Kako je moje omiljeno brašno preko noći poskupjelo za 200 posto i što država s takvima treba činiti

Otkako je Podravka zatvorila svoj pekarski pogon u Koprivnici, kruh pečemo doma. Uglavnom u pekaču, ponekad i FHM – full handmade. Imamo – točnije, imali smo – i omiljeno brašno domaćeg, hrvatskog proizvođača koje se pokazalo odličnim za pekač; taj kruh bivao je gotovo pa savršen.


A onda je došlo korona-ludilo, nestašice, divljanje cijena. Mnogi su krenuli u lov u mutnom – i proizvođači i trgovci. Cijene nekih proizvoda preko noći su udvostručene, ponekad i utrostručene, i to bez nekog vidljivog i smislenog razloga. Tako je i moje omiljeno brašno doslovce preko noći brutalno poskupjelo: dok se redovna i akcijska cijena godinama kretala između šest i osam kuna, kilogram tog brašna predlani je odjednom ‘odletio’ na čak 19 kuna.

Ta cijena nije imala baš nikakvog smisla. Veliki domaći proizvođač (nije Podravka, da se razumijemo) svake godine otkupi više nego dovoljno domaće pšenice, ima vlastite silose i mlinove, dovoljno sirovine, zaokružen proizvodni proces bez neke velike potrebe za interventnim uvozom. I onda cijena njegova brašna preko noći skoči za 200 posto. Jer kriza, nestašica, korona, strah, skupa nafta? Te izlike okačite mačku o rep. 

Ta je cijena bila klasično ratno profiterstvo i zarada na ljudskoj muci i nevolji. Guljenje kože bez imalo sentimenta i empatije. I američki predsjednik Joe Biden o tome redovno govori bez rukavica optužujući velike naftne kompanije da se ponašaju isto: „Rekordne današnje zarade naftnih tvrtki ne događaju se jer rade nešto novo ili inovativno. Njihova zarada je ratni profit“. Joe je u pravu, pokazuju to i brojke koje otkrivaju zaradu naftnih divova diljem svijeta. Američki Exxon, primjerice, u trećem je tromjesečju zaradio oko 18,7 milijardi dolara, što je gotovo triput više u odnosu na isto razdoblje lani. Chevron je udvostručio profit, a otprilike tako dobro ide i nizozemskom Shellu te Birtish petroleumu. O zaradama državnih naftaša u zaljevskim zemljama da se ne govori: saudijski Aramco primjerice, u trećem je kvartalu ostvario više od 42 milijarde dolara profita, najviše u povijesti.

Da ne bude zabune, i mi konja za utrku imamo: grupa INA ostvarila je u prvih devet mjeseci ove godine 27 milijardi kuna prihoda od prodaje, što je 68 posto više nego lani. Dobit je iznosila 2,8 milijardi kuna i bila je veća za 152 posto! Ogroman rast dobiti uglavnom je ostvaren na prodaji domaćeg plina i nafte po tržišnim cijenama koje značajno rastu, dok su troškovi proizvodnje otprilike na istim razinama. INA, dakle, ostvaruje enormnu zaradu na domaćem plinu i nafti na kojima su ove godine uprihodili 5,4 milijarde kuna, a dobit je ostvarena u iznosu od čak 3,3 milijarde kuna, što je 222 posto više nego lani. 


Kako nazvati takvu zaradu nego ratno profiterstvo? Kako je moguće da će INA ove godine ostvariti dobit od najmanje tri milijarde kuna u uvjetima kad svi mi dodatno stežemo remen kako bismo mogli plaćati sve skuplje režije, gorivo i hranu? Pokazuju to, uostalom, i rezultati naših velikih prehrambenih kompanija koje ostvaruju rast prihoda gotovo isključivo na dizanju cijena, dok količinska prodaja u većini slučajeva pada jer kupovna moć slabi. Zbog inflacije, ali i straha od toga što nam nosi budućnost sve se manje troši. Zato je do bola iritantno gledati kompanije koje u takvim uvjetima ostvaruju ogromnu dobit, osjetno veću nego prijašnjih godina.

Poput onog mog ‘brašnara’ s početka ove žalobne priče, čije proizvode više ne kupujem i nikad ih neću kupovati. Premda to isto brašno već mjesecima prodaje za 5-6 kuna kilogram, što je manje i nego prije korone. Odluka da cijenu preko noći utrostruči očito mu se vrlo brzo obila o glavu jer ju je nedugo nakon tog nerazumnog čina spustio s 18-19 na 12-13 kuna, pa nešto mjeseci kasnije i na 9-10 kuna. Ove godine cijena tog brašna nije previše odskakala od konkurencije te se kretala između 8 i 9 kuna, a posljednjih mjeseci pala je na otprilike 6 kuna. No, uzalud vam trud, svirači. Ovoga kupca više nikad nećete vratiti, pa makar kruha bio gladan.

Jesam liberal i vjerujem u slobodno tržište, ali država u izvanednim situacijama poput ovakvih u kojima živimo mora intervenirati. Jer tako radi svaka pravedna, solidarna i socijalna država. Porez na ekstraprofit? Da, svakako. Ne mogu obični ljudi stenjati pod teškim bremenom inflacije i sve slabije kupovne moći, a tvrtke koje prodaju brašno i benzin ostvarivati povijesno visoke dobitke.

INA će ove godine imati više od tri milijarde kuna dobiti / FOTO:ARHIVA GPIP

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com