Teško vrijeme za matore, prijatelju moj, ljudi postaju nalik na kokoši, slabo vide i rano liježu, a jutrom žure na kopanje zbijeni u gomile duhana, džepova usukanih od znoja dlanova, zalaze svuda i u sve guraju nos; pjevao je onomad Johnny o sasvim drugim vremenima u kontekstu sasvim drugih vremena, no riječi nečeg za mnoge sasvim banalnog poput obične novovalne pjesme, danas zvone prilično prigodno i aktualno.
I zaista, nakon što smo koronu pobijedili strategijom svima sasvim neočekivanom, a to je da ju je progutala druga kriza poput rata koji bi u svakome trenutku mogao prerasti u svjetski sukob, a koja kod mnogih još budi sjećanja na neka ne tako davna traumatična vremena pa je svima odjednom postalo bespredmetno svakodnevno govoriti o ljudima kojima curi nos (nemojte me krivo shvatiti, dakako da ima onih koji su od korone izgubili život i svoje bližnje, ali medijsko maltretiranje svakodnevnim brojkama danas po vijestima i portalima moramo tražiti svijećom), stihovi pjesme Teško vrijeme grupe Azra, zvone poput sirena na uzbunu. I dok se političari prepucavaju, vuku po hodnicima USKOK-a i zatvora, vraćaju nemoralno namaknute pare nekakvim kvazi moralnim donacijama u dobrotvorne svrhe, drže press konferencije za pomahnitale kamere i fotoaparate, jedni drugima nameću sankcije i uzvraćaju prijetnjama, ljudi postaju nalik na kokoši, slabo vide i rano liježu jer si ne mogu priuštiti život mnogo bolji od jedne obične kokoši hrvatice (nastale 1917. križanjem domaće kokoši s pijetlovima pasmine leghorn u Torčecu, op.a.) koja jutrom žuri na kopanje.
I zaista, najljepše je u vrijeme krize i rata biti političar koji će na društvenim mrežama izraziti nekakvu solidarnost ili nešto oštro osuditi dok kokoši kopaju znojnih dlanova i piju jeftini jogurt za kojeg je bivša predsjednica jednom ustvrdila da ga nekada davno kada je bilo gore, nije niti bilo. Čitajući novinske naslove, saznajemo samo za nove udare na građane, za nova poskupljenja, nove regulacije, nove nestašice i nove nepovoljnije zakone. Čitamo istodobno da poneki (a zapravo svaki) političar, kako u Horvatskoj, a tako i drugdje, u to i takvo vrijeme tek zamrzava svoj mandat i koristi neke povlastice, a zatim se ponovno vraća u Sabor gdje će nastaviti biti neopterećen novim nedaćama i udarima na građane i baviti se najomiljenijim političarskim hobijem, držanjem press konferencija i korištenjem raznih povlastica. Kokoši hrvatice u to i takvo vrijeme svuda zalaze i u sve guraju nos, nadajući se da će se nešto promijeniti. No, neće. Drugovi, krajnje je vreme da se u ovo preduzeće odluči i da se donese odluka. Drugovi, dolazi vreme ćorke. Upozoravam, u ćorku će uskoro da se ide k’o sad u kafanu što se ide. No, bez brige, u nas se u ćorci živi bolje nego na slobodi u kojoj se donedavno nije moglo ni u kafanu. Zato vas sve pozivam da odustanete od poštenog rada i ranog lijeganja i da se prekvalificirate u političare. U ova teška, krizna i ratna vremena, to je jedino što se isplati, a pogotovo u Horvatskoj.
