- Svake godine knjižnica i čitaonica Fran Galović organizira kreativni natječaj ‘Nostalgija u Koprivnici’ za najbolju kratku priču čija je radnja smještena u grad Koprivnicu, na koprivničke ulice i u koprivničke kvartove. Ove godine treću nagradu osvojila je Nikolina Sabolić za priču ‘Keksi i capuccino’ koju donosimo u nastavcima.
Autor: Nikolina Sabolić
Vrućina se razlila terasom. Isuse mili kad će popustiti. Gledala je u noćno nebo. Gdje je taj Saturn? Za gospodom je ostala šalica i tanjur. Gospodska šalica i gospodski tanjur od debelog porculana žućkastog od vremena. I srebrni lančić u šalici. Otpila je još jedan gutljaj đina i otišla po lančić. Bilo joj je ugodno omatati ga oko prstiju. Kao da joj se oko srca omataju Babičine riječi i priče stare Majkice. Gravurom se upisuju u nutrinu. Upisuju se u spomen i dugo sjećanje. Vidjela je već ovaj lančić. Mamica ga je nosila oko vrata dok se fotografirala na stablu stare jabuke bagačune. Mamica je bila lijepa. Bijela haljina s kragnom opasala joj je struk i prostrla se do potkoljenica. Lice joj je bijelo i oči smeđe. Poluduga smeđa kosa prikopčana ukosnicom s desne strane dodiruje joj ramena. Šiške se spuštaju do pravilno uvijenih obrva. Noge prebačene jedna preko druge obuvene su u bijele čarape i sandale s remenčićima. Mamica se fotografirala na dan firme. Babica joj je poklonila lančić od rimskog srebrnjaka. Poželjela je imati tu fotografiju na kojoj Mamica prekriženih nogu sjedi na povijenoj krošnji jabuke bagačune. Lijepa poput glumice. Sutra će posjetiti Mamicu. Mamica čuva stare fotografije u žutoj Kodak kutiji. Donja ladica komode u spavaćoj sobi. Mamica nije postala glumica. Postala je službenica Podravke. Iz Srednjaka joj je pogled bježao u Starčevićevu. Čeznutljivo je promatrala kako niče nova Podravkina zgrada za upravu i financije. Pitala se tko će imati sreću raditi u novim i lijepim uredima. Na 3. i 4. godini Podravka je stipendirala ekonomiste i Mamica je imala tu sreću. Mamica je maturirala u tišini. Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito. Maturanti nisu smjeli slaviti ni pjevati. Smjeli su nositi maturantske kostime. Odjevene kao ciganke Mamica i njezine drugarice fotografirale su se na polukružnim betonskim klupama ispred Srednjaka. Imale su zavezane marame oko vrata i duge crne suknje s ružičastim cvjetićima kakve danas ponovno šeću nekadašnjim Trgom maršala Tita. Jednom me Mamica odjenula u svoj maturantski kostim za maškare. Bila sam uvjerena da sam maskirana u vilu. Dotrčala sam kući plačući. U susjedstvu su mi rekli da sam prava ciganica. U povorci koja je šaputala maturantice u ciganjskim kostimima uputile su se do centra grada. Hodale su do brončane skulpture ‘Partizanskog borca u izvidnici’ kako bi odale počast drugu Titu i završetku škole. Maturalna večer završila je kupanjem u potoku Koprivnica na kupalištu podno Babičina dvorišta.Mamica se zaposlila u novoj poslovnoj zgradi Podravke ponosno zbrajajući i oduzimajući račune. Čaša na vrućoj terasi bila je skoro prazna. Ispila sam zadnji gutljaj đina. Je li ovo Saturn? Mamica me othranila u Koprivnici. Živjele smo u iznajmljenom stanu na katu kuće. Mamica je morala zbrajati i oduzimati račune i časno obavljati svoju radničku dužnost. Dala me na čuvanje časnim sestrama. Stigla su hladna vremena i velike nestašice. Zima je ujedala a Republika je isključila grijanje. Poduzećima. Časnama. Djeci. Bilo je hladno. Mamica me fotografirala u plavom skafanderu na bijelom snijegu. Dvorište kuće u Basaričekovoj ulici još pamti moje prve korake. Bilo je hladno i zima je ujedala. Po noći smo se stisnule uz trajnožareću peć. Deka kojom sam bila pokrivena počela je gorjeti. Mamici je bilo dosta. Preselile smo na selo. Mamica je putovala busom u grad. Onda sam i ja krenula u Srednjak. Vozila me autom. Za velikih snježnih zapuha na cesti između Đelekovca i Koprivnice plava Renault četvorka plesala je kao po ledu. Jednom su nas traktorom izvlačili iz jarka baš kod Danice iza leđa spomeniku partizanskom borcu koji je ovdje našao svoje novo mjesto. Mamica je zbrajala i oduzimala račune. Zbrajala i oduzimala. Oduzimala i zbrajala sve dok joj se nije zavrtjelo u glavi. Pobolo ju je u križima i na oči se navukao glaukom. Mamica živi na selu. Po cijele dane čeprka po povrtnjaku gore-dolje gore-dolje. Ne planira se vratiti u Koprivnicu. S terase moje kuće vide se plava svjetla novouređene poslovne zgrade Podravke. Lančić mi se vrti među prstima. Sjećanja o sjećanjima prelijevaju su se tijelom poput Franovićevih rastakanja. Još jedna izložba u Galeriji koju sam propustila. Sutra sutra sutra. Ustajem i nosim praznu čašu u kuću. K vragu i Saturn! Šalica i tanjurić od debelog porculana stoje na počasnom mjestu u staklenoj vitrini. Stavljam srebrni lančić oko vrata. Sat u dnevnom boravku je točan. Došlo je sutra. Danas ću posjetit Babicu Pri sv. Duhu. Odnijet ću joj fotografiju moderno uređenog centra grada da vidi kako djeca cikću i skaču baš tamo gdje je nekad stražario monumentalni vojnik s puškom. Ostavit ću fotografiju na mramornome spomeniku ispod aranžmana koji je napravila Mamica. Onda ću posjetiti Mamicu. Povest ću i Malenu. Izvadit ćemo žutu Kodak kutiju iz ladice spavaće sobe i pregledavati fotografije. Malena će htjeti čuti priču ‘Macek peci meco je’. Nacrtala je sivoga mačora špičastih ušiju kako sjedi na šporetu – za Babičinu priču. Za pričest ćemo joj pokloniti lančić od rimskog srebrnjaka. Mamica će biti ispunjena. Otvorit ćemo kekse i skuhati cappuccino. U spomen na Babicu.
