Jasna i Josip Nemec oduvijek vole prirodu i sve što pruža. Mir, svježi zrak, zdravu hranu odnosno sve ono što vas u jednom trenutku toliko privuče da vam postane posao u kojem uživate, iako iziskuje puno rada. A u koprivničkom prigradskom naselju Bakovčice koje dodiruju rubovi Bilogorskih šuma, sve to je lako pronaći.
Tako su još prije dva desetljeća počeli proizvoditi povrće. Uz to, vremenom su ukrupnjavali svoje obiteljsko gospodarstvo, da bi se danas prostiralo na pet hektara. Povrća su vremenom sadili sve manje, ali su nabavljali sve više životinja. Od onih tradicionalnih domaćih, do onih specifičnih za daleke krajeve. U Bakovčicama tako, između ostalih, sada živi i nekoliko muflona i ljama odnosno južnoameričkih deva.
-Ljame smo nabavili u susjednoj Sloveniji. Zanimljive su po tome što vole pljuvati ljude. Ni supruga ni ja, toga nismo pošteđeni (smijeh). Donesemo im hranu, a one uzvrate pljuvačkom. Posjetiteljima, posebno djeci to je smiješno, no za svaki slučaj promatraju ih sa sigurne udaljenosti. Tu su i ptice emu, druge po veličini ptice u svijetu. Prava domovina im je Australija – priča nam Josip dok krećemo u obilazak njihovog zoološkog vrta.
Prolazimo kraj kaveza s rodom, kojoj se prošle godine slomilo krilo i nije mogla odletjeti. Ovdje se oporavila i pitanje je hoće li krajem ovoga ljeta otići. Jer kod bračnog para Nemec ništa joj ne fali. Dolazimo i do burskih koza, srna i jelena lopatara, gdje nam je pozornost privukao bijeli jelen.
-S obzirom da su u prirodi vrlo rijetki jako smo ponosni što ga ovdje imamo. Lijep je, ali u vrijeme parenja zna biti itekako žestok. Tu su još i mula, magarci, kunić, kokoši, guske, pure, patke i tri konja. Mačak Zvonko i pas Dundo su nam gotovo članovi obitelji. Zvonka smo prije nekoliko godina našli malog i napuštenog, a Dundo je završio kod nas nakon što mu je u Koprivnici umro gazda. Obožavamo sve naše životinje i stvarno je jako tužno kad neka oboli i ugine. Znaš da je to na neki način normalno, ali takvi trenuci zbilja teško padaju – iskren je Josip.
Jasna je zadužena da nitko na izletištu ne ostane gladan. Niti ljudi niti životinje.
Kad imaju goste ili posjetitelje oni su naravno na prvom mjestu, no kad su smještajni kapaciteti prazni, svakodnevno s Josipom hrani sve ove životinje. Da nije bilo epidemije, na njihovom seljačkom domaćinstvu cijeloga bi proljeća bilo posjetitelja.
-Na izlet nam inače dolaze školarci iz cijele zemlje. Ponekad i po tri autobusa dnevno. Za vrtićarce organiziram radionice pečenja kruha, pokazujem kako se radi tijesto i to je onda njima super. Odmah od kuće dođu s pregačicama i priborom. Brinem i o prehrani gostiju koji tu dođu na odmor od nekoliko dana. Recimo, početkom godine u Podravini je bila skupina turskih poslovnih ljudi, a spavali su ovdje. Njima sam naravno sve pripremala s halal namirnicama, sačuvala ambalažu da vide i bili su jako iznenađeni, što mi to ne pada teško. A zašto bi? Poštujem tuđe ukuse i nije mi problem otići do grada, ukoliko nešto nemamo doma. Među gostima smo znali imati i vegetarijance i vegane i u dogovoru s njima, svakom pripremim ono što voli- ističe Jasna.
Većina gostiju ipak odabire tradicionalna podravska jela i domaće kolače, kao što su buhtli i štrukli. Trenutno u tri sobe istovremeno može biti smješteno osmero gostiju. I za njih je izgrađena malena kuhinja, no rijetki je koriste, jer se ne žele zamarati kuhanjem dok su na odmoru. Na raspolaganju im je i teretana.
-Mislim da je ovo naše domaćinstvo poznatije izvan zemlje nego kod nas. Imali smo ljude iz Švedske, Njemačke, jednom čak i iz Kanade. Našli su nas, kazali su, preko interneta. Zanimljivo je da nam u jesen znaju doći parovi iz Dalmacije. Pogotovo oni koji su imali radnu sezonu, pa se požele odmoriti na kontinentu. Kod nas su stacionirani, a svakoga dana odlaze u obilazak okolnih gradova, Čakovca, Varaždina, Đurđevca i slično – ističe Jasna Nemec.
I tokom ovog vremena korone dobivali su upite o mogućnosti dolaska ili organizacije fešti, no nažalost, morali su ih razočarati. Sve se polako vraća onoj staroj svakodnevici, pa će vjerojatno ubrzo i gosti na Jastrebov vrh u Bakovčice.
