeste li prosvjedovali samo zbog najave testiranja djece u školama ili je povod opširniji?
– Mogu govoriti samo u osobno ime, a za mene je testiranje djece kulminacija sustavnog, neznanstvenog, politikantskog i medijskog maltretiranja koje u etapama po ‘ključna dva tjedna’ ulazi u svoju treću godinu. I dok je većina nas spremna otrpjeti tone kontradiktornih i lažnih informacija pa i očito profiterstvo, kada meta toga postanu naša djeca, tu podvlačimo crtu.
Na prosvjedu se okupilo nešto više od stotinjak prosvjednika, a tom ste prilikom poručili da to nije dovoljno. Zašto se nije okupilo više ljudi?
– Jedan dio razloga je praktičan, radni dan, prijepodne. Ljudi nastoje spasiti crkavice koje (još uvijek) imaju te se u borbi za golu egzistenciju ne mogu fokusirati na širu sliku. Drugi dio razloga ima veze upravo s građanskom neodgovornošću. No, ne epidemiološkom, nego društvenom. Većina ljudi shvaća da su potezi stožera i partije jedna vrlo slojevita glupost, no još uvijek vjeruju da će to riješiti vrijeme, sudovi, neki novi politički mesija… Ne shvaćaju da obrtanje novca neće stati dok ih na to ne prisili narod.
Iz HZJZ-a i Stožera kažu da testiranjem učenika nastoje osigurati što više djece na kontaktnoj nastavi i izbjeći samoizolaciju učenika koja je po njih štetna. Što je prema Vašem mišljenju sporno u takvim nastojanjima?
– Više stvari. Prije svega, kako je preko noći mjera samoizolacije postala štetna? Posezalo se mjesecima za njom bez ikakvog problema. Dapače, ljudi koji su progovarali o psihološkom učinku te mjere su prozivani neodgovornim šarlatanima i teoretičarima zavjera. I ne samo da je odjednom štetna, već je navodno i štetnija od vrlo invazivne metode testiranja koju po pravilima medicinske struke smije provoditi samo specijalisti otorinolaringologije? I to testom koji je opetovano dokazano nevjerodostojan? Nije li prošle godine na odjel gastroenterologije bolnice u Rijeci virus unijela upravo na testu negativna osoba, netko tko posjeduje famoznu covid potvrdu? Na kraju, zašto nemamo informaciju o tome tko i koliko zarađuje na milijunima testova? Pa nije valjda da nam struka nešto skriva…
Djeca već mjesecima školu pohađaju u izvanrednim uvjetima ili se školuju online. Vi ste po vokaciji učitelj, kakvo je Vaše iskustvo iz obrazovnog sustava, kako se djeca u školi nose s izvanrednom situacijom i što i Vama i njima najteže pada?
– Roditelji se puno teže nose sa situacijom nego djeca. Njena izvanrednost je u tome da se uveo sustav u kojem se ljude plaća da – ne rade. Pa je tako većina bolnica i domova zdravlja u Hrvatskoj gotovo potpuno prazna, javne institucije su prazne, škole su prazne… Masa ljudi dobiva novac da u smjeni preda nekoliko papira preko prozora ili se tu i tamo javi na telefon. Tako i mi učitelji, plaćeni smo da nešto nakuckamo na neku od aplikacija, a da naš posao kako god zna i umije, uz svoj, odradi roditelj. Pa je tako preko noći roditelj postao i liječnik i učitelj i šalteraš. Koju alternativu tome smisli partija? Kao i uvijek, pranje desetaka i stotina milijuna kuna.
Vlada, struka i mediji nas gotovo svakodnevno pozivaju da slušamo struku. Vi predajete vjeronauk, no prosvjedujete protiv određenih epidemioloških preporuka za djecu koje je donijela struka. Zašto mislite da struka nije ‘stručna’ i na koji se način Vi kao vjeroučitelj možete nametnuti protiv struke, a u korist djece?
– Otkud vam ideja da ja mislim da struka nije stručna? Upravo suprotno, ja slušam najviše svjetske stručne autoritete, nobelovce i ljude koji su doktorirali na Stanfordu, Harvardu… Ljude poput Roberta Malonea, Karryja Mullisa, Mikea Yeadona, Johna Ioannidisa. Problem je u tome što Vi ‘strukom’ ne smatrate ljude tog kalibra, već komorbiditetne članove HDZ-a i SDP-a, notorne alkoholičare i ljude koji gore navedenima ne bi na njihovim znanstvenim institucijama mogli ni kuhati kavu.
No, kada se već priča gradi na tome da sam vjeroučitelj (što po lijevoj ideologiji automatski znači da sam protiv znanosti), da odgovorim i na to. Kao nastavnik, roditelj pa i građanin, imam svako pravo propitivati redikulozne i iznimno štetne mjere HDZ stožera. Ne pravo, nego i dužnost. Znam da je pravo na slobodu mišljenja i govora veliki problem za naše novinarstvo… Ali morat će se naučiti živjeti u demokraciji.
Prije nekoliko ste mjeseci sudjelovali na Festivalu slobode na kojem se, kao i na prosvjedu u utorak, našlo mnogo kontroverznih ličnosti u pripadnika izrazito desnih stranaka koje su također obilježene raznim upitnim stavovima, a i sami ste član stranke Slobodna Hrvatska te bivši član Živog zida. Ograđujete li danas se od takvih? Je li Vaše djelovanje zapravo politički motivirano?
– Tko od njih mene plaća, financira mi režije, gorivo, kruh na stolu… pa da se ja moram od nekoga ograđivati? Sve što radim prije svega radim u svoje osobno ime, a tek onda kao nastavnik ili supredsjednik Slobodne Hrvatske. Je li ona izrazito desna? U usporedbi sa HDZ-om koji je umjerena ljevica – vjerojatno. U usporedbi s jednim Možemo koji je ekstremna ljevica – sigurno. Pa opet, nemam potrebu ni od koga se ograđivati. Navodno živimo u demokratskom društvu, zar ne? Vi novinari morate preboljeti činjenicu da postoje i drugačija mišljenja od onih koja ste plaćeni propagirati.
Zašto je prosvjedovanje protiv epidemioloških mjera posebno privlačno izrazito desno orijentiranoj skupini ljudi?
Ne bih rekao da je toliko njima privlačno koliko je ostalima jasno da su lijevo orijentirani potpuno podbacili i postali fašisti današnjice. Zaklinjujući se u ljudska prava i slobode, čim su došli do političke vlasti pokazali su se kao apsolutni zatiratelji ljudskih prava i sloboda. Pogledajte samo Australiju, Novi Zeland, Kanadu… Svugdje gdje je su na vlasti ‘tolerantni’, ljudi žive kao u logorima. I zato uvjereni ljevičari napuštaju taj brod i odjednom za službeni narativ postaju ‘desničari’. A niti jednu desničarsku kost u svom tijelu nemaju, već samo nisu bili spremni prostituirati svoja uvjerenja za političku moć ili utjecaj u akademskoj zajednici.
Štrajkali ste glađu, rekli ste da Vam je Crkva dala ultimatum da prestanete prosvjedovati, a spremni ste i odreći se posla u školi. Koliko daleko ste spremni ići u ovoj borbi i zašto vjerujete da je ona ispravna?
– Onoliko koliko ste vi spremni prisiljavati me da idem. Kada su u pitanju djeca, koliko god je potrebno. Vjerujem da je to ispravno jer smatram da su vrijednosti poput slobode, prava na ostvarivanje plaćenih usluga, prava na različitost mišljenja, prava na slobodu govora… važna. I u cijelom ovom cirkusu sustavno oduzimana kroz dezinformacije, manipulacije, laži. No, vrijeme će pokazati tko je bio u pravu. Nadam se da će tada uslijediti i osobna odgovornost svih sudionika.
