Podravina je podneblje duge i bogate tradicije koja je uvijek u opasnosti od zaborava, no koju još uvijek nastojimo čuvati. Danas se tradiciju ne čuva usmenom predajom, nego osviještenošću o njezinoj važnosti pa onda i organiziranim djelovanjem poput osnivanja raznih udruga ili umjetničkih društava. Jedno od takvih kulturno-umjetničkih društava je i đurđevački KUD Petar Preradović čija tradicija seže još u 19. stoljeće, a koji je prije nekoliko dana primio prvu nagradu na 18. Festivalu folklorne koreografije u Belom Manastiru. Voditeljica KUD-a Kristina Benko Markovica tom je prilikom osvojila i prestižno nagradu Zvonimir Ljevaković, a u razgovoru nam je otkrila više o ljubavi prema tradiciji i folkloru, ali i načinu na koji rada ovih nikad potrebnijih društava.
Prije nekoliko dana na 18. Festivalu folklorne koreografije u Belom Manastiru koreografija KUD-a Petar Preradović osvojila 1. mjesto. Publika uvijek uživa u krajnjem plodu rada koji se očito isplatio, no koliko vremena treba da bi se pripremila jedna folklorna koreografija i kako izgleda taj proces?
Sama ideja i umjetnička inspiracija započinje u nekim posve običnim dnevnim aktivnostima poput pranja suđa, kopanja vrta ili vožnje u autu. Glazba je uvijek prva koja me pokreće, plesni ritam određene polke, čardaša ili nekog pjevačkog kola. Nakon dosta slušanja već spomenutih tradicijskih pjesama slijedi odabir napjeva koji odrađuju smjer u kojem želim postaviti plesnu točku. Plesno mogu prikazati svatovski, ivanjski, žetveni običaj, radne aktivnosti ili pak romantični trenutak dvoje plesača. Sve to sjajno izgleda kada na papiru crtam radne sheme pozornice i pozicije plesačica i plesača. Kada krene prva proba u stvarnosti ništa ne odgovara u odnosu na moje crtarije na papiru i tako shvatim da sam opet na početku. Nakon konačnih pisanja vokalnih i instrumentalnih aranžmana, uvježbavanja dionica, plesnih koraka, koreografskih pozicija te usklađivanja s tamburaškim sastavom protekne više od godinu dana. O konačnom uspjehu plesne točke u trajanju od otprilike osam minuta odlučuje publika koja je ujedno i najbolji kritičar.
Članovi KUD-ova većinom su entuzijasti, volonteri i zaljubljenici u tradicijsku kulturu, a ne profesionalni plesači ili slično, no folklorne izvedbe često se čine kao fizički prilično zahtjevan posao. Može li se time baviti svatko tko to želi?
Naravno, svi članovi su volonteri i amateri u folklornom stvaralaštvu. Plesačice i plesači uče plesne korake, vokalne dionice. Svirači napamet uče svoje dionice. Na probama su česte tehničke probe gdje se uvježbavaju samo koraci uz puno metričkog brojanja. Na vokalnim probama radimo na tekstu, melodiji, pratećim glasovima te usklađivanju svih zajedno. Solističke dionice također zahtijevaju dodatno vrijeme rada. Sve to nitko ne može raditi ako nije potpuno inficiran folklorom i zaljubljen u folklor. Ponekad i dosadna proba ima svoje čari i opravdanje kada na završnim probama pred koncert spajamo glazbu, ples i koreografiju. Osjećaj zadovoljstva je tada neopisiv.
Tradicija KUD-a Petar Preradović seže još u 19. stoljeće. Od čega se danas sastoji repertoar KUD-a i koliko autentičnih napjeva, pjesama i plesova čuvate?
Plesni i vokalno-instrumentalni repertoar njeguje izvornu narodnu umjetnost više od desetak različitih regija i gradova Hrvatske: Podravine, Zagorja, Međimurja, Slavonije, Baranje, Bilogore, Karlovačkog pokuplja, Posavine, Splita, otoka Korčule, Like, Bunjevačkih i Gradiščanskih Hrvata. KUD posjeduje bogat fundus narodnih nošnji za sva područja Hrvatske koja obrađuje kroz plesne koreografije. Trenutno na programu imamo 16 koreografija, četiri koreografije plesnih parova te više od 70 vokalno-instrumentalnih brojeva za zborski program. Posebnu pažnju posvećujemo prikupljanju i rekonstrukciji narodne nošnje Đurđevca, kao i promoviranju tradicijskih pjesama i plesova Đurđevca. Društvo je izdalo tri nosača zvuka i dvije zbirke narodnih napjeva na kojima posebno ističe tradicijske instrumente i izvornost narodnih napjeva Podravine.
Tu je još i ženski vokalni ansambl Đurđevčice koji djeluje unutar KUD-a i čiji ste osnivač i voditelj, a koji čuva izvorni napjevi đurđevačke Podravine. Po čemu su oni posebni?
Ženski vokalni sastav Đurđevčice djeluje unutar Kulturno umjetničkog društva Petar Preradović iz Đurđevca. Đurđevčice imaju dva nosača zvuka, ‘Pozvale so dekle dečke’ (izvorni napjevi đurđevačke Podravine) koje prati notno izdanje istoimenog albuma. Na albumu se nalaze izvorni napjevi đurđevačke Podravine obrađeni u a cappella izvedbi i uz pratnju tradicijskih glazbala Podravine (diplice, dude, okarina, dvojnice i cimbal). ‘Pozdravljam te Kralj nebeski’ je album božićnih napjeva Podravine koji također prati notno izdanje. Snimljeni napjevi su rezultat dugogodišnjeg istraživanja starih božićnih običaja Podravine. Đurđevčice su 2016. godine osvojile nagradu kao najuspješniji vokalni sastav u kategoriji folklornih malih vokalnih sastava i komornih zborova, a 2018. Zlatnu plaketu na državnim susretima.
Osim prve nagrade za koreografiju, primili ste i nagradu ‘ Zvonimir Ljevaković’ za iznimna koreografska ostvarenja za koju mogu biti predloženi koreografi koji su u razdoblju od najviše deset godina najmanje tri puta osvojili jedno od prva tri mjesta. To je lijepo i veliko postignuće, no zanima me i kako ste se uopće počeli baviti folklornom koreografijom. Je li postojao netko od koga se mogao ‘izučiti zanat’?
Svaki javni nastup zahtjeva umjetničko djelo na sceni što podrazumijeva plesnu koreografiju s odgovarajućom instrumentalnom pratnjom koju morate pripremiti i uvježbati. Naravno, može se koreografija i kupiti, ali tada nemate autorska prava u promjenama koreografskih pozicija koje su nužne zbog promjena plesačkog ili sviračkog sastava. To uvelike otežava rad i zahtjeva velika financijska sredstva društva. Već 20 godina pohađam seminare u organizaciji Hrvatskog sabora kulture koji je ujedno i krovna institucija amaterizma u Hrvatskoj općenito. Tu je još Škola folklora u organizaciji Hrvatske matice iseljenika te tradicijski seminari u organizaciji Zajednice Koprivničko-križevačke županije te ostalih umjetničkih Udruga Hrvatske. Svaki seminar donosi neka nova znanja i saznanja, a najčešća su ona koja naučim vlastitim pogreškama. Članovi ‘Preradovića’ sami mogu svjedočiti koliko puta mijenjam koreografiju do finalnog izvođenja, ali tada je ona naša, domaća i podravska ili pak izvedena na podravski način. Nagrada Zvonimir Ljevaković je veliko priznanje meni osobno kao i mojem umjetničkom radu te svakako veliki poticaj za daljnja umjetnička stvaranja.
Nerijetko kada se priča o KUD-ovima čujemo da je sve manje mladih koje zanima folklor i aktivno čuvanje tradicije. Je li tako i u Đurđevcu i zašto je mlade važno uključivati u takve aktivnosti?
Vrijeme pandemije je svakako ostavilo traga i na našem društvu. Nemogućnost održavanja proba, dječje skupine, mlađih članova tamburaškog sastava, odlazak članova u druge gradove zbog studiranja ili zaposlenja je svakako smanjio trenutni broj članova društva. Unatoč tome vrlo sam zadovoljna jer smo uspjeli sačuvati kvalitetu rada i programa. Također mogu potvrditi da su neki članovi izuzetno napredovali u nekim segmentima poput učenja tradicijskih glazbala i sudjelovanju u parovnim plesačkim natjecanjima. Vrijeme pandemije smo iskoristili za online seminare tradicijske glazbe i pjevanja. Mladi se danas teže odlučuju na društvene aktivnosti te je podravska energija nažalost potpuno prekrivena i potisnuta svakidašnjicom i modernom tehnologijom. Generacije djedova i baka te roditelji ne prenose umjetničku tradiciju svojim potomcima jer se svi pouzdaju u modernu tehnologiju koja nažalost ne prenosi usmenu predaju i živu riječ već nudi prolaznost, kratkotrajnost te često instant zvjezdani lažni luksuz. Tek rijetki uviđaju posebnost krajolika u kojem žive i svjesno uživaju u njemu. Organizirane udruge ili umjetnička društva su danas jedini izvor znanja i širenja tradicije svojeg zavičaja.
Kad smo već kod mladih, učiteljica ste glazbene kulture u osnovnoj školi kojoj je početkom godine odobren projekt tamburaškog sastava, ali i sredstva za nabavu novih tambura. Kakav je interes djece za takve programe i jesu li takve i slične izvannastavne aktivnosti nepravedno zapostavljene u redovnom školskom programu?
Izvannastavne aktivnosti uglavnom ovise o sposobnosti pojedinog učitelja te su u skladu sa zanimanjem kojim se učitelj i bavi. Osnovna škola Đurđevac ima veliku podršku za izvannastavne aktivnosti vezane za tradiciju i tradicijsku glazbu tako da u đurđevačkoj školi više od šezdesetak djece polazi izvannastavnu aktivnost folklor, tamburaški sastav i pjevački zbor. Učenike uglavnom treba animirati, potaknuti te upoznati s pjevanjem, plesom ili sviranjem tambura. Važno je djecu od najranije dobi učiti o svojem identitetu i kulturi kako bi kasnije prepoznali vrijednosti svojeg kraja. Također je lako u dječjoj dobi razvijati koordinaciju pokreta, usklađenost pjevanja i plesanja te snalaženja na sceni. Nastupi već spomenutih izvannastavnih grupa dodatno razvijaju samostalnost, disciplinu te ostale kompetencije vezane uz javni nastup.
Vratimo se na kraju na KUD koji je u travnju odlično posjećen koncert povodom obilježavanja Dana grada Đurđevca. Što je još u planu za ovu godinu i gdje će oni koji još nisu imali prilike gledati i slušati članove KUD-a i Đurđevčica to moći učiniti?
KUD Petar Preradović sa svojim sekcijama priprema koncert koji će se održati 25. lipnja u vrijeme manifestacije Legenda o Picokima. Na programu će biti plesnih točaka iz područja Međimurja, Splita, Baranje, Slavonije te naravno pobjednička točka s 18. Festivala koreografiranog folklora, ali i pjesme i plesovi Đurđevca i okolice pod nazivom ‘Na vulice pred junaki’.
