Krsto Hegedušić, slikar koji je, u duhu umjetničkog udruženja Zemlja u kojem je djelovao, smatrao da kako bi se postalo darovitim slikarem nije potrebno formalno obrazovanje, u rodnom selu svojeg oca, Hlebinama, gdje je provodio ljeta, susreo je mlade slikare-seljake Ivana Generalića i Franju Mraza.
Spomenuti talentirani mladići tad su još uvijek preslikavali postojeća umjetnička djela, uglavnom svetačke slike. Stoga ih je Hegedušić, nakon podučavanja različitim slikarskim tehnikama, počeo poticati na promjenu tematike svojih radova prema prikazivanju vlastite okoline bez uljepšavanja, onakvom kakva ona jest. Iako su Generalić i Mraz, a kasnije i ostale generacije naivnih umjetnika, razvili svoj prepoznatljivi izraz te proširili svoju tematiku na fantastičan, unutarnji svijet ili odabrali određeni motiv koji će ih proslaviti, u suštini naivnog slikarstva od tada je seoska svakodnevica. Uz mnogobrojne poslove na polju i u domaćinstvu, u tom je životu važnu ulogu imalo i stočarstvo. Seoska dvorišta nekoć su bila puna različitih domaćih životinja kao što su krave, kokoši, guske ili svinje, a o njima se pomno brinulo. Pritom je svinjogojstvo, kao jedna od najvažnijih grana stočarstva, često prikazivano na djelima naivnih umjetnika.
Kupnja svinja često se odvijala na sajmovima i zaključivala usmenim dogovorom, a poslovi vezani uz njih neodgodivo su se i svakodnevno obavljali: o životinjama se pomno brinulo te ih se smatralo velikim bogatstvom. Velika se pažnja pridavala njihovoj ishrani pa se svinje, baš kao i krave ili ovce, vodilo na pašu za što su bili zaduženi pastiri nazivani kanasima. Krajem studenog tradicionalno se održavala svinjokolja kako bi svježe meso moglo biti skladišteno i prerađivano na što nižim temperaturama. Za skladištenje mesnih prerađevina i spremanje različitih jela od svinjetine najčešće su bile zadužene žene. Kao što sugerira naslov postava, u narodu poznata i duhovita poslovica, svinjsko je meso bilo veoma cijenjeno. Naime, zbog svoje količinske ograničenosti, ali i velike nutritivne vrijednosti, svinjetina i mesne prerađevine od nje na stolove su se stavljale samo u posebnim prilikama kao što su svadbe ili sajmovi, a radnici su ih nosili sa sobom na polje ili u šumu ne bi li se okrijepili u pauzi od mukotrpnog rada. Također, mnogi naivni umjetnici u središte svojih mrtvih priroda, na kojima su prikazivani lokalni proizvodi, neizostavno uključuju i proizvode od svinjetine.
Obzirom da su se svinje nalazile u gotovo svakom dvorištu, brzo su postale jednim od brojnih prepoznatljivih simbola podravskog sela. U naivnoj umjetnosti, osim svakodnevnih, često su prikazivane religijske teme nerijetko smještene u poznati, podravski krajolik. Zbog toga ne čudi što je Ivan Generalić ispod svojeg raspetog Krista na triptihu Sneg pada prikazao upravo svinje, čime je svojedobno izazvao kontroverze. S druge strane naivci koji su poznati po radovima fantastične tematike u svoja djela nerijetko uobičajene motive koji ih okružuju postavljaju u različite, neobične situacije kako bi im se mogla pripisati drugačija, maštovita značenja. Među takvim motivima ponovno su se pronašle svinje.
U Zbirci naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice brojni su radovi na kojima ove domaće životinje imaju ključnu ulogu i na kojima se one pojavljuju u svim navedenim situacijama. Dvadesetak izloženih slika i crteža, nastalih između 50ih godina 20. stoljeća i suvremenosti, udruženi su s posjetiteljima uvijek dostupnim pojedinim djelima Ivana Generalića koja prikazuju svinje u jedinstven postav, realiziran uz pomoć Grada Koprivnice.
Postav Nema tice do prasice, autorice Jelene Kaić, u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama javnost može pogledati od 20. siječnja do 15. veljače 2026. godine, a u njemu sudjeluju:
Anica BLAŽEKOVIĆ, Dragan BOBOVEC, Dragan GAŽI, Ivan GENERALIĆ, Josip GENERALIĆ, Milan GENERALIĆ, Josip GREGURIĆ, Marija HALAČEK, Nada HEGEDUŠIĆ JANKOVIĆ, Milan HORVAT HLEBINSKI, Đuro JAKOVIĆ, Željko KOLAREK, Željko KOROŠEC, Ivan LACKOVIĆ CROATA, Ivana LOVKOVIĆ GRGENDINA, Borivoj MAKSIMOVIĆ, Josip NOVOSELEC, Vera SIMONOVIĆ, Nada ŠVEGOVIĆ, Pero TOPLJAK i Ivan VEČENAJ.
