Boravila sam ovih dana u glavnom gradu naše domovine uživajući u malo manjoj gužvi, iz razloga što školaraca nije bilo na ulicama. Ugodno je bilo prolazeći ulicama, a da me nitko nije gurao jer mu se žurilo. No, ipak je bilo nekako otužno bez mladosti koja uvijek daje živost ulicama i trgovima. Mladih ljudi je nedostajalo na ulicama, ali nije nedostajalo štandova i aktivista koji se već neko vrijeme srčano bore za potpise građana, za kandidate potencijalnog predsjednika naše zemlje.
Aktivisti su u ime predsjedničkog kandidata činili svakakve zgode. Neki su vukli za rukave građane da se potpišu, bilo je čak kandidata koji su osobno skakutali po trgu i privlačili pažnju birača ne bi li privukli što više građana koji bi potpisali njihovu kandidaturu. Prebrojila sam štandove koji su bili okićeni promotivnim materijalima, fotografijama nasmješenih kandidata koji su bili vidljivi izdaleka. Uglavnom su bili ljepši na fotografijama nego uživo. Zauzeli su odlične pozicije na glavnom trgu našeg glavnog grada i nije ih bilo moguće zaobići po kojem god dijelu trga građani prolazili. Potrudila sam se doći na svaki štand iz razloga jer mi je izuzetno važno tko će biti predsjednik moje zemlje. Zapravo važno mi je bilo da saznam što koji kandidat namjerava činiti, a da bi meni i ostalima život u narednih pet godina bio što kvalitetniji.
Oni koji su skupljali te potpise nisu mi znali dati baš puno informacija koje su me zanimale. Predmet mog interesa bio je dio programa potencijalnog predsjednika države koji ima i koji namjerava provoditi u svom mandatu za „najslabiju“ kariku društva. Naime, država je toliko jaka koliko je jaka njezina „najslabija“ karika u društvu. Moja težnja je da zemlja u kojoj živim bude jaka, moderna i visoko senzibilizirana zemlja za „najslabiju“ kariku i to je sasvim prirodna težnja.
Mnogi moji sugrađani, kao i građani u cijeloj zemlji koji su zbog objektivnih razloga pripadnici te „najslabije“ karike, ne mogu spakirati kofere i potražiti bolji život negdje u nekim drugim zemljama. Zašto bi i tražili negdje bolji život daleko od onih koje volimo? Moja očekivanja od potencijalnih kandidata za predsjednika zemlje su takva da se dobro potrude da dobiju moj glas. Moj glas kao i glas svakog od građana ima neprocjenjivu vrijednost.
