Hrvatski zavod za statistiku ovih je dana objavio rezultate dva indikativna istraživanja. Prvo se bavi anketom o dohotku siromaštva i prema njemu stopa rizika od siromaštva u 2021. godini u Hrvatskoj iznosi nemalih 19,2 posto, a to je 0,9 posto više nego godinu dana ranije. Dodajmo ovome da stopa rizika od siromaštva ne pokazuje koliko je osoba zaista siromašno, nego koliko njih ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva. Prag tog rizika u 2021. za jednočlano kućanstvo iznosio je 36.461 kunu na godinu dana, a za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece iznosio je 76.568 kuna.
Drugo istraživanje kaže da su u lipnju ove godine cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju više čak za 12,1 posto u odnosi na isti mjesec prošle godine.
U ovom trenutku postalo je svima jasno da se kolo inflacije iz mjeseca u mjesec sve više ubrzava.
Problemi s opskrbom dobara i energenata na svjetskoj razini, ne dozvoljavaju nam da gajimo i minimum optimizma kada je riječ o prvom istraživanju, odnosno onom koji govori da raste broj građana kojima prijeti rizik od siromaštva. Već su sada neki stručnjaci napomenuli da stare potrošačke navike gube na snazi te napominju kako nakon ovog ljeta mnoge obitelji iz kontinentalnog dijela hrvatske dugi niz godina neće vidjeti more. Čak štoviše, preporučili su da bi bilo mudrije već i ovo ljeto provesti u blizini doma i polako se spremati na cjenovni šok koji nas očekuje tijekom jeseni.
A jesen, po svemu sudeći, neće biti nalik prethodnima. U rujnu dio sindikata sjeda za stol s predstavnicima Vlade kako bi dogovorili moguće povećanje osnovice plaća za zaposlene u javnim službama. Sindikalisti ističu da je zadnje ispregovarano povećanje plaća koje se dogodilo s 1. svibnjem pojela inflacija.
Zbog nje će predstavnici zaposlenih najvjerojatnije tijekom nadolazećih pregovora tražiti i dvoznamenkasti rast osnovica plaća, a Vlada će im teško ili nikako ispuniti tu želju.
Stoga ne bi začudilo da početkom školske godine nastavnici i profesori odbiju uči u učionice i da se na šalterima javnih službi pojave natpisi ‘štrajk’. Jedino izvjesno jest to da građani Hrvatske neće izaći u velikom broju na ulice i trgove kako bi zaštitili svoja egzistencijalna prava. Jer, kratka povijest moderne Hrvatske je pokazala da na ovom prostoru mogu isključivo ideološka pitanja mobilizirati mase, a iskazivanje nezadovoljstva zbog rasta praga siromaštva svodi se na to da štrajkamo u krugu radnog mjesta ili se pogrdnim riječima izražavamo na društvenim mrežama, odnosno komentirajući iz fotelje televizijske vijesti.
Uglavnom, s obzirom na ukazane trendove u gospodarstvu, možemo očekivati daljnji rast rizika od siromaštva i znatnija poskupljenja usluga i dobara.
