Podravka je uvjerljivo najveća hrvatska prehrambena kompanija, ali i snažan konkurent na internacionalnom tržištu. Njeni su proizvodi i brendovi poznati u cijelom svijetu, a ‘kompanija sa srcem’ čiji se ‘dobar okus daleko čuje’, jedan je od najsnažnijih identifikatora Koprivnice koju se nerijetko povezuje baš s najslavnijim Podravkinim proizvodom – Vegetom. Sve to već dugo više nikog ne iznenađuje. S druge strane, Koprivničance je iznenadio novi suvremeni izgled Podravkine upravne zgrade i povijesni rezultati koje je ova kompanija ostvarila u prošloj godini. Za sve to je pak zaslužna Martina Dalić, nova predsjednica Uprave koji je odlučna u tome da Podravka i dalje ostane jedna od vodećih hrvatskih kompanija, ali i snažan konkurent na internacionalnom tržištu. Kakve ‘male tajne velikih majstora kuhinje’ krije, otkrila nam je u velikom intervjuu za Glas Podravine i Prigorja.
Podravka je predstavila rekordne rezultate godišnjeg poslovanja, najveće u povijesti. Krenimo onda s jednim ne prehrambenim, nego poslovnim receptom.
– Ne bih se usudila davati recepte, ali kada se osvrnem na godinu iza nas, nekoliko stvari svakako treba istaknuti. Prije svega na iznimno izazovna zbivanja na tržištu te pronalaženje i provođenje rješenja za savladavanje ili ublažavanje tih izazova. Ništa što se prošle godine zbivalo – od rasta cijena sirovina, energenata ili nedostatka radne snage nismo ignorirali. Nismo slegnuli ramenima nego smo se s tim izazovima bavili u mjeri u kojoj je to bilo moguće. Iza svega toga stoji ogroman rad svih Podravkaša, od Uprave do svakog zaposlenika u Podravki, Belupu, Mirni, Žitu i našim drugim internacionalnim društvima. Naravno, radimo u kontekstu naše strategije i ne odustajemo od ciljeva koje smo zacrtali, a to su modernizacija kompanije, unapređenje organizacije i portfelja te jačeg prisustva na inozemnim tržištima. Drago mi je da na provođenju strategije više radimo nego što o njoj govorimo. Upravo taj rad, otvorenost prema promjenama i odvažnost da mijenjamo sve što nije dobro, srž su tog rezultata.
Dvije ste godine na čelu Podravke. Jesu li se u tom vremenu iskristalizirali još neki smjerovi prema kojima bi trebalo krenuti?
– Smatram da je smjer u kojem idemo dobar. To je smjer poduzimanja i provođenja niza projekata, aktivnosti, inicijativa, promjena i investicija koji su usmjereni na preobrazbu Podravke u istinski efikasnu, modernu kompaniju koja se u svim svojim aspektima može mjeriti sa svojim konkurentima, dakle, najpoznatijim svjetskim kompanijama u prehrambenoj industriji. U tom je razdoblju bilo važno početi ‘rušiti silose’ koji su u Podravki bili snažni i sprječavali da ona zaista funkcionira kao jedinstvena kompanija – Podravka u Koprivnici, zajedno sa svim društvima koje imamo po svijetu, gdje se bitne procedure na jednak način provode kao i u Belupu. Interno sigurno imamo još posla u uspostavljanju jedinstvene korporativne kulture orijentirane na uspjeh na tržištu i uvjerenost da Podravka može svim izazovima odgovoriti na jednak ili bolji način nego što to čine naši konkurenti. U tome najveću odgovornost sigurno imaju menadžment i rukovodstvo. Drago mi je vidjeti da se to i događa, drago mi je vidjeti provedbu velikog broja različitih aktivnosti u kojima sudjeluju ljudi iz različitih dijelova kompanije jer se rezultati koje ostvarujemo ne mogu postići bez doprinosa svih, bez toga da cijela organizacija živi i prihvaća te promjene.
Jesu li Vas Podravci dobro prihvatili ili je u početku bilo neke ‘oprezne’ atmosfere?
– Logično je i prirodno da su ljudi oprezni kada dođe do promjene na čelu kompanije. U početku su suzdržani i promatraju u kojem smjeru će se stvari razvijati. To je normalno i nije specifično samo za Koprivnicu ili Podravinu. No sada, nakon dvije godine, sam sigurna da mi u Podravki vjeruju kada kažem da je moj fokus i fokus cijele Uprave na tome da Podravka raste, da bude veća i snažnija. To povjerenje postoji. Ne zato što sam ga ja tražila riječima, nego zbog svega što smo postigli i zbog upornosti kojom to radimo.
Podravka je lokalni ponos, no istodobno je internacionalna kompanija. Je li zahtjevno pomiriti te dvije komponente?
– Takvo što ide ruku pod ruku i nije potreban poseban napor u ostvarivanju te ravnoteže. Podravci i Koprivnica s pravom imaju razloga biti ponosni na Podravku kao najveću hrvatsku prehrambenu industriju, ali ona ne bi mogla biti takva bez internacionalne komponente. Vjerujem da svi razumiju da se perspektiva još veće Podravke nalazi u još snažnijoj prisutnosti na inozemnim tržištima. Što Podravka bude internacionalnija, to će razloga za lokalni ponos biti više.
Hoće li to osigurati i nastavak tradicije ulaganja u lokalnu zajednicu, velike društvene uloge i odgovornosti Podravke?
– Nema gotovo niti jedne društvene, kulturne ili humanitarne aktivnosti koja se odvija u Koprivnici, pa i šire, gdje Podravka nije prisutna. Podravka je i do sada bila snažno povezana sa svojim gradom, a sigurno će tako biti i u budućnosti.
Ovdje mislim i na izdvajanja za lokalne prvoligaše.
– Naša društvena odgovornost i povezanost s lokalnom zajednicom ne svodi se samo na sponzoriranje nogometnog i rukometnog kluba. Vjerujem da to i građani Koprivnice vide. Ovih smo dana usvojili strategiju održivog poslovanja. Jedan od njenih sastavnih dijelova je i društvena odgovornost koja se velikim dijelom veže uz lokalnu zajednicu. A osobno bih željela da društvenu aktivnost malo više usmjerimo na djecu i mlade, naročito u one koji su suočeni s ograničenim mogućnostima. .
A što se tiče sportskih klubova?
– To je višedesetljetna tradicija. Svakako bismo željeli da ti klubovi i svojim rezultatima promoviraju ime Podravke i Vegete. Naravno, sport je takav – nekad su rezultati bolji, nekad lošiji. Upravo smo zato ugovore koji su prošle godine sklopljeni s klubovima vezali uz rezultate koje ostvaruju. Na taj način pokušavamo jasno ljudima iz sporta ukazati da Podravka od njih očekuje rezultate.
Znači li to da ako ne bude rezultata, neće biti ni velikih sponzorstava?
– Smatram da je model kroz koji se financiraju klubovi, naročito Slaven Belupo, potrebno modernizirati. Nije racionalno očekivati da Podravka može financirati potrebe svih sportskih klubova, koje za prvoligaške klubove nisu male. Vjerujem da to ljudi koji vode klubove i razumiju.
Prijeđimo na neka lakša pitanja. Treba li država prodati svoje udjele u Podravki?
– Moram istaknuti da ja kao predsjednica Uprave nisam u poziciji o tome odlučivati, ali mislim da Podravka danas ima optimalnu strukturu vlasništva za naše prilike. Osobno, ne vidim razloga za prodaju državnog udjela i koliko ja znam takvih planova nema. Podravka je izlistana na Zagrebačkoj burzi gdje oko 20 posto dionica kotira na tržištu, otprilike 51 posto dionica drže mirovinski fondovi, a ostatak država. Tako je postignuta vrlo dobra struktura vlasništva. S jedne strane, kroz Burzu se od kompanije zahtijevaju visoka transparentnost i visoki standardi poslovanja, a mirovinski fondovi dolaze s jasnim poslovnim ciljevima, ali i razumijevanjem za dugoročan razvoj kompanije. U svemu tome država uz vlasništvo, kroz dividendu, ostvaruje i prihod od tog vlasništva za državni proračun. Ako uz to lokalna zajednica i radnici vide državni udjel i kao jamstvo stabilnosti, onda je postignuta dobra vlasnička struktura koja kompaniju vrlo jasno fokusira na rezultate i borbu s konkurencijom, uz zadržavanje osjećaja stabilnosti zbog državnog prisustva.
Trebaju li lokalni ljudi u državnom vlasništvu vidjeti stabilnost?
– Svatko od nas o tome ima svoj stav. Većini ljudi u ovome kraju to predstavlja stabilnost i ako je to tako onda mislim da to treba poštovati. Važno je da vlasnici stvaraju poticaj i prostor za rast i razvoj kompanije što u ovoj strukturi oni i čine.
Vaš dosadašnji mandat obilježio je i jedan od najvećih investicijskih ciklusa u
povijesti kompanije, otvorene su nove tvornice i pogoni, gradi se logističko-distributivni centar… Kolika su bila ulaganja? Koliko se Podravka zadužila, a koliko je bespovratnih sredstva Europske unije dobila?
– Investicije koje smo dovršili ili započeli u prošloj godini su značile kapitalna ulaganja od otprilike 61 milijun eura. Zaduženost kompanije pri tome je ostala niska, što znači da se za te investicije prošle godine nismo zaduživali. Točnije, udio duga u zaradi prije kamata, amortizacije i poreza se smanjio s 0,8 na 0,7. Ove će godine financijske potrebe biti nešto veće zbog financiranja izgradnje logističko-distribucijskog centra što je investicija od skoro 50 milijuna eura. Ali cilj nam je provesti investicijski ciklus čija je vrijednost oko 200 milijuna eura ulaganja u tri godine, a da Podravka ostane niskozadužena. Što se tiče europskih sredstava, za novu proizvodnu liniju u Varaždinu u tvornici Kalnik koristili smo bespovratna sredstva i od Ministarstva poljoprivrede dobili oko 2,5 milijuna eura. Sunčana elektrana na Danici također je sufinancirana iz europskih sredstava. Tako su od 61 milijun eura kapitalnih izdataka, oko 3,4 milijuna eura europska bespovratna sredstva.
Ima li većih planova za solarne elektrane?
– Ima, nastavljamo graditi sunčane elektrane na preostalim krovovima naših tvornica. Za to imamo spremne projekte i dijelom odrađene postupke nabave. Cilj je sunčanim panelima prekriti sve naše krovove, a na taj bi način postigli da se oko posto potreba Podravke za električnom energijom proizvodi iz vlastitih i obnovljivih izvora. Jedino što još čekamo je objava natječaja za europska sredstva iz modernizacijskog fonda.
To je jedna velika zelena tranzicija.
– Ta bi tranzicija proizvodne pogone Podravke i Belupa u Koprivnici učinila visoko samodostatnim u dijelu potrošnje električne energije. Dodatno, pripremljena je investicija u proširenje kotlovnice na drvnu sječku i u tijeku je natječajni postupak za izbor izvođača i dobavljača. Ova bi nas investicija trebala dovesti na više od 50 posto zadovoljenja potrebe za toplinskom energijom, odnosno industrijskom parom iz obnovljivih izvora, čiji je glavni energent za proizvodnju inače plin. Jedina prepreka ovoj investiciji su birokratske prepreke koje su se pojavile ovih tjedana, a koje dovode u pitanje tretman drvne sječke kao biomase i obnovljivog energenta što se do sada za postojeću kotlovnicu nije javljalo kao problem ili pitanje.
Koliko Podravka iskorištava lokalne potencijalne opskrbe i proizvodnje? Povijesno se može učiniti da je to iz određenih razloga bilo možda i više.
– Nekada, sad već davno, vjerojatno je bilo i više. Podravka je izašla iz bivše države kao veliki zemljovlasnik. Međutim, već prije mnogo godina ta je zemlja vraćena državi. Danas jačamo vlastitu proizvodnju i odnose s kooperantima, kako u Koprivničko-križevačkoj županiji, tako i u okolnim županijama. I taj će se proces nastaviti. Pandemija je pokazala koliko se brzo dobavljački lanci mogu poremetiti, koliko snažno mogu porasti cijene prijevoza… Vjerujem da je jačanje odnosa s lokalnim proizvođačima dobro za stabilnost i budućnost Podravke. Zato smo i sami povećali vlastitu poljoprivrednu proizvodnju, a činit ćemo to i ubuduće. Radimo na navodnjavanju površina koje su u vlasništvu, dugoročnom zakupu ili koncesiji. Prošle smo godine prvi puta zasadili četrdesetak hektara paprike, a i to će se nastaviti jer time osiguravamo značajan dio domaće komponente za naše proizvode. Ove ćemo godine prvi puta saditi i industrijsku rajčicu na osamdesetak hektara naših površina i tridesetak hektara kod kooperanata kako bismo počeli stvarati sirovinsku osnovicu koja će servisirati novu tvornicu za preradu rajčice u Varaždinu. Naše potrebe za rajčicom kao sirovinom zahtijevaju uzgoj industrijske rajčice na najmanje 300 hektara što znači da očekujem širenje njezina uzgoja u idućim godinama.
U posljednje se vrijeme baš ‘domaće’ nametnulo kao jamstvo kvalitete. S druge strane, vidimo i krizu u ‘žitnici Europe’ koja je još uvijek neizvjesna. Je li jačanje domaćih kapaciteta zalog za stabilnost? Koliko je uopće ukrajinska kriza utjecala na Podravku?
– Logično je da prehrambeno-prerađivačka industrija ima primjerenu sigurnost u nabavi odnosno proizvodnji poljoprivrednih sirovina. Zbog toga značajno radimo na povećanju domaće i vlastite proizvodnje povrća. Što se tiče žita, Hrvatska proizvodi više od svojih potreba. Svo žito potrebno za naše proizvode – od dječje hrane i Čokolina pa nadalje – nabavljamo od kooperanata u Hrvatskoj. Kriza u Ukrajini nije izazvala problem dostupnosti količina, ali se odrazila na cijenu žitarica. Cijena po kojoj smo nabavljali žitarice 2022. godine bila je dvostruko veća nego godinu prije. Jačanje suradnje s kooperantima i sigurnost dobave svih poljoprivrednih sirovina nešto je na čemu kontinuirano radimo. Nije realno očekivati da u Hrvatskoj možemo proizvesti sve potrebne sirovine za našu proizvodnju. Ipak, za sada nam se taj smjer pokazao korisnim i dao je doprinos sigurnosti i nižoj cijeni sirovina.
S obzirom na to da svjedočimo stalnom rastu cijena, mislite li da će se ta situacija smiriti ili se promjena za sada ne nazire?
– Vidimo da posljednjih mjeseci na tržištu dolazi do smirivanja rasta cijena sirovina. Nekim su sirovinama cijene počele padati. No cijena većine sirovina, pa i onih kojima cijena pada, danas je još uvijek veća nego 2021. Nekim pak sirovinama i ambalažnim materijalima cijena i dalje raste, na primjer staklu. Vjerujem da će rast cijena u ovoj godini biti i dalje prisutan, ali značajno sporijom dinamikom nego što je to bio slučaj prošle godine. Ipak, kretanje cijena ovisi o smjeru i intenzitetu aktualne ukrajinske krize. Iako je taj događaj na neki način postao dio naše svakodnevice, ima veliki potencijal da iznenada preokrene sve trendove za koje sada vjerujemo da se smiruju.
U nekoliko ste navrata naglašavali da je najvažnija briga za radnike i povećanje
plaća. Unatoč tome, svjedočili smo određenim nezadovoljstvima. Zašto?
– Isto tako smo svjedočili i povećanju plaća u tri navrata tijekom protekle dvije godine. To se u prethodnim razdobljima baš i nije događalo. Kada sam došla u Podravku, jedno od mojih obećanja bilo je da ću raditi na poboljšanju materijalnog položaja i prava radnika. To je, za sada, provedeno upravo kroz tri vala povećanja plaća, ali i poboljšanje uvjeta rada kroz klimatizaciju pogona. Plaće radnika u prosincu 2022. su bile 14 posto veće nego u prosincu 2021, a primanja 18 posto veća. Kada kažemo primanja, mislimo na plaću plus sve neoporezive dodatke koji se isplaćuju mjesečno. Ti postotci ne uključuju jednokratne nagrade koje smo prošle godine isplaćivali dva puta. Podravka radnicima isplaćuje maksimalni iznos neoporezivih isplata koje je Vlada dozvolila kroz oslobođenja od poreza i doprinosa. Cilj je ove Uprave, ali i moj osobni cilj da svi Podravkaši imaju koristi od dobrih rezultata poslovanja i osjete te rezultate u svojim primanjima. Zato je na razini cijele Grupe u povećanje mase plaća u prošloj godini utrošeno oko 9,3 milijuna eura. I dalje stojim pri tome da je Podravka prevelika, i za hrvatsko gospodarstvo preznačajna kompanija da bi itko u Podravki imao zarađenu plaću koja je manja od minimalne – toga više nema.
To je, zapravo, i nezakonito?
– Ustvari nije. Način na koji se primjenjuje minimalna plaća je takav da se zarađena plaća izračuna prema pravilima izračuna koji vrijede u određenoj kompaniji, a ako je ona manja od minimalne, onda po zakonu poslodavac mora doplatiti nedostajući iznos. No u Podravki već dvije godine nema radnika čija bi zarađena plaća bila manja od minimalne plaće. Moj je cilj da zajedno s rastom i poboljšanjem poslovnih rezultata, rastu i plaće kako bismo postigli ono što je primjereno modernoj kompaniji, a to je da se njezina konkurentnost na tržištu ne može primarno graditi na niskim plaćama.
Najavili ste novi način obračuna plaća. Što to konkretno donosi radnicima?
– To je također jedna od stvari koju je Uprava obećala pripremiti kao važan iskorak u kvaliteti načina određivanja plaća i pravednosti nagrađivanja. Postojeći sustav koeficijenata tzv. Tarifa datira iz 1997. godine. Radi se o kompliciranom sustavu koeficijenata pa smo proteklu godinu iskoristili za izradu brojnih analiza postojećeg sustava i pripreme novog sustava plaća. Novi sustav bi se temeljio na platnim razredima, a visina plaće bi ovisila o tarifnom razredu u koji je svrstan posao koji obavlja pojedini radnik, uvećano za individualni učinak i individualne okolnosti pojedinog radnika. Ovakav način utvrđivanja plaća ima većina velikih kompanija u Hrvatskoj. Tako bismo stvorili sustav u kojem više ne bi bila moguća situacija da radnik cijeli radni vijek ima isti koeficijent, kao što danas imamo slučajeva. Namjera nam je ispraviti i neusklađenosti u plaćama koje se pojavljuju kao posljedica primjene različitih koeficijenta za isti posao. Na primjer, imamo radnike koji obavljaju isti posao na identičnom stroju, a zbog razlike u koeficijentima primaju različitu plaću. To ljudi s pravom doživljavaju kao nepravdu. O svojstvima novog sustava raspravljamo na radnim sastancima s predstavnicima sindikatima, a organizirat ćemo i različite mogućnosti direktnog informiranja svih radnika o novom sustavu. Vjerujem da ćemo u sljedećim mjesecima doći do dogovora jer radnici Podravke žele moderniji sustav plaća i imaju na to pravo. Radnici ne trebaju biti zabrinuti oko tranzicije na novi sustav jer je početna točka svih planova da se nikome, samo zbog prijelaza na novi sustav, plaća ne smije smanjiti niti za jedan cent.
Već se godinama šuška o prodaji Belupa, no jednom ste prilikom istaknuli kako je
to ‘druga noga’ kompanije i njena komparativna prednost pred ostalim sličnim kompanijama. Je li to i dalje slučaj?
– Belupo je svakako ‘druga noga kompanije’. On je i konkurentska prednost Grupe Podravka, s obzirom na to da su prehrambeno-prerađivačka i farmaceutska industrija ipak izložene različitim rizicima. Na razini grupe vjerujem da su ti rizici manji nego pojedinačno za bilo koju od tih industrija. U ovom razdoblju nema niti govora niti planova o prodaji Belupa. Upravo suprotno, on je na odličan način savladao izazove koji su se pojavili na ruskom i ukrajinskom tržištu kada je počeo rat. Imamo novi menadžment, a ovih se dana dovršava strategija razvoja Belupa za sljedećih pet godina u čijem je fokusu istraživanje i razvoj, modernizacija portfelja te razvoj novih lijekova koji će Belupu dati veću snagu. Jačat ćemo poziciju Belupa na tržištima srednje i jugoistočne Europe te Hrvatske gdje želimo biti dominantni u kategorijama u kojima imamo svoje proizvode… Planovi Belupa vrlo su ambiciozni u pogledu jačanja kompanije.
Lijekovi su izuzeti iz sankcija ruskom tržištu pa je to tržište i dalje dostupno?
– Da, lijekovi nisu podložni sankcijama, ali upravo zbog nesigurnosti koja je vezana uz rusko tržište, nova strategija Belupa se snažno fokusira na jačanje prisustva na drugim tržištima, naročito tržištima srednje Europe, u Poljskoj i Češkoj te jugoistočne Europe. Cilj nam je ojačati otpornost Belupa na rizike i nesigurnosti povezane s izvozom lijekova na rusko tržište koje će se sigurno nastaviti.
U razgovoru s ljudima koji nose veliku odgovornost i rukovode velikim poslovima, uvijek se nameće pitanje kako se opustiti, riješiti stresa. Znam da volite trčati…
– Trčanje je način kontrole stresa, ispušni ventil, vrijeme u kojem se u glavi možete sa svima detaljno raspraviti i porazgovarati. Trčanje nalazim kao izvrstan način za otpuštanja negativne energije i stvaranje jednog rezervoara za pozitivnu energiju. Sveukupan rezultat su brojni otrčani polumaratoni i dva maratona od kojih onaj u Ljubljani u listopadu prošle godine s rezultatom 3 sata 58 minuta za 42,2 kilometra.
Živite na relaciji Koprivnica-Zagreb. Koliko Vam je to izazovno?
– Koprivnica nije baš toliko daleko od Zagreba…
Nadam se da Vam je ugodno boraviti u Koprivnici.
– Istina. Rekla bih da je Koprivnica ugodno mjesto za život. Mislim da ima dobru infrastrukturu, a dostupnost različitih društvenih sadržaja puno je bolja nego u Zagrebu, ako uzmemo u obzir da je riječ o manjem gradu. Tako da, u dijelu vremena u kojem boravim u Koprivnici, ugodno se osjećam.
