Nezavisna kultura u Koprivnici buja, privlači pažnju velikih nacionalnih medija i publike daleko van granica grada i jasno je da se događa nešto važno i uzbudljivo. Ipak, razvoj nezavisne kulture u manjim sredinama ne dolazi preko noći, nego je rezultat dugotrajnog promišljanja i mukotrpnog rada koji je uvijek u opasnosti da se uruši gotovo preko noći. Jedan od pokretača koprivničke nezavisne kulture i predsjednik udruge RockLive Denis Košćak predano radi na razvoju nezavisne kulture u gradu već više od deset godina i nema namjeru stati.
RockLive festival je gotov, dojmovi su se slegli. Je li jedanaesto izdanje festival potvrdilo pa i premašilo očekivanja?
Ovogodišnje izdanje RockLive-a ispunilo je naša očekivanja. Prvo, naravno, što se tiče brojnosti publike, no nakon 2019. godine, pauze zbog pandemije, a onda i obilježavanja desetogodišnjice dok je pandemija tek bila u jenjavanju, postojao je strah hoćemo li se uspjeti vratiti na staro i nastaviti gdje smo stali jer smo stali na valu širenja festivala. Uspjeli smo nastaviti uzlaznu putanju, a cjelokupna atmosfera festivala bila je odlična, a kad već nekoliko dana prije festivala susrećeš ekipu kampera iz Nove Gradiške koja jedva čeka da festival počne, znaš da će biti dobro. Čini mi se da je ove godine bilo i nešto više publike koja nije iz Koprivnice, a to je uvijek jedan od dobrih pokazatelja uspješnosti festivala.
Festival je počeo na otvorenom u prostoru bivše vojarne, selio se u nekadašnju kantinu, vraćao se na otvoreno, selio na Šodericu, a sad je ponovno u Kampusu. Je li ovo konačna lokacija festivala?
Da, mislim da je to sad to, osim ako će se pojaviti neka ideja da se baš u tom dijelu Kampusa mora graditi nešto ili ako će se u okolici te lokacije graditi nešto što bi onemogućavalo festival. Publika pozitivno reagira na ovu lokaciju, a i kapacitetom odgovara onome čemu težimo. Ove godine prostor još nije bio pun koliko može, ali nadamo se da će sljedećih godina biti.
Logistički pomaže i neposredna blizina FUNK-a.
Naravno, to nevjerojatno olakšava organizaciju i ne bi imalo smisla seliti se. Uspostava FUNK-a kao prostora koji je žarišne nezavisne i alternativnije kulture i festivala kao što je RockLive prirodno ide jedno s drugim i želja nam je razvijati tu priču.
RockLive je festival koji je uspio pomiriti razne glazbene ukuse, svima dati prostor, nije usko specijaliziran. Kako se RockLive može usporediti sa sličnim festivalima u sjevernoj Hrvatskoj i postoje li oni uopće?
Festivali se u posljednje vrijeme osipavaju. Postoji Hoomstock u Humu na Sutli, Ferragosto na Orahovačkom jezeru koji će po svemu sudeći sljedeće godine doživjeti svoje posljednje izdanje, Forestland koji je specijaliziran za elektronsku glazbu… Ispada da ostajemo mi i 3FF u Čakovcu, a u županiji smo svakako jedini ove vrste. To nam otvara put da povećamo kapacitete, a ideja je već ove godine bila probiti granice posjećenosti i više ne razvlačiti jaka imena na nekoliko godina, nego u tri dana imati jake izvođače poput Elementala, Hladnog Piva i Gorana Barea i Majki.
Osim RockLive festivala koji je svojevrsni krovni događaj istoimene udruge jer okuplja najveći broj ljudi, FUNK je također stalno pun i čini se da nema nekog zamora i zasićenja publike.
To je točno i zanimljivo. Ne znam što se točno dogodilo jer na koncerte dolaze sve generacije, od srednjoškolaca do starijih ljubitelja dobre glazbe, a čini mi se da ljudi jednostavno žele vidjeti što se to tamo u FUNK-u događa. S druge strane, mislim da dobro balansiramo raspored događanja jer nije svaki mjesec sve rezervirano za punk ili rock ili trap… Sadržaj je mješovit, balansiramo ljude da između dva eventa koji ih zanimaju prođe nekoliko mjeseci pa da se zažele doći ponovno. Osim toga, Koprivnica je s FUNK-om dobila neki momentum, ljudi su shvatili koliko je takav jedan prostor važan pa događaje dolaze podržavati i ljudi koji možda i ne vole glazbu ili izvođača koji možda u tom trenutku tamo nastupa.
Da se nešto pozitivno događa pokazuje i činjenica što je nezavisna kultura u Koprivnici zainteresirala i nacionalne medije i dobila značajan medijski prostor.
Kada te nacionalni mediji samoinicijativnu počnu prepoznavati, znaš da radiš nešto dobro, da se to vidi, a kad dolazi ‘sa strane’ daje i objektivniju sliku rada. Najvažnije je da to sve potpuno podržava i koprivnička publika, a neki drugi akteri bi mogli i malo više… No, nije to toliko čudno, ako uzmemo u obzir da na samo mi na nezavisnoj kulturi radimo više od deset godina.
Je li to turizam? Prepoznaje li se to kao turistički potencijal grada Koprivnice? U Zagrebu je Medika turizam, u Ljubljani je Metelkova turizam…
Mislim da je to turizam, da ima jak turistički potencijal i da od takvih izjava ne treba bježati. Često puta sam na sastancima s ljudima koji odlučuju o takvim stvarima i koji imaju mogućnost utjecati na to isticao upravo primjer Metelkove u Ljubljani i činjenicu da kad dođeš tamo i uzmeš brošuru Grada Ljubljane s mjestima koja treba posjetiti, Metelkova je ravnopravno zastupljena s ostalim znamenitostima, događanjima i atrakcijama. Oni su prepoznali taj potencijal, a u našem slučaju mislim da je najvažnija mogućnost brendiranja Koprivnice kao centra nezavisne kulture u Hrvatskoj. Ne prostitucija, nego brend. Turista ima raznih, a u Koprivnici ima svega, od glazbenih festivala poput RockLive-a, festivala izvedbenih umjetnosti i kazališta poput FIUK-a, vaninstitucionalnih suvremenih izložbenih prostora poput AK Galerije, književnih festivala… Ipak, to ne može doći s naše strane i mora se napraviti planski. Udruge, Grad Koprivnice i naša gradska i županijska turistička zajednica trebaju sjesti, reći ‘okej, imamo to što imamo’ i napraviti plan. To nisu milijunske posjete, no mogle bi biti u tisućama tijekom cijele godine, a ako se grad želi prezentirati na suvremeni i urbani način, sad ima priliku za to i trebaju ju uloviti.
Uzima li se sve što se napravilo i što se radi pomalo zdravo za gotovo, odnosno bez svijesti da bi moglo prestati u svakom trenutku?
Zapravo i da. Udruga RockLive radi od 2011, udruge FUNK-a od 2014. i ljudi moraju biti svjesni da sve što smo izgradili može nestati u šest mjeseci. Nezavisna kultura je jako krhka, a treba puno da se to toga dođe. Sad je trenutak kada treba reći ‘da, to nam je važno, idemo to graditi, idemo to postaviti na čvrste i stabilne noge’ i da se ne može dogoditi da se sve može ugasiti za šest mjeseci od davanja ovog intervjua, a to je činjenica. Postoje modeli da to napravimo pa da se to ne dogodi.
Koji bi to bili modeli? Projekti na kojima je FUNK izrastao završavaju krajem ove godine.
O tome smo u posljednjih godinu i pol dosta razgovarali i s Gradom i drugim institucijama. Projekti financirani sredstvima EU osigurali su sredstva za plaće i odmah se osjetio napredak i razvoj prostora i cijele priče pa čak i pojedinačnih festivala jer su ljudi uz rad u FUNK-u mogli razvijati i svoje udruge. Mi smo sad u procesu prijavljivanja na dva natječaja koja bi mogla osigurati daljnja sredstva za plaće i slično, ali ne možemo biti sigurni da će to proći. Jedna je ideja bila osnovati ustanovu za područje nezavisne kulture koja bi onda imala ravnatelja, programske voditelje, tehničare, osigurana sredstva i nastaviti s radom. Novih EU natječaja trenutno nema i ako ne prođemo na natječajima na koje ćemo se sad prijaviti, sve će se opet svesti na volonterske snage. Volontiranje nije loše, dapače, no nije isto gurati neku priču volonterski ili kada imaš nekoliko zaposlenih kojima je to doslovno posao koji to onda i rade.
Postoji li i problem vrednovanja uspješnosti u kulturi pa onda i nezavisnoj kulturi? Trebali se gledati samo suhi broj posjetitelja na nekom događanju?
Svakako je važno da ljudi dolaze na događanja i broj publike važan je pokazatelj uspjeha i potiče organizatore da rade više i bolje. No, stvari nisu tako jednoznačne. Neki od programa koji su se održavali i nije bilo previše publike, a na nekima je, ali svi su skupa stvorili tu sliku te Koprivnice i te nezavisne scene o kojoj ovdje cijelo vrijeme pričamo i koja se prepoznala i van granica grada. Ako imamo koncert na kojem nastupa Hladno Pivo i izložbu neafirmiranog autora na kojoj je bilo 20 ljudi, to je, a pogotovo u kontekstu FUNK-a, jedan skup, jedan spoj ljudi i jedno vuče drugo. Kulturni događaj na kojemu je bilo 20 ljudi nije manje važan od onog na koji je došlo 200. Koprivnica je danas i studentski grad, ima sve više mladih iz raznih gradova u Hrvatskoj koji su pozitivno iznenađeni svime što se događa u Koprivnici i događanja o kojima ovdje pričamo su im važna. To sve im daje širinu jer ako možeš otići na projekciju nekog nezavisnog filma, pa onda na neku suvremenu izložbu, na koncert pa na RockLive i poslije toga na FIUK, mladi su zadovoljni i žele ostati ovdje, ali se i uključiti u tu priču.
Upravo je dolazak, a onda i ostanak mladih ljudi među najvažnijim stvarima za bilo koji grad.
S jedne se strane generacija koja je završila obrazovanje vratila u Koprivnicu i sad radi na području nezavisne kulture, a s druge strane su se studenti iz drugih gradova uključili u sve i kada ih se pita ‘što nakon faksa’, razmišljaju o tri opcije – ili će otići u inozemstvo ili u Zagreb ili ostati u Koprivnici. Koprivnica je, dakle, u jednoj jako zanimljivoj ladici. Ako je izbor inozemstvo, Zagreb ili Koprivnica, a nisi iz Koprivnice, to nešto znači.
Da zaključimo, budućnost svega toga zasad nije ugrožena, ali moramo biti svjesni da je krhka.
Tako je, nije ugrožena, jako je razvijena i ide u dobrom smjeru. Ipak, važno je uvijek iznova upozoravati da postoji mogućnost rasipanja i da je to najveći problem. Ne smije dozvoliti da se sve što se stvorilo u jednom trenu raspadne, a da nitko ništa ne poduzme po tom pitanju. Ako za kraj mogu poslati poruku i gradskoj upravi i udrugama i volonterima i publici i svima, to je da trebamo razmišljati o tome kako ono što imamo zadržati i nastaviti razvijati u budućnosti.
