Kroz serijal “Ljudi Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica” ovo učilište predstavlja svoje zaposlenike koji, kažu u učilištu, svakodnevno promišljaju, organiziraju, stvaraju i brinu da znanje bude dostupno, da učenje ima smisla, a da kulturni programi obogate dan.
Upoznajte Ivanu Čevis, koja se učilištu pridružila tjedan dana prije Valentinova 2014. godine.
– Ona je poput tihe osovine, posebno važni kotačić bez kojeg ništa ne bi teklo glatko. Po struci sveučilišna prvostupnica ekonomije, smjer trgovina, a po osobnosti nevjerojatna kombinacija analitičkog uma, poetske duše i duhovitosti na čekanju – kažu o Ivani.
Njezina svakodnevica tako uključuje stvari koje se drugima čine kao poslovni horor: obračuni, zakoni, obrasci, ugovori, registri, evidencije, naplate, PDV, javna nabava, financijski planovi, putni nalozi, kontrola dokumentacije…
– Njen je posao zahtjevan i vrlo odgovoran. To svi znamo. No, ona ga obavlja graciozno i smireno, bez da nam ikad pokaže koliko toga stvarno drži u svojim rukama. Ivana je supermoćna. Samo ne nosi plašt već se zaogrne osmijehom (i ponekad kariranom dekicom) – dodaju u učilištu.
Kažu da je kao kolegica onaj tihi, pouzdani oslonac koji pruža sigurnost i stabilnost cijelom timu.
– Profesionalna, s puno topline u pristupu. I pritom voli sve imati na svom mjestu. Ne samo papire. Uvijek uravnotežena i objektivna, zrači pravednošću i mudrošću koje ne nameće, nego živi. U poslu promišljena, a u međuljudskim odnosima blaga. Ona je most između preciznosti i empatije. Voli dobar tim i daje sve od sebe da doprinese njegovoj snazi, često iz pozadine, bez potrebe za reflektorima – objašnjavaju.
Ivani su postavili i tri brza pitanja.
Kako održavaš ravnotežu između preciznosti koju posao traži i suosjećanja koje ti tako prirodno dolazi?
U mom poslu, preciznost nije izbor nego temelj – brojke, zakoni, rokovi, sve mora biti na svom mjestu točno i usklađeno. No vjerujem da iza svakog dokumenta stoji osoba, a iza svake upute – tim. Zato nikad ne gledam samo u račune, brojke, tablice i dopise, već i u ljude s kojima radim. Ta ravnoteža dolazi prirodno – jer koliko god posao bio tehnički zahtjevan, usmjeren na propise i procedure, uvijek je dio šire priče koja uključuje međuljudske odnose, razumijevanje i podršku. I zato mi je jednako važno ispravno popuniti obrazac kao i osjetiti kada nekome treba topla riječ, osmijeh ili tiha podrška između redova.
Što ti najviše znači u kolektivu, što te motivira i čini zadovoljnom u radnom okruženju?
Za mene je temelj svega povjerenje – ono tiho, nenametljivo, ali snažno. Onaj osjećaj kad znaš da nisi sam, da si dio tima u kojem se svatko može osloniti na drugoga. Imam tu sreću da radim u “malom krugu velikih ljudi” Kolega s kojima dijelim ne samo poslovne zadatke, već i međusobno razumijevanje, podršku i puno smijeha. Motivira me upravo ta povezanost: kad vidiš da svatko daje najbolje od sebe, ali i zna kad treba stati i pomoći drugome. To zajedništvo i osjećaj da zajedno činimo nešto dobro i vrijedno – to je ono zbog čega svaki dan rado dolazim na posao.
Da možeš jednim savjetom ohrabriti novu kolegicu koja tek ulazi u svijet administracije i financija, što bi joj rekla?
Rekla bih joj: ne boj se brojki, papira ni propisa – svaki problem ima svoje rješenje, a svaka greška se može ispraviti. U ovom poslu najvažnije je ostati smiren, biti dosljedan i pitati kad ne znaš – jer nitko ne zna sve odmah, ali sve se može naučiti. I ono najvažnije: iza svake evidencije stoji smisao, a iza svakog pravila – svrha. S vremenom, sve sjedne na svoje mjesto i posloži se kao u slaganju puzzli. Bit će dana kad ćeš misliti da ništa ne štima i nema nikakvog smisla ni logike – ali kad pogledaš iza sebe, vidjet ćeš da si ti ta koja sve drži pod kontrolom, čak i kad ti se čini da ne držiš ništa.
