Koprivnica i dalje proživljava investicijski ciklus kakav nije imala desetljećima, no s radovima na kušnju dolazi i strpljenje građana koji se sve teže nose s prometnim gužvama i zatvorenim i raskopanim ulicama. Ipak, svojevrsna revitalizacija Koprivnice tu ne prestaje pa se nakon obnove trga najavljuje rekonstrukcija tržnice, zgrade knjižnice i gradskog parka, gradit će se rotori i nadvožnjaci, planira se poticajna stanogradnja i dopuna gospodarske zone, a očekuje nas i politički izazovna superizborna godina i još ponešto što će stubokom promijeniti živote Koprivnice i Koprivničanaca. Čini se ipak da je gradonačelnik Mišel Jakšić spreman na sve, barem ako je sudeći prema velikom razgovoru za Glas Podravine i Prigorja.
Grad ne mijenjaju samo radovi, nego i ljudi. Koliko se Koprivnica promijenila otkada je postala sveučilišni grad?
Vratimo li se petnaestak godina unazad, nailazit ćemo na rečenicu da Koprivnica nikad neće imati Kampus nego Krampus. Posebno me zato danas veseljem i ponosom puni činjenica da su se svi oni koraci i političke batine koje su dobivali moji prethodnici, gradonačelnik Mršić i gradonačelnica Želježnjak, na kraju dana isplatili. Dovoljno je da danas dođemo u prostor Kampusa i vidimo zgradu sveučilišta, ENTER, novu zgradu Obiteljskog centra, sve ono što Marija Mraz radi sa svojom udrugom, ali i sve ono što se planira u narednom razdoblju, bilo u suradnji sa Županijom, bilo sa Sveučilištem Sjever. Često sam govorio kako očekujem da skoro, ali i dugoročno Sveučilište Sjever za Koprivnicu ima značaj jednak onome koji je Vegeta imala prije sedamdesetak godina. Uistinu vjerujem u to, a veseli me da je to već i danas prilično vidljivo. Ako danas u Koprivnici imamo 1200 studenata i ako pogledamo na koji se to način prelijeva i u druge sfere društvenog i gospodarskog života u Koprivnici, s velikim potencijalom za razvoj u budućnosti, onda nije teško procijeniti koliko je Sveučilište važno za naš grad. Kada iz prve ruke vidiš promocije naših studenata poput onih koje su se održale prošloga tjedna i na kojima je bilo njih tristotinjak zajedno s roditeljima, braćom i sestrama, prijateljima, partnericama i partnerima, jasno je da je sav trud vrijedio i da ta naša studentska priča i u cijeloj perspektivi ima ogroman potencijal. Zato nas veseli što se otvaraju i neki potpuno novi smjerovi od kojih su neki, usudio bih se reći, skoro pa samo i koprivnički, zato veseli otvaranje smjera prehrambene tehnologije koji se odmah povezao s Podravkom i zato se vrlo ozbiljno pripremamo za ulaganje kroz ITU mehanizam koji će njihove kapacitete podići još i više izgradnjom laboratorija i istraživačkih centara, ali će ih i jače povezati s našim gospodarstvom. Zbog svega toga je priča sa sveučilištem u Koprivnici jedna od najznačajnijih u povijesnim etapama razvoja grada. Nešto što je nekada bila industrijalizacija, danas je obrazovanje, danas je Sveučilište Sjever.
Studenti danas imaju gdje jesti, no imaju li i gdje spavati?
Pitanje studentskih smještajnih kapaciteta definitivno se mora riješiti. Privatni investitor očito se nije pomaknuo s mrtve točke odnosno od onoga što je bilo obećano i potpisano i zato danas imamo razgovore sa Sveučilištem Sjever o tome kako da se pripremimo za tu investiciju i kako da pristupimo prema državi i resornom ministarstvu. Koprivnica je zaslužila i studentski dom i učenički dom te da nije primjereno da baš naša Koprivnica bude jedini grad s javnim sveučilištem koji to nema. Zato u rješavanju tog problema očekujem veću ulogu države, a i nekoliko sam puta osobno o tome razgovarao s premijerom Plenkovićem i mislim da za tu priču jednostavno moramo zajedno lobirati i zajedničku ju ostvariti.
Zrinski trg napokon je obnovljen. Jeste li zadovoljni rezultatom?
Očekivao sam velike rasprave jer kada nešto drastično mijenjaš nakon 30 godina, treba očekivati i različite komentare. Sve to je dodatno potencirala i nervoza oko iščekivanja završetka radova za koje su mnogi govorili da će trajati vječno, ali priča je gotova. Veseli me što smo još jednom pokazali kako smo gradska uprava koja ispuni ono što obeća pa i ono što se obećavalo nekoliko desetljeća. Obnova trga nije bila jednostavna investicija jer bi u protivnom bila gotova znatno ranije. Unatoč tome, kada danas pogledam novi trg, moram reći da mi je lijep i da mi je drago što primamo mnogo pozitivnih povratnih komentara, a posebno je veselje vidjeti ove naše najmlađe sugrađane, razdraganu dječicu, kako uživaju u fontani i trčkaraju po trgu. To je ono što smo obnovom trga željeli i dobiti – novo mjesto susreta, zabave i stvaranja sjećanja koje šalje življu, energičniju i otvoreniju poruku o duhu Koprivnice za 21. stoljeće. Mislim da smo to i dobili, čekamo još samo da sve zazeleni do kraja jer ćemo imati nikad zeleniji trg. Vrijedi naglasiti i da smo ispoštovali sva pravila struke, da smo imali veliki arhitektonski natječaj te da smo pokazali kako možemo spojiti želje struke, građana, šire zajednice pa onda u šireg koncepta toga što želimo da Koprivnica predstavlja do 2030. ili 2050. godine. U svakom slučaju, to je projekt na koji možemo biti ponosni.
U tom se duhu najavljuju i rekonstrukcija tržnice i knjižnice. Kakvi su planovi?
Nekoliko godina lobiranja rezultiralo je odlukom da Koprivnica postane ITU grad. Velik je to uspjeh, ali sad tek počinje i velik posao. Moram pritom napomenuti da je tim gradske uprave zajedno sa svim partnerima, a poglavito našim okolnim općinama i do sada napravio ogroman takozvani ‘papirnati posao’. Sljedeći korak je dodjeljivanje konkretnih sredstava, a riječ je o 18 milijuna eura koje ćemo dobiti u omjeru 70 posto Grad, 30 posto Općine. Lista projekata već postoji i da, tržnica i knjižnica visoko su na listi naših prioriteta. Ove se jeseni spremamo raspisati arhitektonski natječaj gdje ćemo od svih koji će u tome sudjelovati očekivati prijedlog kako će tržnica funkcionirati na tom istom prostoru prilikom izvođenja radova ne bismo li zaštiti sve ljude koji tamo rade.
Dakle, radovi ni na koji način ne bi trebali utjecati na sve one koji na tržnici rade?
Neće. Arhitektonskim natječajem će biti određeno kada se što gdje seli i kako zbog čega njihovo poslovanje niti u jednom trenu neće biti narušeno. Trebat će malo strpljenja, no mislim da se isplati čekati jer ćemo na kraju dobiti novu zelenu tržnicu, dati novi vjetar u leđa našim OPG-ovima i dodatno se povezati s našim općinama jer Podravina ima perspektivu u poljoprivrednim resursima i površinama. Dodatna kvaliteta cijelom ovom užem gradskom prostoru bit će i nova zgrada knjižnice koju su zaslužili i građani, ali i sama knjižnica svojim radom.
Najavljivala se i rekonstrukcija parka na što su pojedini građani posebno osjetljivi. O kakvim se zahvatima razmišlja?
Ono što danas mogu, a očito i moram reći jer se na kraju dana pojedine stvari pogrešno protumače jest da nikakvih ogromnih zahvata i ogromnih promjena neće biti. Sigurno nas čekaju promjene koje se tiču novih klupa, novih ozelenjivanja, možda nekih novih sadržaja i slično. Ideja ima puno, ali dramatičnih promjena ne. Ništa se neće raditi bez konzervatora, bez struke, stručnih ljudi i njihovih prijedloga, a u sve će apsolutno biti uključena i javnost.
Kako riješiti problem obnove fasada na zgradama u privatnom vlasništvu zbog čega su u centru grada privremeno postavljene i sigurnosne skele?
Gradska uprava na sve moguće legalne načine pritišće privatne i pravne osobe koje su u vlasničkoj strukturi te cijele zgrade. Održano je nekoliko sastanaka i očekujemo da će to biti riješeno. Dobra volja postoji i mislim da možemo očekivati obnovu te zgrade.
Koprivnica je u proteklom razdoblju obilježena raznim i sveobuhvatnim radovima. Radovi se privode kraju, no ostaje sanacija prometnica, asfaltiranje… Kada će to biti gotovo?
Ovakav investicijski ciklus nismo imali desetljećima. Aglomeracija, nadvožnjak, pripreme za rotore, radovi na drugom kolosijeku pruge, sve su to ogromni zalogaji. Razumijem nervozu ljudi uslijed prometnih problema na koje u Koprivnici baš i nismo navikli, a nije ugodno niti kada živiš u raskopanoj ulici. Ovim putem apeliram za još samo malo strpljenja jer ovo što danas svi zajedno radimo nešto je što će trajati desetljećima i svima nam puno značiti. S drugim kolosijekom pruge se dramatično mijenja povezanost Koprivnice i vizura grada pa i prometna rješenja u samom gradu. Aglomeracijom rješavamo vodovod i kanalizaciju u gradu i prigradskim naseljima, ali i okolnim općinama, ekološku komponentu i čuvanje vode dižemo na nikad višu razinu, a rješavamo i neke crne točke koje smo uočavali kod obilnijih padalina kakve nam sve češće donose klimatske promjene. Isto je i s nadvožnjakom, rotorom u Zagrebačkoj i Križevačkoj ulici, pripremama za rotor kod Podravkinog nadvožnjaka i drugim rotorima koji će se izgraditi, a koji ne samo da će promijeniti prometovanje, već će i podići sigurnost u prometu. Zahvati su ogromni i istovremeni, no moram naglasiti da će sve biti sanirano i da sve teče u nekim svojim fazama. Prije nekoliko godina nitko nije očekivao probleme s pandemijom, nabavom materijala ili radnom snagom i slično, a sve je to dovelo do toga da se poklapaju neke stvari koje se nisu trebale poklopiti.
Kad smo već kod sigurnosti u prometu, što je s prelaskom preko Podravske magistrale kod Draganovca ili spajanjem pješačko-biciklističke staze u Koprivničkom Ivancu s postojećom stazom kod pružnog prijelaza?
Hrvatske ceste i Hrvatske željeznice još uvijek nemaju jasan stav o tome što i kako pa smo pitanje prelaska magistrale kod Draganovca stavili na listu ITU projekata. Ako neće ići nacionalnom komponentom, ići će europskom, kao i pješačka staza uz magistralu. Kada pričamo o Koprivničkom Ivancu, moram prvo reći da Grad već godinama pokazuje dobru volju za rješavanjem tog problema. Postojali su određeni problemi s vlasnikom jedne parcele, no suradnja i partnerstvo s Općinom nikada nije bilo sporno. U konačnici, i ja sam podrijetlom iz Koprivničkog Ivanca. Ta se suradnja i partnerstvo vide i kroz Komunalac, KC Vode, činjenicu da smo ih odmah zvali u ITU mehanizam i slično. To partnerstvo nije uvijek bilo najbolje jer su neke prethodne općinske vlasti na primjer imale veliko povjerenje u način vođenja projekta Piškornice kako je to zamislio bivši direktor, a Grad Koprivnica bio je glavni neprijatelj, a sada kada je ispalo da u svemu i nisu baš bili u pravu, sve se to zaboravilo. I slažem se da to zaboravimo. Spomenuta pješačko-biciklistička staza jest na našoj listi prioriteta i mi ćemo nju realizirati, ali moramo biti svjesni toga da moramo čekati Čengiz i završavanje radova na drugom kolosijeku. Zaboravlja se da će se mijenjati trasa između Koprivnice i Koprivničkog Ivanca i da ovaj današnji prijelaz koji tamo postoji više neće biti takav pa je logično pričekati da se sve to napravi prije nego se krene sa stazom, samo to. Čim završe radovi na drugom kolosijeku i cesti koja vodi u Koprivnički Ivanec, mi krećemo s projektom staze.
Spomenuli smo Piškornicu, a s obzirom na to da je najavljen početak radova na izgradnji RCGO-a Piškornica i da natrag nema i toga da je Koprivnica već poznata po izvrsnom gospodarenju otpadom, je li to sve skupa na kraju donekle i dobro?
S obzirom na povijest projekta Piškornice, ne bih licitirao je li ovo što će se danas dogoditi dobro i ne bih više ničemu davao svoje bezgranično povjerenje jer smo previše puta izigrani. Je li to vjerojatno bolje od onoga što danas tamo imamo? Vjerujem da jest. Moramo biti svjesni da je to strateški projekt Vlade unazad petnaestak godina, da se s otpadom nekamo mora, da je država preuzela određene obveze prema europskoj komisiji i da ćemo, ako se stvari ne pokrenu s mrtve točke, morati plaćati ogromne penale, a povijest ove zemlje pokazala je da sve penale na kraju plate hrvatski građani. U tom je smislu ovo bolje od svega što je bilo do sada, no za krajnji zaključak možda je najbolje pričekati ciljane rezultate koji su nam se prezentirali. Iz kuta Komunalca i grada Koprivnice mogu reći da ćemo i dalje razvijati zeleni koncept razvoja grada. U gospodarenju otpadom smo već danas u skladu s europskim standardima i na samom smo vrhu u Hrvatskoj te ćemo i dalje imati svoje investicije koje neće doći u pitanje ma što bilo s Piškornicom. Pitanje je samo hoće li put našeg razvoja biti lakši ili će nam ponovno biti otežan kao što je bio prije deset godina, no naše brojke pokazuju da smo i u tim otežanim uvjetima išli naprijed.
Nažalost, nismo izigrani samo s Piškornicom, nego i sa slavnom brzom cestom. Postoji li zaista realna prepreka za izgradnju te ceste ili je ta prepreka ipak samo politička?
Ako pogledamo Pelješki most i sve obilaznice koje su napravljene oko mosta, vidimo koliko je to sjajan projekt i koliko on znači cijeloj zemlji. Vidimo, međutim, i koliko je ta investicija bila zahtjevna s obzirom na strukturu tamošnjeg prostora. Ne samo zbog mosta, nego zbog svih onih okolnih stijena koje se moralo bušiti, rušiti i preslagivati. Na kraju, vidimo i koliko je ovaj naš prostor manje zahtjevan pa onda možemo vrlo lako doći do zaključka da tehničke prepreke ne postoje. Jedina prepreka koja očito postoji je apsolutno i isključivo politička. To je krajnji bezobrazluk prema jednom kraju i jednom gradu. Svake godine samo iz Podravke milijuni eura odlazi u državni budžet, a ista ta država ne može nešto od toga vratiti u par metara brze ceste prema Koprivnici, o čemu uopće govoriti? Imali smo parodiju 2009. godine kada je bivši premijer Ivo Sanader otvarao radove na brzoj cesti na tuđoj zemlji i kad je današnji župan najavio da se povlači iz politike ako ceste ne bude do 2011. godine. Imali smo one parodije između 2016. i 2020. godine kada je Željko Lacković postao veliki odvjetnik i podupiratelj Andreja Plenković i tumačio kako to radi da bi došao do brze ceste, ali ne može jer su svi ostali nesposobni, no i od toga nije bilo ništa. Štoviše, Nezavisni sad puštaju neke dimne signale da bi bilo najbolje da Koprivnica sama radi obilaznicu koja će se spajati na neku buduću brzu cestu, valjda da napokon dobijemo značku da smo notorne budale kojima država ništa ne treba vratiti i gdje država ništa ne treba uložiti. Prošle sam godine osobno bio prisutan kada smo navodno otvorili radove na brzoj cesti, a godinu dana kasnije tamo nemamo niti jedan stroj. Realno, bez politiziranja i bez dijeljenja boja i opredjeljenja, nije li to krajnji bezobrazluk i nepoštivanje jednoga kraja?
Ima li planova za poticajnu stanogradnju i kakav je interes za gospodarsku zonu? To nekako ide ruku pod ruku.
Koprivnica danas ima najveću stopu zaposlenosti u posljednjih 15 godina, a to govori o tome kakvi su rezultati naših velikih, ali i srednjih i malih poduzetnika. Naš je sadašnji zadatak nastaviti boriti se za radničke plaće jer je to sljedeća velika utakmica koju moramo dobiti u ovoj ogromnoj inflaciji kojom smo pogođeni i koja najviše udara one koji imaju najmanje plaće. Poduzetničke zone su izrazito popunjene, a čak i za ono što danas izgleda prazno su potpisani ugovori i mogu se očekivati radovi. Trenutno intenzivno razmišljamo o tome gdje ćemo širiti naše poduzetničke zone jer, da pokucamo o stol, interes postoji. S druge strane, vidimo što se događa u stanogradnji, vidimo da su cijene eruptirale. Osobno s time nisam oduševljen, ali vidimo i da svi te stanove prodaju. Razrađujemo naš projekt poticajne stanogradnje i mogu najaviti da imamo nekoliko scenarija koje razrađujemo, i oko klasičnog APOS-a koji smo imali do sada i oko eventualne gradnje zgrade za dugoročni najam. Uz plaće, ljudima moramo stvoriti uvjete da ovdje zasnuju svoj dom na krilima ogromnih javnih i europskih investicija, dobrog gospodarstva, razvoja obrazovanja, povezivanja drugim kolosijekom pruge sa Zagrebom i slično, a što treba iskoristiti za okretanje demografske slike u Koprivnici.
Slijedi nam superizborna godina, a politička platforma Možemo! je najavila samostalan izlazak na izbore. Koja je s obzirom na to Vaša politička ambicija, ali i ambicija SDP-a?
Prvenstvena je ambicija biti gradonačelnik Koprivnice i obraniti saborski mandat u jednoj potpuno novoj jedinici gdje je Koprivnica završila s Osijekom i Viroviticom. Nemam ništa protiv tih gradova, ali imam protiv toga imamo izborni model koji je nastajao u nekom podrumu Vladimira Šeksa kao ‘najvećeg’ hrvatskog eksperta za pravosuđe i izborno zakonodavstvo, a znamo da se niti jednim ni drugim nismo nešto usrećili. Tragedija je da nam 2023. godine Vladimir Šeks i dalje kroji izbornu kartu Hrvatske, a to opet dovoljno govori o današnjem HDZ-u koji je u Bruxellesu izrazito europski nastrojen, a kad se vrati doma u Zagreb, zadnja balkanska krčma. U SDP-u imamo veliku odgovornost da se posložimo sami sa sobom. Imali smo neke teške mijene, raskol i katarze, a to se sve reflektiralo na nacionalno rejting i nije idealno. Treba priznati da je nastanak i rezultat platforme Možemo! koji imaju danas, uz sve kvalitete koje imaju, dobrim dijelom proizašao i iz svih slabosti i promašaja SDP-a. Ključni je zadatak SDP-a iz toga sve izvući pouke, vratiti se na one postavke koje smo imali prije dvadesetak godina, vratiti povjerenje građani i dokazati da smo glas svih onih koji imaju male plaće, koji si ne mogu priuštiti stan, koji lipsaju pred inflacijom, ne mogu dočekati medicinski pregled ili riješiti banalne stvari u pravosuđu ili u gruntovnici jer netko štrajka i slično. Tu SDP mora ponuditi rješenja i krenuti u jednu borbenu kampanju kojom će doći do svakog građana ove zemlje. To je velik i nimalo jednostavan posao, ali zaista vjerujem da SDP to može učiniti.
Kako se snalazite sa svim obavezama koje imate? Od toga da ste gradonačelnik i saborski zastupnik pa i do toga da ste novopečeni otac?
Sigurno da nije jednostavno biti i gradonačelnik i saborski zastupnik, pogotovo kada u obzir uzmemo da u Saboru imam i dužnost predsjednika odbora za pravosuđe što je često prilično zahtjevno, a kad tome pribrojimo i sve investicije koje imamo u Koprivnici, postaje još zanimljivije. Međutim, imam sjajan tim i u gradskoj upravi i u Odboru za pravosuđe, a moderne komunikacije nam olakšavaju posao. Iskreno, ima dana kada sam nategnut kao špaga i nekoliko puta putujem na relaciji Koprivnica-Zagreb, ali to me istodobno veseli jer mislim da na svim svojim radnim mjestima dajem sve o sebe i da radim dobro. U Saboru se ipak puno priča o Koprivnici i našim podravsko-prigorskim projektima i to je nešto što te napuni dodatnim adrenalinom i elanom, a kada te kod kuće dočeka klinka, na sve to zaboraviš jer to je poseban optimizam i veselje. A za najrealniji odgovor kako se snalazim i koliko imam slobodnog vremena, najbolje je pitati moju suprugu. Sigurno će iskazati veliko veselje.
