Obitelj Blažeković iz Koprivničkih Bregi već se trideset godina bavi zeljem pa je to sada već svojevrsna tradicija. Na njegovom OPG-u prodaju se svježe glavice zelja uzgojene prirodno na njihovoj zemlji bez plastenika.
– Moja obitelj se oduvijek bavila zeljem pa sam i ja to nastavio, međutim, svake godine situacija je sve gora – pojašnjava vlasnik OPG-a Krešimir Blažeković.
Trenutno imaju tri rali zemlje. Imali su, kaže, i više, ali su odlučili smanjiti količinu zemlje na kojoj sade zelje jer je nastupila korona pa nije bilo ni sajmova, iako, ističe, nema ni zelja kao što ga je nekada bilo.
– Ova godina je loša zbog visokih temperatura i suše, prošla je pak bila loša zbog insekata i bolesti od kojih je zelje sve teže štititi – govori Krešimir.
Pojašnjava da je nekada na jednom hektaru zemlje bilo i po 35 tona zelja, a danas se dobije između pet i deset tona. To laiku zvuči puno, no to su značajni gubitci za naše poljoprivrednike.
– Mi koji uzgajamo zelje međusobno puno pričamo i pokušavamo zajednički pronaći neka rješenja kako bi urod bio čim bolji. Ova godina bila je vruća i suha, a moj OPG nema navodnjavanje, međutim, kažu mi kolege koji navodnjavanje imaju, da ni kod njih nije ništa bolje. Oni su, osim što imaju navodnjavanje, svoje zelje posadili tri tjedna ranije nego mi i svejedno imaju samo lišće. Problem je u tome što su glavice mekane i prazne. Tek sada su se, kako se to u narodu kaže, počele zavijati što znači da bi im sada trebalo još barem mjesec do mjesec i pol dana da dozriju i popune se pa da budu spremne za berbu – pojašnjava Krešimir.
Govori kako će, gledajući svoj urod, ono što je zasađeno nešto ranije vjerojatno biti i dobro, no zelje koje su zasadili svega nekoliko dana kasnije vjerojatno će propasti.
– Nije svaka površina ista. Na nekoj će podbaciti možda 30 posto, a na nekoj i do 80 ili 90 posto uroda. Zelje se sadi od kraja lipnja do početka srpnja, u tih dva tjedna, a bere se od listopada do prosinca. Mi smo dio posadili oko 20. lipnja i to će vjerojatno biti dobar urod, ali zelje koje smo posadili svega desetak dana kasnije vjerojatno se neće stići popuniti i formirati glavicu. Njemu bi trebalo još mjesec dana jako toplog i lijepog vremena. Čak smo ove godine zbog toga krenuli i kasnije u berbu. Počeli smo brati prošli tjedan, inače se zelje bere odmah krajem rujna i početkom listopada – govori Krešimir, ali pojašnjava kako su ove godine ipak bili ugodno iznenađeni.
– Prošle godine insekti i bolesti uništili su puno zelja. Ove godine je zelje zdravo i tih problema nije bilo. Ni mi nismo mogli vjerovati. Međutim, klimatske promjene rade svoje – rekao je.
Krešimir svoje domaće, tradicionalno uzgojeno zelje prodaje u okolici Koprivnice, a tokom našeg razgovora stalno je dolazio netko od mještana jer kod njega znaju da dobivaju najbolju kvalitetu po odličnoj cijeni i bez varanja.
– Cijena zelja ove godine je oko 3,50 do četiri kune, prošle je bila 2,50 do tri kune. Mi smo jedni od rijetkih, ako ne i jedini, koji zelje još uvijek prodaju na rinfuzu. Imamo vagu, pred vama važemo zelje i dajemo vam točno koliko želite, tražite i trebate. Možete kupiti pune vreće ili jednu ili dvije glavice – govori Krešimir i pojašnjava kako nije problem u cijeni zelja već u tome da ga nema dovoljno, a potražnja je velika.
– Nekada smo mogli proizvesti ogromne količine zelja, ali nismo ga imali kome prodati. Sada je potražnja strašno velika, ali tu količinu zelja mi jednostavno više ne možemo dobiti – zaključuje Krešimir Blažeković.
