U koprivnički FUNK večeras stiže nagrađivana kantautorica Sara Renar koja pripada skupini najpriznatijih glazbenih imena nove generacije u regiji. Osim koncerta, Sara će održati i Tips&Tricks radionicu za polaznike programa RockLive škole.
Sara ima već pet diskografskih izdanja, brojne nagrade i nominacije, a osvojila je i Porin u kategoriji najbolje vokalne izvedbe. Ovo je godina objavila album Šuti i pjevaj, no najvažnije je ipak da je u karijeri odsvirala više od 250 koncerata diljem regije i Europe te time potvrdila da je rijedak primjer glazbenice koja inzistira na tome da je najvažnije svirati uživo. U kratkom se razgovoru osvrnula na izazove glazbene industrije, ali i otkrila što nas očekuje na večerašnjem koncertu.
Mogu li glazbenici usredotočeni na nastupe uživo preživjeti još nekoliko godina pandemije?
– Pandemija je samo zaoštrila situaciju koja je već bila neodrživa u ‘normalna’ vremena. Ukratko, ako samo i isključivo ovise o nastupima uživo, a ne rade glazbu zabavno-komercijalnog karaktera za proslave niti su na stalnoj plaći u kakvom orkestru odgovor je – ne.
Koliko je važno redovno gostovati u manjim hrvatskim gradovima i predstaviti se ‘publici s periferije?’ Je li glazba u Hrvatskoj centralizirana u Zagrebu kao i sve ostalo?
– Mislim da je krucijalno gostovati u manjim gradovima, i radi razvoja izvođača, i radi razvoja publike. Strahovito smo centralizirana država i ono što nazivamo scenom se de facto vrti oko Zagreba uz par povremenih iskri u drugim gradova i koju iznimku ljetnih festivala. Zato mislim da su strahovito važne inicijative kakve radi FUNK, kao što to rade i kolege iz npr. kluba Azimut u Šibeniku, Rojca u Puli i A3 u Kninu.
U Koprivnicu stižeš s cijelim bendom. U tvom je slučaju to svojevrsna kontra-evolucija jer danas se sve više izvođača zbog financijskih i logističkih razloga odlučuje na one man band varijantu za koju si i sama vezana.
– One (wo)man band, koliko god ima financijskih prednosti, ima svoja ograničenja glede toga kolika se može postići dinamika svirke, pogotovo ako se ne želi u potpunosti osloniti na matricu nego se inzistira na sviranju svake dionice. Iako logika pandemije nalaže suprotno, želim predstaviti puni zvuk novog albuma a to mogu, ako ne želim naprosto stisnuti play, samo ako nas je više na pozornici. Zadnjih godina kao četvorka istražujemo spoj elektronike i žive svirke, napipavamo kao bend koliko možemo ići u oba smjera i mislim da smo našli svoj put. Uz to, sad konačno mogu biti frontmen, ići među ljude i povremeno čak i zaplesati na bini!
