Jutro je, izgubljen u kuhinji, imam dogovorene poslove i obaveze za napraviti, a ne znam točno što, ne znam gdje sam, što sam, što se događa, tresavica, iracionalni strah od nečeg neopisivog i nepoznatog, lupanje srca, hoće li mi se nešto dogoditi u prostoru koji odjednom ne prepoznajem – tim je riječima svoju priču o životu s depresijom počeo 59-godišnji muškarac iz Koprivnice.
Depresija mu je dijagnosticirana prije dvije godine kada je morao potražiti pomoć jer se bolest počela manifestirati fizičkim simptomima – glavobolje, tresavice, vrtoglavica, mučnina, što ga je ometalo me u svakodnevnom životu. Dodao je da je sve počelo s nekoliko bolovanja, kod kuće se liječio sam pa je shvatio da to ne ide tako i otišao je liječniku.
– Prvo sam obavio neurološke pretrage koje su pokazale da je sve u redu i nakon toga po preporuci neurologa otišao sam psihologu i psihijatru. Bio sam i hospitaliziran na Odjelu psihijatrije. Nakon dijagnoze, u razgovoru s psihijatrom, došao sam do zaključka da je to stanje trajalo duže vrijeme. Na to ne obraćaš pažnju, ne promatraš ta stanja kao tegobe, nego smatraš da su one sastavni dio života koje donose problemi i stres na poslu ili u obitelji – rekao je.
U razgovoru s psihijatrom zaključio je da se ovo stanje zapravo pojavilo prije osam godina kada je došlo do promjene posla.
– Došao sam u drugu radnu sredinu, mislio sam da sam nesposoban, a s obzirom na godine, promjena posla je očito imala velik utjecaj. U razgovoru s psihijatrom došao sam do spoznaje da stvari za koje sam mislio da su sastavni dio života i normalne, ipak imaju utjecaj na čovjeka i on u jednom trenutku više ne može dalje i to se počne manifestirati kroz fizičku bol – naglasio je.
Pogleda li danas unatrag, zaključuje kako mu se čini da je posljednjih nekoliko godina, u najgorim depresivnim stanjima, živio život na nekoj distanci, da jednostavno nije bio prisutan u situacijama koje su se dešavale u njegovom životu i u obitelji, kao da se sve odvijalo oko njega, a on nije sudjelovao nego je bio samo promatrač.
Napomenuo je da ga nije bilo sram potražiti pomoć.
– Iznenađujuć je taj odnos s psihijatrom kojeg ne poznaješ, a jednostavno mu se i to ti zapravo paše. Potpunom strancu iznosiš svoje probleme i u razgovoru s njim naučiš kako se postaviti prema tim problemima i saznaš što ti je zapravo. Može li se izliječiti depresija ili ne, ne znam. Ja sam bolje. Stanja poput onih iz kuhinje povremeno su se javljala, sve dok se nisu primirila lijekovima i razgovorom. Zadnjih četiri mjeseci sam bez terapije, ali s psihijatrom razgovaram i dalje. Stanje je bolje – zaključio je.
Svjetski zdravstveni problem
Da je depresija ozbiljna bolest koja predstavlja veliku patnju za bolesnika, potvrdila nam je i dr. Mirjana Gašparić-Sikavica, voditeljica Odjela za psihijatriju u Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek, s kojom smo razgovarali uoči Svjetskog dana mentalnog zdravlja koji se obilježio ovog tjedna s ciljem podizanja svijesti o problemima mentalnog zdravlja i poticanja na ulaganje u sustav podrške mentalnom zdravlju.
Dr. Gašparić-Sikavica napomenula je da im se u svakodnevnom radu u psihijatrijskim ambulantama javljaju pacijenti s brojnim poteškoćama na psihičkom planu, a obuhvaćaju gotovo sve dobne skupine stanovništva naše županije s čitavim spektrom psihičkih oboljenja, od blagih do teških oblika bolesti.
– Depresija je poremećaj raspoloženja, stara je koliko i čovječanstvo i ubraja se u najčešće psihičke poremećaje današnjice. Blagu depresivnu epizodu doživjelo je barem jednom u životu više od polovice čovječanstva, a da nisu niti bili svjesni što se događa, 50 posto depresivnih smetnji ostaje neprepoznato, oko 70 posto bolesnika se ne liječi. Depresija je 1990. godine bila prepoznata kao četvrti javnozdravstveni problem, a iduće godine, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, bit će drugi – istaknula je dr. Gašparić-Sikavica.
Napomenula je da depresija uzrokuje znatna bolovanja i radnu nesposobnost, kompleksna je sistemska bolest koja nastaje kao međuigra bioloških, okolinskih čimbenika i ličnosti bolesnika.
Nije ju lako uočiti
– To je bolest s mnogo lica koju nerijetko nije lako uočiti, jer depresijom se naziva i ono što nije prava depresija, primjerice neki oblik neraspoloženja ili nezadovoljstva. Da bi nešto postalo bolest, mora trajati dovoljno dugo, mora imati prisutne simptome bolesti i dovoditi do disfunkcionalnosti osobe. Depresija predstavlja veliku patnju za bolesnika, stoga je to ozbiljna bolest koju treba na vrijeme prepoznati,shvatiti i obavezno liječiti – objašnjava liječnica.
Kaže da svaka nova epizoda bolesti dovodi do neurodegenerativnih promjena u mozgu i kronifikacije bolesti, stoga je vrlo važno adekvatno provođenje liječenja u kojem se primjenuju psihofarmaci, psihoterapija i socioterapija.
– Ključno u prepoznavanju depresije je gubitak interesa za životne aktivnosti koje je osoba do pojave bolesti uredno obavljala, bez nekih poteškoća, uživala u svakodnevnim aktivnostima, radovala se. Osoba postaje tužna, može izgubiti apetit, imati smetnje spavanja u vidu nesanica ili ranojutarnjeg buđenja,zapušta higijenu, zanemaruje obitelj, prijatelje, hobije. Mogu se javiti i tjelesne smetnje poput pritiska u prsima, lupanja srca, bolova. Osoba postaje ravnodušna, bez motivacije, okupirana negativnim mislima, a u nekih se javlja osjećaj krivnje i suicidalnost – istaknula je.
Depresija je izlječiva
Naglasila je da je depresija bolest koja je izlječiva i može se držati pod kontrolom ako prijeđe u kroničnost.
– U liječenju se primjenjuju antidepresivi koji reguliraju poremećenu ravnotežu kemijskih spojeva u mozgu i ne stvaraju ovisnost, a izbor lijeka treba prepustiti liječniku. Treba biti strpljiv, uzroci koji su doveli do depresije su složeni, a izlječenje nastupa polako. U teškim oblicima bolesti potrebno je i hospitalno liječenje, no to procjenjuje terapeut. Depresija neće proći sama od sebe, ona ne napada samo slabe i bespomoćne i nije sramota otići liječniku i psihijatru – zaključila je dr. Gašparić-Sikavica.
