Tetiana Sršan u je Hrvatskoj 12 godina. Još 2010. godine ljubav ju je dovela u Bakovčice, koprivničko pregrađe. Upoznala je supruga Darija i ostala je živjeti u Lijepoj našoj. Lijepo joj je u Hrvatskoj. Radi kao asistentica u Podravskom suncu, a po struci je učiteljica engleskog jezika, no trenutno nema posla u struci. Hrvatski je pohvatala jako brzo, trebalo joj je jedno godinu dana, bez ikakvih tečajeva, već čisto po sluhu. Ipak, tema našeg razgovora s njom bila je puno tužnija. Tetiana je stigla iz Ukrajine, zemlje u kojoj svakog dana sve biše bjesni rat. Sve je počelo priznanjem Donjecke NR i Luganske NR od strane Putina. Područje je to gdje živi pretežito rusko stanovništvo koje je duže priželjkivalo otcjepljenje.
– Prije ovoga svega ljudi su u tim pokrajinama živjeli dobro, Ukrajina nije imala konflikata s Rusijom. Sve je krenulo 2014. godine kad se Ukrajina pobunila protiv svoje vlasti, protiv predsjednika Viktora Janukoviča, Putinovog čovjeka. Problemi su krenuli kad je Ukrajina htjela njega svrgnuti s vlasti i otada je cijelo vrijeme napeto – priča nam Tetiana Sršan, rođena Ukrajinka. Rusko stanovništvo zvalo je tada Putina da ih spasi i sve je kulminiralo prije nekoliko dana kada je počeo rat. Tetiana je odrasla u predgrađu Zhytomyra (Žitomira), u gradiću Andrushivka (Andrušivka), a tamo je sada njena obitelj. Žitomir je grad udaljen 140 kilometara od glavnog grada Kijeva koji je pod napadima i potpuno je okružen. Situacija u Žitomiru nije ništa ljepša, posebice jer je tamo vojna baza.
– Moja cijela obitelj je tamo, roditelji, sestre, nećaci, nećakinje, svi moji poznanici. Neki odlaze, neki ostaju, situacija je kritična, zastrašujuća. Svaki dan pratim što se događa tamo, svaki dan se čujem s njima. To je doslovno rat – govori Tetiana. S obitelji se čuje preko Vibera i Whatsappa, sve im još radi, internet, struja i voda. Mala joj je utjeha što njen mali gradić ne predstavlja veliku važnost Rusiji pa ga se ne napada toliko, no Žitomir, grad koji broji oko 400.000 stanovnika, trpi velika bombardiranja. I ovu noć je bombardiran, pogođene su zgrade gdje ljudi žive. Veći gradovi nemaju struju, internet, gradovi kao što su Harkiv, Kijev, takvi veći gradovi.
– Putin silno želi osvojiti Harkiv, a ne može – kaže Tetiana dok joj se u glasu osjeti ponos zbog snage svoga naroda koji ne popušta pred Rusijom.
– Svi bježe iz Ukrajine, koliko sam shvatila oni blizu granice odlaze. Kijev je okružen, iz njega ne možete pobjeći. Većinom odlaze žene, djeca i stariji, muškarce od 18 do 60 godina ne puštaju van. Rekla sam svojima da ako odluče doći, mi smo tu da vam pomognemo, imate gdje živjeti – kaže, a to potvrđuje i njen suprug, nisu sekunde dvojili.
Svjetski mediji izvještavaju da su krenuli pregovori, no ona misli da od njih neće biti ništa.
– Putin je taj koji zahtijeva, a neće popustiti, već samo postavlja zahtjeve. To tako ne ide, u pregovorima se mora od nečega odustati, mora biti nekih pomaka, kompromisa. Kod Putina nema prekida vatre dok traju pregovori. On je takav čovjek koji želi Ukrajinu pod Rusijom, ne želi da Ukrajina ide u EU, u NATO savez, želi da Ukrajina ostane pod Rusijom – priča nam ona.
– Ne smijemo se predati i nećemo se predati, Ukrajina je neovisna država. Putin je došao na naš teritorij, ubija djecu, ljude, ruši zgrade. Ne mogu vjerovati da se ovo događa u 21. stoljeću. I da, priželjkujemo pomoć Europe. Rusija je veća i treba nam podrška, ne možemo sami. Ako pregazi Ukrajinu od ide dalje, samo je pitanje vremena – govori ukrajinska snaha.
Za sve krivi SAD. Ukrajina je između Rusije i Amerike, ni kriva ni dužna, i priželjkuje samo mir, kaže. Brojne svjetske države uvele su sankcije Rusiji, no Tetiana smatra da će te sankcije uroditi plodom tek nakon nekoliko godina, iako je Rusija sad odsjećena od svijeta. Nitko nije mislio da bi se mogao desiti rat, mislili su da je to samo pokazivanje mišića. U Rusiji sad traje propaganda i Rusi vjeruju onome što se njima servira na televiziji. Mladi izlaze van, no Rusa je 150 milijuna, treba ih izaći bar tri milijuna da bi se nešto pomaknulo.
– Putin je javno rekao na televiziji da se nitko ne smije uključiti u rat, pitala bih ga zašto se onda Bjelorusija uključila u rat? Mi ne smijemo nikoga pitati za pomoć iz Europske unije, a on smije? – pita se.
Kaže da se priča kako se i njegovi suradnici više s njim ne mogu dogovoriti, da je prolupao, toliko je opsjednut misijom da mora zahvatiti, osvojiti Ukrajinu. On je taj koji govori da Krim mora biti ruski, da Ukrajina ostane neutralna, odnosno ruska. Kad se govori o vodstvu Ukrajine, Ukrajinci su jako zadovoljni.
– Volodomir Zelenskij je super predsjednik. On je dosta mlad, ovo je njegovo prvo iskustvo s politikom, ali on nije pobjegao, nije se sakrio. U Kijevu je, skupa s vojnicima, pomaže im, podržava narod, sav je za narod i ima veliku podršku u Ukrajini – komentira Tetiana, pa dodaje da stanovnici Donbasa i Donjecka okrivljuju Ukrajince kako nisu ništa radili dok je kod njih bio rat, a ustvari to nisu bili Ukrajinci, već Rusi obučeni u ukrajinske odore.
– Sve je krenulo od Putina, on je plaćao Rusima u Donjeckoj i Luganskoj NR, on im je slao oružje, tamo su na vlasti njegovi ljudi, kriminalci, to je sve njegovo djelo. Tri mjeseca u 2014. godini ruski separatisti pucali su na narod, ali smo se obranili – prisjeća se te šalje poruku za kraj.
– Želim reći da većina misli da je ovo sve ‘fake’. Moj ujak koji živi u Njemačkoj misli da Ukrajinci pucaju sami na sebe, da vode rat sami protiv sebe. To nije istina. Neka ruski i bjeloruski narod izađe na ulice, nek’ maknu tu vlast, nek’ se ne boje. I mi smo se bojali, ali napravili smo to jer smo željeli. Nismo slušali rusku televiziju koja širi propagandu. Ubijaju ljude, ubijaju djecu, 16 djece je ubijeno, djeca se rađaju u podrumu, nemaju što jesti, gladni su. Sestra mi javlja da su trgovine prazne, zatvaraju se, police su prazne, nemaju gdje što kupiti. Imaju samo zalihe i ne znaju kako će dalje – zavapila je Tetiana. Ljudi se skrivaju po podrumima kad krene zračna uzbuna, iznad glava im ‘fijukaju’ rakete i projektili. Odredišta ruskih projektila su škole, vrtići i stambene zgrade. Šokantno je pomisliti uopće na tako nešto, a kamoli pisati o tome. I dok čitate ovaj tekst, Putinovi vojnici i dalje granatiraju cijelu Ukrajinu. Samovolja jednog čovjeka koštat će života brojne nevine civile.
