Stranac me je nekidan pitao koja je to zgrada. Ni slutio nije da mi je stavio šaku soli na ranu

„Sori, mogu vas nešto pitati“, obratio mi se prije desetak dana simpatični stranac na lošem engleskom. Kasno poslijepodne šetao sam sa psom u Starčevićevoj ulici, krećući se prema uglovnici i Kolodvorskoj.
Mlađi stranac – rekao bih da je iz Nepala, ali zapravo nisam siguran – interesirao se kakva je to nova bijela zgrada pokraj koje je netom ranije prošao.
„Ah, to… To je Podravka, najveća kompanija u Koprivnici i Podravini. Proizvodi začine, dječju hranu, juhe. Jako je poznata u Europi, ima dobre proizvode“, odgovorih mu.
Pitao je još taj moj znatiželjni gasatrbajter iz daleke zemlje ima li Podravka još zgrada i tvornica po Koprivnici i Hrvatskoj ili je to jedina lokacija. Ćaskali smo par minuta sve dok moj mali dlakavi blesavac nije odlučio da je dosta pa krenuo ljutito lajati na mene i mog sugovornika. Kako sam zadnjih godina prilično savladao pesji jezik, skužio sam što nam poručuje: „Hebala vas zgrada, ajmo trčat i lovit ptice po livadi“.
Stanujem u tom kvartu pa gotovo i nema dana da ne prošećem pokraj novouređene zgrade Podravke. I kad god prođem, a gotovo godinu dana je zgrada ovakva – i to baš svaki put kad prođem – uvijek se pogledom osvrnem na tu bijelu, sterilnu, hladnu kutiju s mišlju: ‘Bože dragi, pa gdje nam je nestala Podravka…’ O tome što mislim o novom Podravkinu ruhu pisao sam u više navrata. Ukratko, ne sviđa mi se, nimalo. Nisam impresioniran, što bi rekao naš premijer.


Nekadašnji Podravkin logo na vrhu zgrade / FOTO ROBERT MIHALJEVIĆ

S druge strane, niti sam arhitekt, niti certificirani stručnjak za prostornu estetiku i urbanizam, a bogme se i u marketinško-vizualne fore kužim ko Marica u znate već što. Dopuštam da se ljudima nova Podravkina zgrada sviđa, da im je lijepa baš ovakva kakva je i da joj se počesto dive. No, ubijete me, ali ne mogu – zašto je, zaboga, sa zgrade posve uklonjena Podravkina prepoznatljiva crvena? Zašto na zgradi, bilo gdje i u bilo kojem obliku, nema vidljivog natpisa Podravka, da moj novi sugrađanin iz Nepala odmah zna o čemu je riječ pa da u par minuta progugla sve o našoj majčici hraniteljici?
Kome je, za srce Marijino, smetao prepoznatljiv Podravkin crveni logo na krovu zgrade? Tko je odlučio da sjedište prehrambene kompanije mora biti ovako hladno i sterilno, u bijelo-sivim nijansama, neprepoznatljivo do te mjere da turisti i stranci moraju pitati što je to uopće? Gdje je nestalo Podravkino crveno srce, tko je odlučio da će umjesto njega na sedmerokatnicu najbolje pristajati metalno bijelosivo? Kad prolazite pokraj Atlantica, Kraša, Vindije, Podravske banke jasno vam je kakva je to i čija zgrada. Ne morate pitati slučajnog prolaznika.
U Podravkinu slučaju to nije tako. Na zgradi nema natpisa, nema kompanijskog loga. Što, recimo, nije slučaj sa sjedištem Coca-cole u Atlanti. Na vrhu bezličnoga kompanijskog nebodera u kojem stoluju uprava i administracija ponosno se kočoperi prepoznatljiv crveni logo Coca-cole. Vidi se miljama uokolo. I kad bi mene, europskog Nepalca, padobranom bacili u taj kvart u Atlanti, znao bih o kojoj je zgradi riječ. Ne bih morao na svojem lošem engleskom domoroce pitati kaj pa to je.
Ne znam jesu li u međuvremenu u Podravki mijenjali i knjigu grafičkih standarda kompanije. Možda su crveno Podravkino srce i crveni logo sa stiliziranim imenom izbačeni iz upotrebe. Tko bi ga znao. Pa je sad, eto, hladno bijelosivo srčeko glavni zaštitni znak koprivničkog i podravskog ponosa. Ledeno, bezosjećajno srce. Oprostite, ali meni to tako izgleda. Podravku sam uvijek zamišljao i doživljavao kao toplu, šarenu kuhinju, svu u jarkim bojama, gdje se šire zamamni mirisi iz lonaca, a baka ili majka sjeckaju crvenu rajčicu i zelenjavu netom ubranu iz vrta, dok klinci zmazani od igre i Čokolina hopsaju po trosjedima.
Jer meni je Podravka, brate mili, oduvijek bila crvena. Nikad bijela i nikad siva. I ne znam koji bi to marketinški doktor nad doktorima i kojim alatima i premisama uspio obraniti tezu kako to više nije tako. Da su, eto stigla nova vremena, novi potrošači, nove navike i da se sve oko nas mijenja. Pa tako i kompanija sa svojom 75-godišnjom tradicijom. I što je onda sljedeće? Da se sjedište Podravke preseli u Zagreb?

Vezani članci

Najčitanije