Ovaj tjedan prvo nas je dočekala očekivana vijest da nitko nije zainteresiran za preuzimanje dubiozne Fortenove, nekadašnjeg Todorićeva carstva dućana, kravica, mesa, sladoleda i ulja. Najveći poslovni sustav u regiji s 50.000 zaposlenih u takvim je, da prostite, vlasničko-financijskim govnima, da nikome s imalo mozga ne pada na pamet davati novac za njega.
Onima koji su pratili što se sve posljednjih godina događa s bivšim Agrokorom to nije bilo baš nikakvo iznenađenje. Kompanija je i dalje prezadužena, ne ostvaruje dovoljno profita, prodala je Ledo, a većinski vlasnički paket i dalje je u ruskim rukama. Zamrznut, doduše, pod teretom EU sankcija i prikriven arapskim šeikom, ali svejedno još uvijek stoji kao omča oko vrata cijeloj firmi.
Samo par dana nakon toga, ugledni Financial Times objavio je veliku priču o Fortenovi u kojoj je manje-više ponovio ono što su upućeniji odavno znali. Kompanija je u velikim problemima, a svi pokušaji vlasničkog preslagivanja i izlaska Rusa neslavno su propali. No, FT je konačno potvrdio i ono što smo mi samo naslućivali – da je Vlada premijera Andreja Plenkovića obveznim mirovinskim fondovima (dakle svima nama) na silu htjela uvaliti taj vruć krumpir.
Mirovinci su, naime, prema Plenkovićevoj ingenioznoj ideji trebali od ruskih banaka za 500 milijuna eura kupiti vlasničke udjele u bivšem Agrokoru. To je, da se razumijemo, naš, a ne državni novac. Svaki mjesec od plaća izdvajamo nemale iznose u mirovinsku štednju u drugom stupu očekujući kako će čelni ljudi mirovinskih fondova pametnim i niskorizičnim ulaganjima to pristojno oploditi. Odnosno, da će nam na svakih 100 uplaćenih eura godišnje zaraditi barem 5 eura. Ulaganjem u dionice, obveznice, oročenjem novca, investiranjem u vrijednu imovinu i infrastrukturne projekte.
Ako mene osobno pitate, ja sam bio žestoko protiv toga da mirovinci moj novac ulažu u Fortenovu. Zato sam s iznimnim veseljem i mišlju da je konačno zadovoljena neka kozmička pravda dočekao vijest kako je najveći obvezni mirovinski fond, AZ (Allianz-Zagrebačka banka), da prostite, odjebao premijera. I odlučio da neće ulagati moj (naš) novac u dubioznu Fortenovu. Danas se to pokazuje kao najbolja moguća odluka. No, to Plenkoviću i njegovoj sviti – tim marnim spasiteljima Agrokora i cijele Hrvatske – nikako nije dobro sjelo.
E, upravo o tome piše Financial Times. O pokušajima pritisaka iz Vlade na AZ fond i prijetnjama da će im poslati nadzor Hanfe, što se navodno i dogodilo. A to je već ozbiljna svinjarija, ma koliko se Plenković kiselo smijao na FT-ove spoznaje nazivajući ih light znanstvenom fantastikom. U tekstu FT-a, naime, spominje se kako se u ulozi svojevrsnih pritisaka na AZ fond našao i smušeno-smiješni ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. Zna se po čijem nalogu.
Dok se zapadni svijet snebiva nad tom činjenicom – da Vlada naređuje privatnim investitorima gdje će ulagati novac koji su im povjerili mirovinski osiguranici – Plenković i njegova kamarila snebivaju se nad tim snebivanjem. Jer je to, za boga miloga, već desetljećima modus operandi hrvatske politike. Mirovinci su samo produžena ruka izvršne državne vlasti. Nama koji živimo u Podravkinu dvorištu to je kristalno jasno oduvijek. Fondovi drže više od 50 posto vlasništva Podravke, ali sve ključne odluke donosi politika, odnosno Vlada, a zapravo premijer, ma kako se on zvao. Jednom je to Ivo Sanader, drugi put Zoran Milanović, a treći put Andrej Plenković.
Jer mirovinci su tu samo da provode Vladinu kadrovsku i investicijsku politiku. Smjerno dižu ruke kad Mršić, Pucar i Dalić postaju predsjednici uprave, kad se gradi nova tvornica, otkupljuju sirovine od poljoprivrednika ili ulaže u dubiozne projekte u drugim zemljama. Oni se ne bi šteli mešati tamo gdje Vlada ili Vladini ljudi od povjerenja kažu svoje. Kad to ponekad ipak učine pa malo pokažu zube, onda ih Vlada kazni izbacivanjem svih čelnih ljudi fondova iz nadzornih odbora.
A što reći za tvrtku Končar elektroindustrija, na čijem je čelu HDZ-ov kadar Gordan Kolak, čovjek koji se spominjao i kao mogući predsjednik uprave Podravke u vrijeme kad se Mršića smjenjivalo, a dolazio Pucar. Kolak je u Vladi imao ozbiljne lobiste iza sebe, ali na koncu je pobijedio Pucarov lobi, a odluku amenovao direktor hrvatskog svemira AP. Usput, u Končaru je savjetnički posao lani dobio i bivši HDZ-ov ministar Darko Horvat, međimurski sin, kojeg je Uskok bio uhitio i protiv kojeg se, nota bene, i dalje vodi kazneni postupak.
Pogađate, mirovinski su fondovi većinski vlasnici Končara, kao što su i većinski vlasnici Podravke. Mogli su, eto, biti i većinski vlasnici Fortenove, a u bespućima te megakompanije sigurno bi bilo mjesta za ražalovane HDZ-ove kadrove poput Gabrijele Žalac i Josipe Rimac, možda i uskočkog junaka iz Hrvatskih šuma, podravske gore lista Krunu Jakupčića.
Direktor svemira AP opet bi i u slučaju Fortenove našim k… po gloginjama mlatio. No, možda je krajnje vrijeme da izvadi svoj.
